ZAGREB - Nekolicina umjetnika nedavno je platila misu u crkvi Svete Katarine za preživljavanje Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu: Muzej se otvara u četvrtak za umjetnike i novinare, u petak govorima političara, a u subotu za širu javnost.
U Muzej će se ulaziti s njegove južne strane, preko niza platformi, potom će se penjati na drugi ili treći kat, unutar njega su liftovi, ali i pokretne stepenice.
Umjetnost i u WC-u
Stalni postav može se razgledavati nasumce, bez posebnih uputstava, jer nema određene točke odakle trebate početi odiseju po suvremenoj umjetnosti. Nakon što sve razgledate, slobodno se spustite toboganom. Umjetnost će se moći čitati na WC-u, gdje su preneseni ulomci iz pojedinih djela, promatrati iz kafića u samom središtu muzeja, s krova, izvana...
Svi skandali Muzeja, teškog 300 milijuna kuna, trebali bi biti iza nas, a svijetla zgrada trebala bi sugerirati svjetliju budućnost: ostavili smo iza sebe sve pobune protiv ravnateljice, protiv lokacije, afere prisluškivanja, reklame na fasadi... i krenuli u novi početak.
Počelo s galerijom
Iako možda i ne sasvim do kraja s obzirom na to da je nekoliko umjetnika postavilo pitanje zašto je najavljeno da, prema mišljenju mnogih, kulturni projekt sezone uz premijerku Jadranku Kosor otvara Milan Bandić koji je, poznato je, trenutačno zamrznuo svoju gradonačelničku funkciju.
Priča o Muzeju suvremene umjetnosti počela je prije punih 55 godina, kada je 15. prosinca osnovana galerija koja se trebala baviti suvremenom umjetnošću. Sve do ovog preseljenja Galerija je imala samo devet izlagačkih prostorija u nekadašnjoj Kulmerovoj palači na Katarininu trgu, iako su u međuvremenu skupili 12.000 umjetnina, od čega gotovo polovicu strane umjetnosti.
Vrijedne su umjetnine do preseljenja bila smještene u mahom neadekvatnim uvjetima, a sada se čuvaju u najmodernijim depoima.
Htjeli su Mimaru ili Paromlin, a završili u Novom Zagrebu
- 1954. Galerija suvremene umjetnosti osnovana je 21. prosinca odlukom Narodnog odbora grada Zagreba, u sklopu gradskih galerija Zagreba, sa “ciljem da sakuplja suvremenu umjetnost”. Godinu dana kasnije održana je prva izložba umjetnina koje su sakupili u muzeju, a već tada su bili pokazani radovi Koste Angeli Radovanija, Ede Murtića i Milivoja Uzelca
- 1961. Galeriju je osamostalio je kultni povjesničar umjetnosti Božo Beck, koji je na zagrebački Gornji grad doveo najpoznatije umjetnike i intelektualce svijeta tipa Umberta Eca ili Carl Giulio Agrana. Gledale su se izložbe Marca Chagalla, Pabloa Picassoa, Marcela Duchampa, Yvesa Kleina, Lucia Fontane te Henri Cartierr Bressona. Pod njegovim vodstvom, galerija je nastupila na bijenalu u Veneciji u sklopu programa “Arte di oggi” - “Umjetnost danas”
- 1961./1965. U galeriji se nekoliko godina prije New Yorka prepoznaju nova strujanja u umjetnosti, na polju neokonstruktivizma i kinetike. Iako je izložba iz njujorške MOMA-e iz 1965. godine “Oko odgovara” u svjetskim zapisima otkrila eksperimentalnu umjetnost, mi znamo da smo ovu važnu pojavu u umjetnosti opazili puno ranije. Prva izložba Novih tendencija, naime, na inicijativu Radoslava Putara, bila je u Zagrebu već 1961. godine, kada su nam gosti i međunarodno poznati Getulio Alviani i Victor Vasarely.
- 1973. Zagreb je bio europski centar na polju kinetičke i neokonstruktivističke umjetnosti. Najveći dio međunarodne zbirke umjetnina nastao je upravo u ovom razdoblju, a umjetnici su svoja djela poklanjali. Poslijednja izložba Novih tendencija bila je upravo ove godine.
