Zamislite nekoga poput Santiaga - Hemingwayeva starca, sijede brade i potamnjele, izbrazdane kože. Sjedi sam na drvenoj jedrilici La Esperanza, na kojoj je proveo pola svojeg života. On i brod dišu zajedno na večernjem povjetarcu, dok čovjek blagim očima i istim takvim osmijehom prati kako se narančasti suton gasi na dubokom horizontu. U jednoj mu ruci lula, u drugoj ispijena čaša ruma. Dva galeba kriješte u daljini, tek malo glasnije od "son cubane" koja svira duboko u njegovim mislima.
U istoj luci, na istom molu, blizu njega - sjajna motorna jahta na tri etaže i s jacuzzijem na palubi, nazvana No Regrets. Po koktelima koji svijetle u mraku, može se nabrojiti šest partijanera. Smijeh i povici probijaju se kroz drill remix nečega što je nekad bila balada. Poput njih, i noć je ...