Dvoje mladih ljudi prvih su se dana kolovoza zatekli u središtu pažnje, jer su, barem fragmentarno, ispričali svoje životne i ratne priče. Boris Milošević, koji je u trenucima raspada Jugoslavije imao šesnaest, i Anja Šimpraga, koja je imala četiri godine. Oni su, pogotovo ona, djeca nezavisne Hrvatske, druge zemlje nisu upamtili, niti su u njoj u pravom smislu živjeli, premda su, valja i to reći, neželjena njezina djeca, jer njihove se sudbine i životne priče, njihove nevolje, neće doživljavati kao hrvatske.
U neka druga vremena, da smo u 2000. ili u 2005, oboje bi mi bili zanimljivi, i bio bih, da tako kažem, njihov navijač.
Sudbina svake zemlje zrcali se u pojedinačnim sudbinama njezinih manjinaca, odbačenih, ostavljenih i uniženih, bilo u životnom, bilo u metaforičn...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....