Otkriće da je Ivan Pernar sjedeći na dva stolca, kao član Živog zida i Abecede demokracije, osigurao izdašnu potporu stranci koja je na izborima osvojila samo 26 glasova, a taj novac koristio na nezakonit i sumnjiv način, zbog čega je prijavljen Državnom odvjetništvu, nije jedini financijski krimen frontmena Živog zida. Kao što ni Ivan Pernar nije jedini među ekipom živozidaša u dvostrukoj ulozi: Lovro Crvelin formalno je vijećnik Živog zida u općini Tisno, ali i predsjednik stranke Jedina opcija. Financijski izvještaj o prihodima i rashodima Živog zida zbog inih akrobacija dobio je uvjetno mišljenje Državnog ureda za reviziju i doživio istu sudbinu kao onaj Abecede demokracije: predan je na razmatranje DORH-u.
Potvrdili su nam to u Državnom uredu za reviziju: “Za sve stranke po članku 49. Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, ali i Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, dužni smo dostaviti DORH-u nalaze o svakoj utvrđenoj nepravilnosti i kršenju zakona.”
“Bez vjerodostojnih dokumenata”
Uvidom u financije Živog zida koji tvrdi da ima antisistemski recept za vođenje države samo ispadaju “čudovišta iz ormara” - izvještaj vrvi nepravilnostima, sumnjivim isplatama, nedokazanim putnim nalozima, troškovima intelektualnih usluga bez pokrića i uredne evidencije.
“Revizijom je utvrđeno da pojedine stranke (AM, DSS, DUSTRA, HSS, Stranka rada i solidarnosti, SU, Živi zid) nisu sastavile temeljne financijske izvještaje na propisan način, odnosno da podaci iskazani u financijskim izvještajima nisu točni i istiniti, te istovjetni podacima evidentiranim u poslovnim knjigama i objavljenim na mrežnoj stranici političke stranke. Zbog toga izvještaji ne pružaju objektivnu i realnu sliku financijskog položaja...
U pojedinim slučajevima događaji su evidentirani bez vjerodostojne dokumentacije ili su evidentirani na temelju isprava iz kojih se ne može nedvojbeno utvrditi vrsta poslovnog događaja odnosno pružene usluge kao ni potvrditi da su financijska sredstva korištena isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih godišnjim programom rada u skladu s odredbama Zakona...” Tako se suho nabraja u revizorskom Izvješću o obavljenoj financijskoj reviziji političkih stranaka za 2017. godinu, u kojemu poslovanje Živog zida nije izdržalo test kušnje zakonitog poslovanja.
Deklarirani poštenjaci i borci za “male”, deklasirane građane, pravičan pravosudni sustav i svijet, u kojemu neće biti “opresivnog, korumpiranog i arbitrarnog djelovanja državnih tijela”, 2017. raspolagali su s milijun i 836.601 kunu; 995.662 kune dospjele su im iz državnog proračuna u ime glavarina, 753.266 kuna iz proračuna lokalnih jedinica, 42.787 kuna od članarine, 44.820 kuna od donacija, a 66 kuna iz drugih prihoda.
Već sama adresa stranke izaziva kontroverzije. U zaglavlju izvještaja stoji da Živi zid djeluje na adresi Pavlenski put – istoj adresi na kojoj živi Ivan Pernar. Budući da stranka evidentira 98.867 kuna u ime troškova zakupnine i najamnine, logično se nameće pitanje jesu li ti iznosi najamnine završili na privatnom računu Ivana Pernara. Pretvaranje vlastitog stana u uredski prostor ne bi bio originalni izum živozidaša – to je zakonita metoda “izvlačenja” novca privatnih poduzetnika.
Međutim, korištenje zakonskih rupa za stranku koja se busa u poštena prsa amoralni je balast, ali i posve nepotreban financijski izdatak – stranke imaju pravo na besplatan prostor od grada. Nismo uspjeli dobiti odgovor od vodstva Živog zida je li Pernar od stranke profitirao ubirući troškove najamnine odnosno kome su isplatili gotovo 100.000 kuna za najam - nisu odgovarali na pozive Jutarnjeg lista.
