- Ako uočite kretanje nepoznatih osoba u zgradi, javite se policiji - poruka je to koja upada u oči, isprintana na bijelom komadu A4 papira zalijepljenog na vratima centralnog hodnika na prvom katu bijeloružičaste zgrade.
Sama zgrada u katastrofalnom je stanju. Fasada puca i otpada, balkoni su derutni, ograda je zahrđala, sa zidova izbija vlaga, a drvene grede koje drže nadstrešnicu balkona na zadnjim katovima prijete i prolaznicima i stanarima. Doduše, za stanare baš i nije bilo opasnosti jer ih godinama u ovoj zgradi, koja je u državnom vlasništvu, gotovo nije ni bilo.
Iz centralnog hodnika put vodi prema stanovima na katu. Ukupno ih je osam. A raspored stanovanja otprilike je ovakav.
U jednom od njih živi znanstveni novak.
U drugom pak jedan ilegalac.
A u preostalih šest djelatnici snaga sigurnosti. Takav odnos, praktički je, i na ostalim katovima i u preostala tri ulaza.
Riječ je o nekretninama smještenim u zagrebačkom Borovju na adresi Ulica grada Chicaga pod kućnim brojevima 19, 21 i 23, koje je država sagradila prije 20 godina za mlade znanstvenike. Sagradila je ukupno 122 stana, a onda je posao smještaja prepustila Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
A taj posao odrađen je ovako.
Prema službenim podacima Ministarstva obrazovanja i znanosti, samo jedan stan koristi se legalno. U šest stanova žive znanstvenici protiv kojih se vodi postupak pred državnim odvjetništvom. To su ljudi kojima je isteklo pravo za stanovanjem u ovim zgradama.
U 11 stanova nalaze se protupravno useljeni stanari, ilegalci koji očito nisu pretjerano marili za poruku s početka teksta. A ostali su prazni.
Istekao ugovor, stanar ostao
No kako ilegalci i onaj jedan stanar koji živi legalno u toj zgradi ne bi bili sami, država je sredinom prošle godine odlučila u 101 stan smjestiti policajce iz cijele države koji će sljedećih šest mjeseci boraviti u Zagrebu, za vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskom unijom. I za to će se iz državnog proračuna potrošiti oko tri milijuna kuna.
I tako sad u ovim zgradama, pod istim krovom, žive znanstvenici, ilegalci i policajci i dojam je nitko baš pretjerano ne mari za one druge. Protekli tjedan obilazili smo ovu zgradu, pokušali saznati kako se živi, jesu li policajci zadovoljni uvjetima, razgovarati sa sustanarima, no u ovom dijelu Ulice grada Chicaga očito vlada zakon šutnje.
- Oprostite, možete li nam - pokušavamo zaustaviti čistačicu dok se penjemo po stepenicama, no starija gospođa s tamnim naočalama, odjevena u roza radno odijelo, ne želi nas ni saslušati. Što konkretno od poslova tu obavlja, ne odgovara, već ulazi u prostoriju punu posteljine, vjerojatno namijenjene za sobe u kojima se nalaze policajci.
U zgradi osim čistačice nailazimo i na gospodina u kasnim četrdesetim godinama, koji se užurbano spušta niz stepenice. Kratko mu se predstavljamo te ga pitamo živi li ovdje, a on potvrdno kima glavom. Radi se, naime, o znanstveniku s jednog hrvatskog instituta koji ne želi da mu spominjemo ime, ali voljan je razgovarati o životu u zgradi.
Priča da je, dok je još bio znanstveni novak, ispunio uvjete Ministarstva te mu je odobren najam stana u zgradi.
