- Pokaže li se nepovoljno predviđanje događaja točnim, ono se neće dogoditi, rekao je Robert Kopal, izvanredni profesor na samom uvodu u radionicu „Predikcije u praksi“. Radionicu je za grupu odabranih MBA alumna, novinara i analitičara međunarodnih odnosa u utorak organizirala Algebra Bernays MBA Poslovna škola kako bi pokazalo koliko je nužno strukturirano kritičko mišljenje kako bi se sa pogađanja prešlo na predviđanje budućih događaja.
Između ostalog, naveden je primjer točnosti predviđanja čak 284 eksperta koji su u periodu od osamnaest godina, od 1985. do 2003., iznijeli 82.361 prognozu o političkim i ekonomskim trendovima. Točnost je, pokazuje knjiga Phillipa Tetlocka Expert Political Judgement, bila katastrofalno ispod svih razumnih očekivanja. Ispostavilo se da veću točnost mogu postići majmuni koji bacaju pikado.
- Prevelika količina znanja, bez odgovarajuće metodologije, može dovesti do lošijih predviđanja, upravo zato što stručnjaci nesvjesno filtriraju informacije kroz vlastite pretpostavke, rekao je Kopal, koji je uz Dariju Korkut vodio radionicu.
Kopal je govorio koliko stručnjaci, a na njih se mediji pozivaju, mogu pogriješiti zbog nedostatka informacija i ‘ekspertnog sljepila‘ kada predviđaju temeljem previše informacija, pristranim interpretacijama i pretjeranim samopouzdanjem. Jednostavnije rečeno, suviše su uronjeni u problem da bi uočili širu sliku. Možda je, uz to, činjenica da je riječ o vremenu kada internet, pa time i brojne informacije nisu bile dostupne kao danas, dio odgovora na pitanje kako je došlo do velikog broja pogrešnih predviđanja.
Polemika na samom početku
Ta je tvrdnja, uz koju idu i druge, kao ona da eksperti nisu bitno uspješniji od neznalica te pojavi Dunning-Krugerovog efekta, koji kaže da ljudi, što manje znaju o određenoj temi, a pritom nesvjesni vlastitog neznanja o temi o kojoj zauzimaju stav i mišljenje, istodobno imaju izuzetno visoko samopouzdanje da tumače tu temu i smatraju da nitko drugi nema pojma, a to je sve ono što vidimo u internetskim raspravama, ali i na političkoj sceni, izazvala raspravu novinarke Ines Sabalić i Kopala o potrebi diskusija u medijskom prostoru.
- Novinarstvo će postati važnije nego ikad, rekao je Kopal, ‘ali će biti skupo jer će točna informacija zahtijevati puno rada‘, ustvrdio je govoreći o intenzitetu i količini informacija kojima smo danas okruženi u digitalnom prostoru. Kopal je ispričao i kako se, usprkos svemu, točnost umjetne inteligencije kreće između 30 i 70 posto, što govori o uspješnosti njene upotrebe.
Citirajući Richarda Faddena, šefa kanadske obavještajne zajednice, respektabilne u svijetu obavještajaca, Kopal je kazao kako je današnjim obavještajnim analitičarima neophodno da budu kreativniji kako bi mogli uočiti budući napad prije nego se on uopće dogodi.
- Svi su imali podatke o terorističkim napadima na Madrid 2004., SAD 11. rujna i na Pariz 2015., ali ih nitko nije uspio spriječiti. Zbog ljudske pogreške, rekao je između ostalog Robert Kopal.
Kad su gužve, prodaju se audio-knjige
- Danas je važno uočiti mikrotrendove, kazao je Kopal govoreći, između ostalog, i o opstanku i razvoju biznisa te naveo primjer uspjeha audio-knjiga. Indikator za uspjeh mikrotrenda audio-knjiga bio je kada su se gužve toliko pojačale da je za odlazak na posao na istoj distanci prosječnom Amerikancu trebalo dva sata vožnje umjesto jednog sata.
- Vozači su počeli upotrebljavati audio-knjige i to je bio trenutak koji je biznis trebao iskoristiti, jer ako ste tada zakasnili, izgubili ste priliku za uspjeh, ispričao je Kopal.
Darija Korkut provela je polaznike kroz niz vježbi koristeći napredne metode poput „Analize konkurentnih hipoteza“ (ACH) i „razvoja sustava ranog upozoravanja“ (EWS), u kojima su polaznici pokušali ustanoviti kako uz upotrebu raznih indikatora pravilno testirati određene hipoteze da bi se uspješno predvidjeli događaji. Jedan od primjera bio je i odnos između Tajvana i Kine, a polaznici su morali procijeniti vrijednost događaja kao što su političke najave suradnje, smanjenje mobilizacije, akcije prikupljanja krvi, vježbi medicinskog osoblja i drugih kako bi procijenili da li se napetost smiruje ili se, ustvari, zemlje pripremaju za rat.
Vježbalo se, naravno, i na primjeru odnosa Amerike i Kine, analizirale su se mogućnosti razvoja sukoba i suradnje. Razlog zašto se nepovoljno predviđanje, najgori scenarij neće dogoditi, da se priča vrati na početak, naizgled je jednostavan, svi koji mogu utjecati na događaje će se potruditi da se oni ne dogode i tako će katastrofalan scenarij biti izbjegnut.
Naravno da se onda nameće pitanje kako su se dogodili veliki teroristički napadi kao što su oni na Madrid 2004., SAD 11. rujna i na Pariz 2015., kako je većina zemalja bila sasvim nepripremljena pri izbijanju pandemije Covida i odgovor bude, nažalost, jednostavan. Ljudska greška, analitičari nisu uočili i odgovarajuće testirali indikatore koji su upozoravali na mogućnost neželjenih događaja. Nisu vidjeli santu leda ispred broda kojim su upravljali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....