Da je Pavlenski put adresa - koju Ivan Pernar u raznim dokumentima navodi kao svoju - ujedno i adresa stranke, potvrdili su i u Ministarstvu uprave. “Navodimo kako je uvidom u Registar političkih stranaka vidljivo da je politička stranka Živi zid imala upisanu adresu sjedišta u Zagrebu, Pavlenski put od 2. lipnja 2011. do 5. travnja 2018. Naime, 5. travnja 2018. izvršen je upis nove adrese sjedišta te političke stranke u Zagrebu, Savska cesta 41”, stoji u odgovoru Ministarstva uprave.
Prema stranačkoj legendi, kako prepričavaju bivši članovi, a često se spominje u grupama fanova i nefanova na društvenim mrežama, u Pavlenskom putu našao se “trojac kod Pernara u stanu, u kupaonici su održali skupštinu, a na dokumente potpisali desetke ljudi koji o tome nisu znali ništa”.
Lista suspektnih troškova
Dugačka je lista suspektnih troškova koje će predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić morati pojasniti DORH-u: od 89.510 kuna troškova izborne promidžbe bez evidencije koja bi potvrdila da je “poslovni događaj stvarno nastao” preko odvjetničkih usluga do troškova reprezentacije i službenih putovanja.
Najveća stavka troškova u Živom zidu otpada na intelektualne i osobne usluge; 445.826 kuna potrošili su u 2016., a 2017. godine 390.523 kune. Iako se analiza gotovo svake stavke poslovanja Živog zida doima kao otvaranje vreće buha i izaziva sumnje, bilo da nije pravilno provedena ili još gore – da nema realno pokriće, ova o intelektualnim uslugama je najspornija. Živozidaši su samo za prvih šest mjeseci 2017. godine dali 150.000 kuna za troškove savjetovanja, za odvjetnike 53.750 kuna i knjigovodstvene usluge 25.000 kuna. No, opominju revizori, “za te račune nije priložena specifikacija obavljenih usluga, nije navedena vrsta usluga i vrijeme kada su se dogodile”. Dapače, živozidaši su bili široke ruke, potpisivali su ugovore, a da davaoce usluga nisu obvezali da im pravdaju račune!
Odvjetničke usluge skupo su koštale Živi zid, ukupno 53.750 kuna ispostavljenih u mjesečnim paušalima. Prema podacima stranke, otkrili su revizori kojima je ta stavka bila posebno zanimljiva, Živi zid ima četiri sudska spora u tijeku, ali nije dao konkretan pregled sudskih sporova. U idealnoj kombinaciji, da su za ta četiri spora sazivana ročišta na sudu svaka dva mjeseca i da je svako zastupanje stajalo tisuću kunu, što bi bila maksimalna odvjetnička tarifa, još uvijek “visi” tridesetak tisuća kuna bez pokrića.
Dva sudska slučaja, prema saznanjima Jutarnjeg lista, odnose se na zahtjev Branimira Bunjca za naknadu štete radi povrede časti i ugleda, jedna je protiv Hanza medije (izdavača Jutarnjeg lista, op.a.) zbog objave imovinske kartice, druga protiv čakovečkog mostovca Davora Vikerta, političkog konkurenta Bunjca na izborima. Potonju su povukli premda se Bunjac pohvalio da je “imao u džepu sigurnih 50.000 kuna, ali gledajući beskičmenjaštvo tog ‘heroja ulice’ jakog samo za svojim računalom, a u stvarnosti kukavicu odlučio sam odbiti ispriku i u cijelosti povući tužbu. Ne treba mi isprika toga čovjeka ni novci... bolje njega i slične njemu ostaviti da žive sa svojim prostotama i zlobom”, obznanio je Bunjac, čije povlačenje nije značilo i poštedu od odvjetničkog troška.
