Prisjećam se obilježavanja obljetnice priznanja prošle, 2016. godine, kada sam na molbu organizatora s radošću evocirao dane priznanja Republike Hrvatske 1992. godine. Bilo mi je zadovoljstvo da sam imao priliku govoriti o važnosti međunarodnog priznanja i podršci koju je Rusija pružila Hrvatskoj u borbi za samostalnost i međunarodno priznaje.
Citiram dio prepiske s ruskim Ministarstvom vanjskih poslova vezano uz postupak priznavanja Hrvatske samostalnosti.
Predsjedniku Ruske Federacije Borisu Jeljcinu uputio sam 6. veljače 1992. pismo sljedećeg sadržaja:
”Poštovani gospodine Predsjedniče,
U ime Vlade Republike Hrvatske želim Vam zahvaliti na povoljnim vijestima i prijedlozima prenesenim po Vašim posebnim izaslanicima gospodinu Derjabinu i gospodinu Nikiforovu.
Priznanjem Republike Hrvatske kao punopravnog međunarodnog subjekta stvorene su još povoljnije osnove za unapređenje političke, gospodarske, kulturne, znanstveno-tehničke i ostale suradnje između naših dviju država. Poseban značaj pridajemo što skorijem potpisivanju sporazuma o gospodarskoj suradnji, te Vas molim da Vaša nadležna Ministarstva hitno razmotre dostavljeni prijedlog Sporazuma i dostave svoje stavove i prijedloge.
U očekivanju uspostavljanja odnosa između Ruske Federacije i Republike Hrvatske na novim osnovama, upućujem Vama i građanima Ruske Federacije najbolje želje.”
Uz poštovanje,
Predsjednik Vlade
dr.sc. Franjo Gregurić
Dana 17. veljače 1992. Vlada je primila na znanje notu Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije o priznanju Republike Hrvatske i otvaranju Veleposlanstva u Zagrebu. Ovime je najava izaslanika predsjednika Jeljcina, gospode Nikiforova i Derjabina, početkom veljače 1992. dobila svoju potvrdu.
Vraćam se na obilježavanje 25. godišnjice priznanja Hrvatske od strane Ruske Federacije. Najbolji poklon toj obljetnici bit će poticanje gospodarske, kulturne, sportske i drugih oblika suradnje u nadolazećem razdoblju. Vjerujem da to iskreno žele naši čelni ljudi, Vlada, Sabor i Predsjednica države.
Odnosi s Ruskom Federacijom u teškim ratnim uvjetima devedesetih godina razvijali su se intenzivno, bez obzira na to što je dio hrvatske političke javnosti bio sklon mišljenju da je Ruska Federacija sklonija Srbiji i bivšoj Jugoslaviji nego Hrvatskoj. Vlasti Ruske Federacije shvatile su nove realnosti nastale raspadom bivše Jugoslavije i reagirale politički zrelo kao što se i očekuje od odgovorne svjetske sile.
Konačno, Ruska Federacija je u kritičnim trenucima napada na Hrvatsku, nakon raketiranja Zagreba, na našu molbu tražila od Generalštaba bivše Jugoslavije da prekine zračne napade na Zagreb. Malo se zna da se telefonski razgovor kojim je tražena intervencija Rusije u Beograd odvijao preko veleposlanstva Rusije u Beču linijom Zagreb - Beč - Moskva.
Kontakti na svim razinama s ministarstvima Ruske Federacije bili su česti i konstruktivni, a dolaskom prvog veleposlanika Ruske Federacije, gospodina Leonida Vladimiroviča Kerestedžijanca u Zagreb postali su intenzivniji i korisni za obje zemlje.
Tako sam Vladi Ruske Federacije i po predsjedniku Jegoru Timuroviču Gajdaru uputio 24. travnja 1992. pismo u vezi s isporukom zemnog plina. U opširnom pismu predlažem sporazum za uvoz prirodnog plina iz Ruske Federacije u Hrvatsku za sljedećih 10 godina. U pismu se, među ostalim, definiraju količine plina po godinama, kao i molba da firma Gazexport nastavi pregovore s Inom, industrijom nafte, radi zaključenja komercijalnih ugovora.
Konačno, 5. kolovoza 1992. otputovao sam s delegacijom Vlade u Moskvu na potpisivanje Sporazuma o trgovini i gospodarskoj suradnji između dviju Vlada. U moskovskoj zračnoj luci našu delegaciju dočekao je zamjenik ministra vanjske trgovine, gospodin Kiril Nikolajevič Ivanov i budući ruski veleposlanik u Hrvatskoj, gospodin Leonid Vladimirovič Kerestedžijanc.
U zgradi Vlade razgovarali smo s vršiteljem dužnosti predsjednika ruske Vlade, gospodinom Aleksandrom Nikolajevičem Šohinom. I ovom prilikom, kao i uvijek u svom javnom nastupu, ističem da su Hrvatska i hrvatski narod povijesni prijatelj ruskom narodu, kako se diplomatskim rječnikom kaže uvijek je bila država prijatelj.
Danas, 25 godina poslije, Hrvatska je stabilna zemlja, članica EU i NATO saveza. Mogu reći da je uloga Rusije u postupku priznavanja naše neovisnosti bila u to vrijeme važna zbog međunarodnog ugleda Rusije u svijetu. Treba se nadati da će s radom nastaviti međudržavna komisija za gospodarsku suradnju koja je u mirovanju više godina, što sigurno nije dobar putokaz za jačanje suradnje.