- Pravo na stanovanje sam izgubio nakon što mi je istekao ugovor s Ministarstvom, kao i ostali kolege znanstvenici u stanovima oko mene. Po isteku ugovora podnosili smo molbe Ministarstvu da nam dopusti da živimo ovdje dok ne nađemo stanove no nikad nam ništa odgovorili, ali smo i mi posljednje dvije godine digli ruke od svega. Netko je našao zakon u kojem stoji da ako živiš neki određeni period negdje i ako se vlasnik ne izjašnjava o tome da se trebaš iseliti, onda da u principu možeš ostati u stanu. Trenutno se na sudu zbog tog sporim s Ministarstvom - priča dok stojimo ispred vrata njegova stana.
-Jeste li vi tu ilegalno ili legano - pitamo.
- Više sam poput nekog legalnog ilegalca, govori nam.
- A je li vas provjeravaju policajci, vaši novi susjedi - zanima nas.
- A ne, nisu oni tu zbog toga - kaže pa nas pozdravlja.
Kako se upravlja ovom zgradom, dovoljno je prelistati nalaz Državne revizije. Prema nalazu iz 2018. od najma 122 stana Ministarstvo znanosti i obrazovanja uprihodilo je 66.279 kuna. Rashodi u vezi sa stanovima iznose 705.526 kuna. Ne treba biti znanstvenik i izračunati da se radi o minusu od 639.247 kuna. Samo za 2018. godinu.
U toj godini, od ukupno 122 stana, u najmu je bilo deset stanova, šest se koristilo po isteku ugovora o najmu, 15 je protupravno useljeno, a 91 stan se ne koristi.
Nitko nikoga ne dira
Prema podacima Ministarstva, u svibnju 2019., od ukupno 122 stana, u najmu je bilo šest stanova, dakle četiri manje nego 2018. godine. Pet ih se koristi po isteku ugovora o najmu, a 12 je protupravno useljeno što znači da su tri ilegalca u tu vrijeme već otišla te da je ukupno 99 stanova bilo prazno.
Danas samo jedan stanar živi legalno, šest ih je tamo protupravno, a 11 ih je ilegalno.
Zgrade, pričaju nam dvojica drugih znanstvenika koje susrećemo, nastale su kao projekt u vrijeme mandata bivšeg ministra znanosti Hrvoja Kraljevića iz Vlade Ivice Račana i nisu planirane da se na njima zarađuje.
A kakav je bio plan?
Ministarstvo je raspisivalo natječaje preko kojih su mladi znanstvenici mogli unajmiti stanove ako bi zadovoljavali uvjete.
Kako su nam objasnili iz Ministarstva, posljednji natječaj za stanove bio je 2011. godine, a ugovori s korisnicima sklopljeni su na razdoblje od četiri godine s mogućnošću produljenja za osobe koje ispunjavaju uvjete, a iznos najma je između 200 i 312 kuna mjesečno. Protiv onih kojima ugovor nije produljen, a odbili su se iseliti, vodi se postupak pred Državnim odvjetništvom.
- Malo je smiješno, ali zasad nitko nikog ne dira - priča nam kroz osmijeh još jedan stanar s jednog zagrebačkog instituta kada ga pitamo kako je, kada se zna u kakvom je trenutnom statusu, živjeti okružen policajcima. On sebe ne smatra ilegalcem. To su oni drugi, koji su bespravno ušli u stanove, kojima stanovi u jednom trenutku nisu dodijeljeni od vlasnika zgrade, objašnjavaju nam tijekom razgovora.
- Ostao sam prilično iznenađen kada je saznao da će mu oni biti praktički prvi susjedi. Iz jednih dnevnih novina saznao sam da će se ovi stanovi dati na šestomjesečno korištenje policajcima, a obavijest o tome ili barem neke informacije od Ministarstva znanosti i obrazovanja uopće nismo dobili. Bilo bi u redu da su nas obavijestili o tome - govori. Dodaje kako su se posljednjih dana policajci intenzivnije useljavali u zgrade.