Osim iskazane velikodušnosti, tužbe radi naknade štete detalj su koji svjedoči kako članovi Živog zida jedno govore, drugo misle, treće rade. Sudski progoni, naime, u izravnoj su suprotnosti s programom Živog zida u kojemu se obećava ukidanje kaznenog djela klevete i oslobađanje zemlje od straha cenzure. “Smisao slobode govora je da onaj koji iznosi svoje mišljenje i stav ne mora živjeti u strahu od toga hoće li ga neki lokalni ili regionalni moćnik tužiti...” prisežu u svojem programu.
Poslovanje gotovim novcem
Izvještaj nameće zaključak kako članovima Živog zida blagajna stranke služi kao bankomat. Stranka obavlja poslovanje gotovim novcem putem glavne blagajne, naveli su revizori i zabilježili kako su “obavljene uplate u blagajnu u iznosu od 219.431 kunu koje se odnose na podignuti novac sa žiro računa. Isplate su obavljene u iznosu 170.854 kune, a odnose se na isplate prema gotovinskim računima za materijalne troškove, reprezentaciju, troškove goriva i službenih putovanja.
No, iz isplatnica nije vidljivo kome su isplate obavljene, nisu ovjerene od primatelja. A nisu priloženi dokumenti na temelju kojih bi se moglo potvrditi da su poslovni događaji stvarno nastali”. Pritom je za troškove putovanja ispisano 35 putnih naloga i isplaćeno samo 7447 kuna, ali bez evidencije stanja brojila, kao i dnevnih evidencija za korištenje službenog vozila za svrhe službenog puta ili u mjestu.
Troškovi reprezentacije su sa 17.789 iz 2016. skočili na 33.971 kunu – pritom u većini slučajeva nije naveden stvarni poslovni događaj koji bi dokazao da su sredstva doista korištena u skladu s programom rada i planom. Zabilježen je i dramatičan skok “ostalih usluga”, s 20.155 kuna na 167.273 kune, a usluge promidžbe i informiranja sa 801.214 kuna iz izborne godine pali su 2017. godine, ali su i dalje visoki, na 529.937 kuna.
Revizorima je, objavili su mediji ovih dana, sumnjiv iznos Abecede demokracije od 91.104 kune, od čega za 76.000 kuna ne postoji dokumentacija. Zbog toga je Ivan Pernar ovih dana morao DORH-u dati iskaz i pojasniti rupe u potrošnji. Pred DORH-om je kategorički tvrdio da i dalje ostaje član AD-a, “a ako ikad procijenim da bi za mene bilo dobro da postanem član i neke treće stranke, mogu se učlaniti i u neku treću”. Samo nekoliko sati poslije je reterirao. U društvu svog stranačkog šefa Ivana Vilibora Sinčića obznanio je da je “na traženje predsjednika donio odluku” da bude isključivo član Živog zida i da se ispiše iz Abecede demokracije.
Ne bi li otklonio sumnju u zloupotrebu državnog novca i još jednom pokazao da mu je srce na pravom mjestu, u političkoj misiji, a ne budžetu, Pernar je pozvao državu da uzme natrag taj novac i proslijedi ga u humanitarne svrhe: “Mi se tog novca u potpunosti odričemo.”
Ta je izjava neprobavljiv i jeftin trik. Jer, kako nam je nerado potvrdio i Željko Reiner, predsjednik saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, koji je zadužen da blagoslovi raspodjelu državnog novca strankama, to je “nonsens, nije moguće”.
Čak i kad bi hipotetski postojala ta mogućnost, Stjepanu Vujaniću predsjedniku Abecede demokracije, nekoć HSS-ovcu, koji se s Pernarom zbližio, prema vlastitim riječima, baš zbog zajedničkih korijena u HSS-u, to ne pada na pamet. Odnosno pada, ali pod jednim uvjetom: novac će vratiti kad to učine i HDZ za Zlatka Hasanbegovića i SDP za svoje “prebjege”.
