U mirnoj uvali Jaz na otoku Pagu, današnjoj lokaciji ACI marine Šimuni, leži tiha i zaboravljena ratna priča – potonuće jedrenjaka Marie Gabrielle II. iz Drugog svjetskog rata. Bilo je to popodne, točnije u 17 sati, 21. srpnja 1944. godine.. Vrijeme teško i olovno, puno gladi i neizvjesnosti. Po otoku Pagu su stupale razne vojske – najviše ustaša i njemačkih snaga, dok su se partizani krili po okolnim poljima. Jutarnju rutinu pastira remetili su preleti savezničkih aviona Spitfire i Hurricane, koji su patrolirali u niskom letu, tik iznad paških stijena. Mještani su ih zvali "Mlikarići" jer su dolazili ujutro i navečer – u vrijeme mužnje.
U mjestu Šimuni tada se usidrio njemački drveni brod, jedrenjak koji je prevozio oružje i hranu, s ciljem da opskrbi njemačku vojsku koja se borila u Grčkoj. Posada broda bila je uglavnom iz redova Istrijana, dok je zapovjednik bio Nijemac. Na palubi se nalazilo i naoružanje – dva protuavionska topa kalibra 20 mm. Mještani su već u popodnevnim satima uočili šest "Mlikarića", savezničkih aviona, kako nadlijeću područje. Nedugo nakon toga brod je potopljen rafalima iz zraka.
"Po mojoj skromnoj procjeni, jedrenjak je bio dugačak između 30 i 50 metara", svjedoči autor priče, Željan Gligora, koji je mjesto potonuća dokumentirao podvodnim snimkama. Kristijan Gligora, najmlađi podvodi istraživač ustupio je ronilačku opremu i snimio podmorje, a Jurica Vučetić istražio sve što se odnosi na tehnički dio. "Brod leži u smjeru sjever-jug. Pramac je na 9, a krma na 7 metara dubine. Od broda je ostao samo središnji dio, kolumba, i poneki dio brodskih rebara s obje strane", tvrdi autor Željan.
Posada se spasila
Svoju rekonstrukciju događaja temelji na kombinaciji podvodnih istraživanja i svjedočanstvima još uvijek živih očevidaca. Tako Ivan Fabijanić, tada devetogodišnjak iz Šimuna, svjedoči:
"Taj brod je stigao prije izlaska sunca i vezao se točno ispred tadašnjih kuća u Šimunima. Naši stariji su tražili da se brod premjesti u uvalu Jaz, gdje je sada ACI marina, no zapovjednik nije slušao. Posada je bila miješana, najviše Istrijana".
Jedan mještanin tada se pješice zaputio u grad Pag po pomoć. Putovao je sat i pol do paškog svećenika, koji se odmah uputio u Šimune. Svećenik je upozorio zapovjednika da je cijelo mjesto u opasnosti zbog patrolnih savezničkih aviona, a brod je, uz oružje, prevozio i naftu – potencijalnu prijetnju za cijelo selo.
Zapovjednik je konačno popustio i naredio da se brod premjesti u uvalu Jaz. Tamo je, točno u pet popodne, stigla eskadrila savezničkih aviona iz smjera Novalje. Rafali su zapalili palubu, potom je plamen zahvatio spremnik s naftom – eksplozija je bila silovita, dim se vinuo stotinu metara u zrak. Jedrenjak je odmah potonuo. Dubina uvale omogućila je da krma i pramac ostanu na razini površine, s manjim jarbolom. Posada se spasila bijegom u obližnji jarak, s izuzetkom jednog mornara ranjenog šrapnelom.
"Bio je to jeziv prizor – površina mora gorjela je od nafte, more je bilo prekriveno ostacima broda", priča Gligora. Vreće brašna i konzerve hrane plutale su morem. Jak jugo je sav taj teret nanio u plićak južnog dijela uvale. Te noći su mještani iz Šimuna i Kolana skupljali što su mogli – dok su ustaške straže iz Paga pokušavale čuvati to područje. Hrane je bilo mnogo, ali i gladi.
"Moji su zakopali hranu u rupu iza kuće – ali bilo je izdajnika pa su im je ukrali", prisjeća se Ivan. "Sjećam se koluta parmezana od 25 kila, konzerve šunke... Još mi je onaj okus u ustima. Hranu smo drugi dan prebacili na otok Maun".
Ivan Šupraha, danas 94-godišnjak, sjeća se kako je kao dječak čuvao goveda i gledao avione kako nadlijeću Kolan.
"Vidjeli smo dim kako se diže iza brda... Moj otac je donio libretov, papir za motanje duhana, koji je moja majka zamijenila za novi ormar. Hrane je bilo svugdje".
Kolanci su tijekom noći, konopima, izvlačili plutajuće konzerve. Paštete, šunke, brašno – u danima gladi sve je imalo vrijednost.
Jarbol je puknuo
Frane Šupraha, tada petogodišnjak, svjedoči da su avioni poletjeli iz savezničke baze s Visa.
"Preletjeli su vrh Bocunića, a potom napali brod. Posada je uspjela pobjeći ispod mostića nekadašnje željezničke pruge Feratine. Nitko nije poginuo – jedan mornar je bio ranjen". Hrane je bilo u izobilju – razne konzerve, kartine s Hitlerovim likom, vreće brašna.
"Moj prijatelj Ludvig je sa psom Belom plivao i gurao vreću brašna, pa ju je doveo na tovaru do Kolana".
Drugi ili treći dan, mještani iz Šimuna, Kolana i Paga, njih pedesetak, pokušali su zajednički zaljuljati brod vežući konop za jarbol. Cilj je bio izvući još hrane iz utrobe, no umjesto hrane – jarbol je puknuo i nekoliko ih je ozlijeđeno.
"To je bila posljednja velika nada za još koji zalogaj", navodi Gligora.
Tijekom sedamdesetih, dok je tvrtka Geofizika tražila ugljen u Kolanjskom polju, lokalci su zamolili inženjere da bace dinamit u trup broda. Bila je zima, pred Božić. U moru se tada pojavilo oko 500 kg brancina.
"Još jednom, brod je nahranio ljude Šimuna i Kolana", kaže Gligora. Kasnije, 1989., tijekom izgradnje ACI marine Šimuni, ostatke broda uklonili su mineri jer je smetao sigurnom uplovu. Prije desetak godina, ACI je angažirao specijaliziranu firmu koja je izvadila željezni otpad iz utrobe broda.
Danas su Šimuni naselje smješteno u tri prirodne uvale. U sjevernoj se nalazi ACI marina. Središnja uvala namijenjena je ribarskim brodicama, dok južna skriva šljunčanu plažu. Neposredno uz mjesto nalazi se jedan od najljepših autokampova na Jadranu – autokamp Šimuni, s bogatom ponudom sportskih aktivnosti, uključujući i ronilački centar "Foka", koji omogućuje istraživanje podmorja i ostataka ove nevjerojatne ratne priče.
Šimuni su mjesto ribarske tradicije, povijesti i snažne bure. Od pastirskih koliba braće Fabijanić i kapelice sv. Ante Padovanskog, pa sve do crkve sv. Nikole – ovo je krajolik koji priča. Priča o ljudima, ratu, snalažljivosti i preživljavanju.
"Ostvario sam želju – otrgnuti jedan komadić povijesti od zaborava i približiti ga novim generacijama", zaključuje Željan Gligora. "Jer dok mi zaboravljamo, more pamti".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....