- Kada su pripremali stanove za MUP, vidjeli smo da se postavljaju novi kreveti i sve živo. Kada smo se mi useljavali, stanovi su praktički bili goli. U njima se nalazio samo jedan ugradbeni ormar i neki priručni štednjak. U mojoj spavaćoj sobi pod je bio malo grbav, a neke vodovodne instalacije u zgradi puštaju na određenim mjestima. Više se nemamo kome obratiti da to popravi jer prije je tvrtka Stambeni servis brinula o zgradi, ali oni već pet godina ne djeluju ovdje. Možda se moglo više napraviti za mlade znanstvenike - tvrdi.
Provalili u stan i ukrali kulen
Dok razgovaramo, ponovno susrećemo čistačicu. Primjećujemo da je izvadila mobitel i da ga je uperila u nas. Je li nas snimala ili fotografirala, nismo sigurni.
Njezino ponašanje, govori naš sugovornik, ni ne čudi. U zgrade zaista može ući bilo tko jer brava na vratima praktički ni nema, a to su godinama koristili mnogi provalnici.
- U jednom je periodu bilo puno provala iselilo se dosta ljudi. Više smo puta stavljali brave na vrata, ali smo shvatili da to nema smisla jer su vrata plastična i svatko ih može razvaliti i ući u zgrade. Kako držim bicikl u hodniku, jednom sam čuo neko šuškanje, a kada sam izašao iz stana, vidio sam tipa kako bježi, a lanac bicikla bio je olabavljen.
Evo, baš u zgradi preko puta živi jedan povjesničar kojem su prije par godina provalili u stan. Kako nije imao ništa, ukrali su mu kulen - priča nam. Preko puta njegova stana su vrata na kojima stoji naljepnica “AKD Zaštita”. U zgradama koje smo obišli, gotovo svaki drugi stan ima takvu naljepnicu.
Gdje su zaštitari, pitamo ga pokušavajući doznati čuvaju li još stanove, i ako da, koje.
- Nema ih već dugo, samo su u jednom trenutku nestali - tvrdi. Kako su nam objasnili iz AKD Zaštite, uslugu tjelesne zaštite zgrada pružali su od 24. rujna 2012. do 28. rujna 2019. godine u sklopu ugovora s Ministarstvom znanosti i obrazovanja.
- U nadležnosti smo imali samo stanove koje je zapečatilo Ministarstvo znanosti, što je bilo sukladno ugovoru i zahtjevu naručitelja usluge - tvrde iz AKD Zaštite.
Naši sugovornici znanstvenici ne smatraju se ilegalcima. To su oni koji su bespravno uopće ušli u stanove, objašnjavaju nam.
- Ljudi su prije jednostavno provalili i ušli u stanove. Ilegalno useljavanje je s godinama postalo pravilo u ovim zgradama, a ilegalci su često bili mutni likovi. Jedan ilegalac vam je dolje do kraja hodnika - priča naš sugovornik.
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja objasnili su nam da su kontaktirali MUP i DORH koji u okviru svoje nadležnosti rade na rješavanju problema s ilegalnim stanarima te da se ulažu veliki napori kako bi stanovi bili vraćeni u posjed Ministarstva.
- Aktivno i kontinuirano u suradnji s nadležnim tijelima radimo na iseljavanju ilegalnih stanara. Nažalost, ne možemo utjecati na dinamiku ovog procesa jer su u tijeku sudski postupci - naglašavaju iz Ministarstva obrazovanja. Dolazimo ispred vrata stana, na njima se nalazi prezime. Kucamo nekoliko puta, zvonimo, no nitko ne otvara.
Kada smo izašli iz zgrade, primijetili smo da su balkonska vrata tog stana otvorena. Navirujemo se, no svaki daljnji pokušaj zaustavio je bijeli policijski kombi koji se upravo parkirao ispred zgrade. Pametnome dosta.
Što će biti sa zgradama nakon što iz njih isele policajci, ilegalni stanari i oni koji su u sporu s DORH-om, teško je reći. Poznata je samo jedna stvar. U zgradi od 122 stana, samo će jedan stanar biti legalan, a poruka napisana na bijelom A4 papiru, vrijedit će samo za njega.