“Nisam to ja rekao, to je greškom pripisano meni”, reći će nam Vujanić kad smo ga pitali ispunjava li proročanstvo predizbornog slogana “Glasajte za nas, najmanje ćemo krasti”, koji se na internetu veže uz njegovo ime.
“Možete me staviti na poligraf, nisam imao nikakav dogovor s Pernarom o izvlačenju novca. Stranka je uglavnom plaćala Pernarove račune i podupirala njegove političke aktivnosti. Mi smo od toga nematerijalno profitirali: osnovali smo 120 ogranaka jer je Pernarovo ime privlačilo ljude na naše skupove. Mi smo dobili novac iz državnog proračuna, ali to je u skladu sa Zakonom o financiranju političkih stranaka. I ne radi se o milijun kuna. Za 2016. dobili smo 65.224 kune, za 2017. godinu 332 tisuće kuna, a za 2018. godinu 342 tisuće kuna”, ustvrdio je Vujanić i dodao da je jako žalostan što nitko nije objavio prave brojke.
Vujanić također tvrdi da je živio u uvjerenju da je Pernar njegov član od 15. srpnja 2016. “Tek sam jučer saznao da je član Živog zida”, uvjeravao nas je Vujanić, izrazio žaljenje što se Pernar ispisao i otkrio da mu je Pernar svoje članstvo objasnio “strateškim razlozima”.
Niz kaznenih prijava
Ti strateški razlozi su općepoznati: koalicija Jedina opcija, sastavljena od Živog zida, Uvijek frankeri, Promijenimo Hrvatsku i Akcija mladih, osvojila je osam mandata dok je u pozadini bjesnio stranački rat koji je završio odlaskom dijela članstva u novu stranku Slobodna Hrvatska, međusobnim optužbama o lažima i podmetanjima, žutim kuvertama s novcem trgovca oružjem. Optužbe da je trojac Vladimira Palfi, za koju se pokazalo da se lažno predstavljala kao inženjerka, Sinčić i Pernar krivotvorio potpise za izmišljenu skupštinu kako bi zadržao potpunu kontrolu nad strankom, a time i blagajnom, završila je nizom kaznenih prijava.
U panici od pravosudnog epiloga i straha da bi pravo na upravljanje strankom moglo pripasti frakciji koja ih tuži i koja je negirala vodstvo, četvorka se domislila manevru osnivanja novih stranaka – kako bi i u najgorem scenariju mogli nastaviti legalan politički rad. U samo nekoliko dana pokušali su osnovati nekoliko stranaka. Ministarstvo uprave odbilo je Sinčićev zahtjev za osnivanje nove stranke pod nazivom Živi zid Ivan Vilibor Sinčić, uz opravdanje da bi takva stranka s tim nazivom, i istim sjedištem, onom na Pernarovoj adresi, mogla izazvati zabunu u javnosti, ali i u pravnom prometu treće osobe.
Osnovali su stranku kojoj su ime dali po koaliciji, Jedina opcija, čiji je predsjednik Lovro Crvelin – stranka je još “živa” u Ministarstvu uprave. Pernar je nekoliko dana prije konstituiranja Sabora regrutiran u Abecedu demokracije, pa otuda i apanaža sa samo 26 glasova na izborima – jer glavarinu dobiva stranka koja se prijavi na početku saziva. Dva se mjeseca Pernar tako u Saboru i predstavljao, kao član Abecede, a onda je u saborsku službu stigao Sinčićev zahtjev da ga se vrati u Živi zid, pa je i Pernar 12. siječnja 2017. dostavio obavijest da je član Živog zida. I s tim datumom završila je njegova kratka saborska karijera člana Abecede. No financijske veze nije raskidao. Abecedi je isporučivao račune za svoje navodne aktivnosti i troškove.
“Ako netko sumnja da se muljalo, onda bi trebalo otići onima koji su izdali fakturu”, odbija optužbe Stjepan Vujanić.