Njezino aktiviranje, kao i nastojanje Hrvatske gospodarske komore i njezina Vijeća za gospodarsku suradnju s adekvatnim strukturama Ruske Federacije, ubrzat će oživljavanje gospodarske suradnje. Vijeće HGK za gospodarsku suradnju, koje je osnovano 8. lipnja 2010. s ciljem okupljanja svih hrvatskih tvrtki zainteresiranih za suradnju s Rusijom, trebalo bi raditi na učinkovitijoj razmjeni informacija između članica i institucija kroz razmjenu aktivnosti i zajedničku izradu smjernica za pomoć tvrtkama u nastupu na ruskom tržištu i trebalo bi poticati Vlada RH i njezina ministarstva.
Očekuje se više senzibiliteta Vlade za ekonomske probleme hrvatskih tvrtki i poduzetnika. Danas u Hrvatskoj, usprkos teškoćama, postoje i djeluju mnogi ruski poduzetnici u hotelijerstvu i turizmu, građevinarstvu i poljoprivredi koji poštuju hrvatske propise i pridonose razvoju Hrvatske. Zbog takvih ruskih privrednih subjekata, kao i naših koji djeluju u Ruskoj Federaciji, diplomatski predstavnici Rusije trebali bi opreznije nastupati u javnosti.
Odnosi Hrvatske i Rusije nisu, nažalost, u usponu, što osjećaju mnoga poduzeća u Hrvatskoj i Rusiji. O tome i odnosima u širem kontekstu često u svojim javnim istupima govori ruski veleposlanik u Hrvatskoj gosp. Anvar Azimov. Razlozi ovakvu stanju nisu uzrokovani isključivo ili većim dijelom provedbom embarga prema Rusiji na temelju odluka EU nego i nedovoljnom pažnjom hrvatskih vlasti u razvoju gospodarskih odnosa s Ruskom Federacijom.
Ne bih komentirao nastupe gospodina veleposlanika Azimova, ali to je prvi slučaj kada veleposlanik nastupa netaktično izvan okvira uobičajene diplomatske komunikacije.
Javljam se zato što je na prošlogodišnjem obilježavanju 24. godišnjice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od strane Ruske Federacije, 17. veljače u Europskom domu u Zagrebu u organizaciji Društva hrvatsko-ruskog prijateljstva, iznio dvojbene ocjene o hrvatskom članstvu u EU i NATO savezu.
Nimalo diplomatski nastup veleposlanika Azimova, dijeljenje savjeta što bi i kako Hrvatska trebala raditi na gospodarskom planu spominjući Inu i Agrokor, nije dobar za ugled koji uživa ruska diplomacija u Hrvatskoj i ne pridonosi unapređenju odnosa.
Do sada niti jedan veleposlanik velikih sila (SAD-a, Engleske, Njemačke, Kine, Francuske) te naših susjeda, osim Srbije, nije dijelio savjete i ocjenjivao naše ponašanje i naše odluke kao samostalne i suverene države. Vlada Premijera Andreja Plenkovića je nakon dvije godine upražnjenog mjesta veleposlanika u Moskvi imenovala veleposlanika i time konačno prekinula nerazumljivu i štetnu politiku prema Rusiji.
Ne znam postoji li koja zemlja članica EU da dvije godine nije imala veleposlanika u Moskvi. Ministar vanjskih poslova gosp. Davor Ivo Stier također je bio izričit u svom izlaganju o rusko-hrvatskim odnosima kojim je potvrdio dugoročni interes za razvijanje suradnje na svim područjima.
Hrvatska želi unaprijediti ekonomske odnose i hrvatski poslovni svijet očekuje što skorije aktiviranje međudržavne komisije, čime bi se ozbiljno otvorile mogućnosti za prevladavanje sadašnjih barijera u ekonomskoj suradnji. Osjeća se novi vjetar i odgovoran odnos Vlade RH prema realnim zahtjevima poslovnog svijeta u tumačenju embarga i pripremi planova za 2018. i sljedeće godine. Hrvatskim poduzetnicima i gospodarskim subjektima potreban je poticaj za jačanje gospodarske suradnje.
Neki naši susjedi našli su u uvjetima embarga prostor za održavanje robne razmjene i time sveli štete od embarga na minimum, što kod nas nije slučaj.
Nepredvidivo brzo mijenjaju se odnosi na međunarodnoj političkoj sceni. Izborom novog Predsjednika SAD-a postaje sve jasnija politika poticanja i zaštite domaće proizvodnje i radnih mjesta najveće svjetske ekonomije SAD-a.
Najavljuje se bolja ekonomska suradnja SAD-a i Rusije koja ima učinke na embargo EU. U isto vrijeme Engleska izlazi iz sustava EU i sve je upitnija opravdanost ekonomskog embarga prema Rusiji.
Vlada i Predsjednik Vlade Andrej Plenković, kao iskusan diplomat, sigurno su svjesni stanja na turbulentnom svjetskom političkom i ekonomskom obzorju i vjerujem da će naći način kako i kojim putem zaštititi hrvatske interese u potpunosti.
U turbulentnim mjesecima koji dolaze siguran sam da će Vlada gosp. Andreja Plenkovića imati snage i odlučnosti naći najbolja rješenja u zaštiti hrvatskih gospodarskih i političkih interesa.
Ovaj tekst nije ni u kakvoj vezi sa službenom politikom Hrvatske, niti uz njeno znanje, već isključivo moje viđenje stanja naših ekonomskih odnosa s Ruskom Federacijom 25 godina poslije.
U Zagrebu, 15. veljače 2017.,
dr. sc. Franjo Gregurić