Taekwondo klub Kocunar iz Splita osnovao je 17. studenoga 1987. godine naš poznati liječnik i znanstvenik prof. dr. sc. Dragan Primorac. Klub je vrlo brzo okupio veliki broj članova te je postao prepoznatljiv po ostvarenim rezultatima, a dokaz tome su i brojne osvojene medalje.
Međutim, početkom devedestih godina, njihov život je krenuo jednim drugim smjerom. Kada se već osjećao dašak rata, najprije su dobili povjerenje osiguranja Europskog atletskog prvenstva u Splitu odnosno visokih domaćih i stranih državnih dužnosnika, a među njima i novoizabranog hrvatskog predsjednika dr. sc. Franju Tuđmana.
Nedugo nakon toga, ti mladići su svoja kimona zamijenili policijskim i vojnim odorama te je cijela prva ekipa kluba 14. siječnja 1991. godine najprije pristupila postrojbama pričuvnog sastava policije, a zatim i hrvatske vojske. Nažalost, tijekom Domovinskog rata, kao pripadnici hrvatske policije i vojske, iz Taekwondo kluba Kocunar smrtno je stradalo šest članova kluba.
Najprije je poginuo fra Mile Mamić, potpredsjednik kluba, 17. srpnja 1991. u Lišanima Ostrovačkim tijekom minobacačkog napada pobunjenih Srba. Tijekom transporta u Splitsku bolnicu, preminuo je na području Trogira na rukama brata Ante.
Nenad Režić, junak Domovinskog rata i pripadnik ATJ Lučko, poginuo je 13. listopada 1991, kod Marinaca u proboju prema Vukovaru. Goran Kliškić, junak Domovinskog rata, zapovjednik jedinice diverzantskog voda 4. gardijske brigade poginuo je 24. ožujka 1992. godine u Bistrini kod Stona, pokušavajući izvući ranjenog suborca Ivicu Vucu. Vedran Lasić, tragično stradao u prometnoj nesreći 17.srpnja 1992. godine, nakon što je došao s bojišnice.
Grgo Krištić, poginuo 24. siječnja 1993. godine u Uskoplju kao pripadnik Brigade kralja Tomislava. Igor Braović poginuo je 22. studenog 1993. Godine koji je ratni put započeo u Tigrovima, te 66. bojni Vojne policije, a nakon završene časničke škole u Specijalnim postrojbama MORH-a “Frankopan” i “Zrinski” gdje je bio zamjenik zapovjednika protuokplopnog voda. Na žalost, nedavno ih je iznenada napustio i član njihovog kluba Boris Ercegović, pripadnik 73. bojne VP.
O tim počecima sudjelovanja kluba u Domovinskom ratu svjedočili su nam pojedini članovi, zapovjednici, roditelji naših junaka. Zapovjednik pričuvnog sastava antiterorističke postrojbe PU Splitsko dalmatinske županije Vlado Bužančić s ponosom se sjeća tih ratnih dana i ističe kako su članovi taekwondo kluba Kocunar, donijeli duh zajedništva, prijateljstva, neustrašljivosti i pozitivne energije, te je od njih stvorio vrhunski interventni vod.
“Navedena postrojba bila je zadužena za osiguranje svih vitalnih objekata na području Splitsko-dalmatinske županije, kao i na blokadi svih vojnih objekata tzv. JNA. Kada je tadašnji koordinator pričuvnih postrojbi MUP-a – PU Splitsko-dalmatinske saznao da su dva brata u istoj postrojbi, tražio je od mene da osnivač kluba Kocunar, Dragan Primorac i njegov brat Damir nikako ne smiju biti u istoj postrojbi pa sam u srpnju 1991. godine donio odluku da će u postrojbi ostati Damir, a Dragan je prihvatio ponudu tadašnjeg prodekana Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nastavio edukaciju u SAD-u, odakle se nakon toga nedugo vratio uvodeći u Hrvatsku novu metodu DNA identifikacija žrtava Domovinskog rata” – kaže nam Bužančić.
Nekadašnji prvak splitske opere Ratomir Kliškić i otac junaka Domovinskog rata Gorana Kliškića naglašava kako je to bila zlatna generacija taekwondo kluba Kocunar, pravi sportaši i domoljubi koji su ostavili svoju obitelj, sportske karijere, fakultetske i druge obveze te otišli u Domovinski rat. “Iako je moj Goran već u listopadu 1991. godine bio teško ranjen spašavajući ranjenog suborca na zadarskom bojištu, nije se odlučio povući, već se odmah nakon izlaska iz bolnice vraća na južno bojište kao zapovjednik diverzantskog voda 4. Gardijske brigade gdje pogiba pokušavajući spasiti ranjenog suborca”, izjavio je Kliškić.
Ante Mamić, pripadnik Prvih hrvatskih redarstvenika te 134. brigade, Samostalnog benkovačkog bataljuna, Vojne policije, SIS-a, hrvatske ratne mornarice naglašava da mu je brat ranjen prilikom jednog minobacačkog napada, a tijekom transporta u bolnicu na rukama mu je preminuo. “Unatoč tome, tijekom cijelog rata, pa niti sada, nikada nisam nosio mržnju prema nikome.”
Boran Martić, bivši pripadnik diverzantskog voda 4. Gardijske brigade, s ponosom navodi kako je čitavu tu generaciju okupio i vodio Dragan Primorac, osnivač kluba koji im je tada bio trener i mentor. Bili su istinska pozitivna snaga Splita, Dalmacije i Hrvatske, bili su i Torcida i mladost Splita koja je željela napraviti dobro za svoju Domovinu.
Taekwondo klub Kocunar dijele još samo tri godine od proslave 40 godina svog postojanja te se rijetko koji klub može pohvaliti s tako bogatom prošlošću. U svakom slučaju, klub koji može poslužiti kao primjer svim generacijama, od ostvarenih sportskih rezultata pa do onih ljudskih i domoljubnih.