I otišli bismo da ta tvrtka postoji. Ali ne postoji – brisana je iz sudskog registra 21. ožujka 2018. Revizorima nije bilo jasno na što su se potrošile 91.104 kune pa su tražili dodatno objašnjenje. Iz tvrtke, za koju Vujanić tvrdi da se zove Spektar, stiglo je sljedeće opravdanje za 16 tisuća kuna: “Ostvarene su usluge snimanja (15.000 kuna) i izradu grafike (1000 kuna) - što je snimano - gdje je prezentirano (štampa, TV, mrežne stranice). Odnose se na video isječke koji su objavljeni na društvenim mrežama saborskog zastupnika Ivana Pernara. Za sad toliko”, odgovorili su državnoj revizorici.
“Namjenska izjava”
Dodatno je tvrtka RI PLAST napisala “namjensku izjavu” i objasnila isplatu 27.650 kuna na račun tvrtke, na adresu Majstorska 11. “U razdoblju od 2. 04. 2017. godine do 1. 09. 2017. za potrebe političke stranke Abeceda Demokracije radili smo ankete građana RH u svrhu istraživanja javnog mijenja te je ispitano 1850 građana. Anketiranje je napravljeno kako bi se vidjele političke preferencije birača.”
Prema povijesnom izvatku iz sudskog registra, vidljivo je da je RI PLAST j.d.o.o. osnovan 19. ožujka 2014. i registriran za sve i svašta: trgovinu, promet nekretninama, usluživanje pića i napitaka, usluge smještaja, pustolovne aktivnosti, cestovni prijevoz putnika i tereta, savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem, rent a car, iznajmljivanje strojeva, dizajniranje web-stranica, preradu drva i proizvoda od drva i pluta, ali i gume i plastike, pa tako i za ispitivanje javnog mnijenja...
Kao osnivač društva registriran je Anđelko Dujmović iz Osijeka. Osoba istog imena i prezimena u arhivi portala Index navodi se kao aktivist i predstavnik Živog zida u Osijeku – jedan od onih koji se bori protiv ovrha i nosi transparente s natpisima “Hrvatska postaje zemlja beskućnika”. Dakle, kad su revizori tražili dodatna objašnjenja za troškove AD, stranački je drug pisao namjensku izjavu i ustvrdio da je sve bilo zakonito. Samo što nije priložio račune.
Akrobacije četvorke izazvale su užarene polemike na društvenim mrežama. Vraćaju se članske iskaznice, padaju teške riječi, članovi tvrde da su progledali pa im nema druge nego da se daju u bijeg. Miroslav Trputec obznanit će na Facebooku: “Živi zid je izgubio moje povjerenje zbog Ivana Pernara i njegovog članstva u drugoj stranci koja je izvukla novce nas članova i birača. Od danas nisam više član. Zbog takvih pojava ljudi mrze politiku i političare.” Masovna iščlanjenja i nemiri upravo tresu Rijeku, gdje je za koordinatora vraćen Antonio Dražović, stari član koji je godinama vodstvo prokazivao kao licemjerno i korumpirano. Kako je došlo do pomirenja, nije htio objasniti: “Kolege su mi javili da ne radimo s Jutarnjim, tako da vas pozdravljam do sljedeće prigode”, otpisao nam je Dražović.
U svojoj političkoj retorici četvorka već ima ugrađeni osigurač i opravdanje za vlastite marifetluke: kritičarima smo prijetnja, jer smo mi opasni pretendenti na političko prijestolje, izbijamo na drugo mjesto. Priča o Živom zidu, nažalost, nije priča o mladim ljudima koji će protresti svijet i zamijeniti vladajuće starce na političkoj sceni. I sporni i nestručno sklepan izvještaj prilog je onima koji tvrde da Živi zid nije alternativa sustavu, nego rezultat lošeg sustava, priča o tome da politička djeca stasala u krilu toksičnih roditelja ne mogu biti nego i sama zapuštena i delinkventna. Prijavljeni su DORH-u prije dvije i pol godine za krivotvorenje potpisa, “krađu” skupštine i nezakonito prisvajanje stranke. Do danas nema rezultata. Osim ovog u financijskim izvještajima.