Odluka o kreditu od 44 milijuna kuna, koliko Grad Rijeka namjerava podići za obnovu bivšeg Titova broda Galeb i Palače šećerane u sklopu kompleksa Benčić, prolongirana je za neku od idućih sjednica riječkoga Gradskog vijeća.
Time su se gradonačelnik Vojko Obersnel i SDP-ova koalicija donekle odmakli od pat-pozicije u kojoj su se našli na sjednici prije dva tjedna kada je rasprava trajala do 2 ujutro, a omjer snaga za kredit i protiv njega bio 18:18 (Rijeka inače ima 37 vijećnika, ali Akcija mladih i Živi zid još se nisu dogovorili oko zamjene za pokojnu vijećnicu Živog zida). Sada je na Obersnelovu stranu stala Lista za Rijeku sa svoja tri vijećnika, ali s uvjetom, tako da se jučer u omjeru 21:15 glasalo za odgodu glasanja o kreditu jer se još ne zna ima li uopće ponuda za izvođenje radova na obnovi Galeba i kakve su.
Komplikacije
I tu se situacija zakomplicirala: otvaranje ponuda bilo je zakazano za utorak 23. srpnja, dan prije sjednice Vijeća, ali je, s obzirom na to da je od jednog od potencijalnih ponuđača 18. srpnja stigao upit za dodatnu dokumentaciju, Grad imao zakonsku obavezu odgovoriti na upit i produljiti natječaj do 13. kolovoza. Kako ljeti Vijeće ne zasjeda, o kreditu će se vjerojatno odlučivati na jesen. Prema aktualnom natječaju, rok za dovršenje radova na brodu je kraj 2020., godine u kojoj će Rijeka biti Europska prijestolnica kulture, a s obzirom na dosadašnji razvoj situacije, lako je moguće da će Galeb, ako ga se uopće i počne obnavljati, “preskočiti” EPK.
Kako zasad stvari stoje, protiv kredita su HDZ, Most, Hrvoje Burić i Akcija mladih, dok je Lista za Rijeku prvo bila ambivalentna, no na jučerašnjoj su sjednici dali do znanja da će podržati novo zaduženje, ali su tražili odgodu glasanja dok se ne otvore ponude, što je u konačnici podržala i SDP-ova koalicija.
Svašta se moglo čuti na posljednje dvije sjednice Vijeća na kojima je, s obzirom na to da je u ovakvom omjeru snaga svaki glas važan, cijelo vrijeme sjedio čak i HDZ-ovac Kristjan Staničić koji, otkako je postao direktor Hrvatske turističke zajednice, nije previše aktivan u gradskoj politici. Argumenti oporbe vrte se manje-više oko istih tvrdnji - da je Galeb “bačen novac” i “ruzina koju bi trebalo potopiti”, iako bi, što se tiče prijedloga o potapanju, političari trebali znati da je riječ o zaštićenom kulturnom dobru RH pa bi potapanje bilo protuzakonito. Činjenica da je brod kulturno dobro, valja i to spomenuti, znatno otežava obnovu jer sve radove trebaju odobriti konzervatori, a svaki, pa i najmanji detalj mora biti u skladu s “izvornikom”.
Iako desna struja u Vijeću (HDZ, Most, Burić...) nije previše inzistirala na ideološkim argumentima protiv Galeba, maskirajući ih u ekonomske, Obersnel je na posljednjoj sjednici predočio studije isplativosti koje idu u prilog projektu. N ajzanimljiviji financijski argument jest taj da će Grad, ako ne podigne kredit od 44 milijuna, svejedno morati platiti 42 milijuna kuna. Naime, Rijeka je od Europe dobila novac za Galeba i Palaču šećerane “u paketu”. U slučaju odustajanja Grad će morat vratiti 16 milijuna kuna već povučenih iz europskih fondova te osigurati svojih 26 milijuna kuna za dovršetak Palače jer su radovi već napredovali, a ugovori s izvođačima su obvezujući, podložni penalizaciji.
Prema takvom bi se scenariju, za dva milijuna kuna manje, napravila samo Šećerana, bez Galeba, plus što bi Rijeka postala jedinstven slučaj grada koji Europi samoinicijativno vraća bespovratna sredstva. Zanimljivo je i to da je dio riječkih gradskih vijećnika tek na posljednjoj sjednici otkrio da su Galeb i Palača šećerane projektno i financijski usko povezani, iako je projekt “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine” osmišljen i pokrenut prije skoro četiri godine koliko je i javno dostupna svaka informacija o njemu.
Poništen natječaj
Galeb je kulturnim dobrom RH proglašen u mandatu ministra Bože Biškupića. Rijeci je nakon uspješnih sedam krugova evaluacije, odobreno 69 milijuna kuna iz EU fondova za projekt koji uključuje pretvaranje Galeba u brod-muzej, ali isto tako i obnavljanje i pretvaranje u muzej Palače šećerane, bivše upravne zgrade tvornice šećera iz 18. stoljeća. Priča oko Galeba zakomplicirala se početkom ove godine kada je poništen prvi natječaj. Na njega se javilo samo remontno brodogradilište “Viktor Lenac” koje je za obnovu tražilo 60 milijuna kuna plus PDV, dakle više nego dvostruko od iznosa koji je Grad predvidio.
Predviđeni iznos bio je, temeljem procjene tvrtke DIV M.e.s. iz 2016., oko 28 milijuna pa je natječaj poništen. Bilo je jasno da od Galeba neće biti ništa do ljeta 2020., što je bio prvi rok koji je još bio u okvirima projekta EPK. Iz Grada su tada najavili da će novi natječaj ići za mjesec dana, no raspisan je u lipnju. Na Palači šećerane radovi su već dosta daleko odmaknuli i trebala bi biti gotova početkom iduće godine.