- 1979. Kada je na čelu galerije bio ravnatelj Boris Kelemen, prvi puta se ozbiljnije počelo razmišljati o preseljenju, pa su ponuđeni prostori na Roosveltovom trgu, gdje je danas smješten muzej Mimara. Božidar Gagro, tadašnji predsjednik Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu, smatrao je to “velikom istinskom šansom za kulturne muzejsko-galerijske mogućnosti”.
- 1988. Prvi se puta razmišlja o mogućnosti dobivanja kompleksa Paromlin za potrebe muzeja. Tri godine kasnije arhitekt Ivan Crnković izradio je idejne skice za smještaj novog Muzeja u u ovom zaštićenom spomeniku industrijske arhitekture. Slobodan P. Novak tadašnji zamjenik ministra kulture podržava ideju. U međuvremenu se za lokaciju predlagala i vila “Zagorje”, što je stručno podržao i njezin autor Vjenceslav Richter.
- 1991. v.d. direktora Galerija grada Zagreba, do svoje iznenadne smrti 1994. godine, je Davor Matičević. Matičević je prije toga bio višegodišnji kustos Galerije suvremene umjetnosti. U jednom svojem intervjuu, u kojemu je opisan kao “gospodin u zagasitom tweedu i s besprijekornim manirama”, izjavio je “Vrijednost Galerije je što u nju dolaze baš svi, želeći se potvrditi, pa i oni koji su imali prave relacije spram zbivanja u svijetu. Neki od umjetnika dobili su i ovdje dovoljno podrške kako bi prepoznali da im to, na koncu nije dovoljno, pa su otišli van u svijet, napravivši karijeru, poput Marine Abramović i Brace Dimitrijevića. Drugi pak iz iste generacije, Boris Bućan ili Dalbor Martinis, ostali su s nama ovdje”.
- 1993. Još jedan prijedlog za lokaciju. Razmišljalo se o Otvorenom sveučilištu, a podrška je stigla i od jednog od arhitekata Ninoslava Kučana, koji je javno izjavio da je ona čak i projektirana za takvu namjenu.
- 1998. U javnosti se ponovno polemizira o smještaju: da li treba biti u prenamijenjenom Paromlinu, što je zagovarala većinapovjesničara umjetnosti na čelu sa Radovanom Ivančevićem, a poznato je kako je nekolicina svjetskih muzeja na prostoru napuštene tvornice, primjerice najposjećeniji europski muzej Tate u Londonu je u prostoru bivše elektrane. Druga je opcija bila stvoriti sasvim novu lokaciju u Novom Zagrebu, za što su više bili arhitekti. U međuvremenu je odmah preko puta izgrađen shopping centar Avenue Mall, koji je već stvorio novu vrstu okupljanja u Novom Zagrebu, što je tada nemoguće bilo za predvidjeti.
- 1998. Prvi mandat Snježane Pintarić. Iako ju, kada ju je Božo Biškupić doveo iz Muzeja Antuna Augustinčića iz Klanjca, gdje je bila ravnateljicom, nitko nije davao šansu, već je na trećem mandatu ravnateljice MSU-a. Na poslijednjem natječaju nije imala niti protukandidate. Prošla je niz afera, ponajprije sa svojim zaposlenicima, a oni koji ju zagovaraju, ističu njezine sjajne organizacijske sposobnosti.
- 1999. Priča se o natječaju međunarodnog karaktera. Spominjao se “efekt Bilbao”, senzacionalistička građevina koju je 1997. godine napravio F. Gehry, a koja je mali, do tada nepoznati gradić pretvorila u turistički centar. Natječaj je ipak bio lokalni, a pobjedu je odnio Igor Franić, tada 30-to godišnjak i javnosti potpuno nepoznat autor. Franić se u međuvremenu afirmirao nekolicinom građevina, ali i kao predsjednik Društva arhitekata Zagreb. Smatra se da je ovaj natječaj dobar pokazatelj nove hrvatske arhitekture.
- 2003. 17. studenog postavlja se kamen temeljac za novi muzej, kojeg su i prije i poslije obilježila politička prepucavanja. Financiraju ga Grad Zagreb i Ministarstvo kulture pola pola. Arhitekt je bio potpuno nenametljiv što je jako dobro za muzej u kojemu umjetnine trebaju biti u prvom planu. Građevina je u obliku meandra.
- 2007. borba za postav novog MSU na relaciji Nada Beroši Tihomir Milovac: Zvonko Maković. Niti ovo nije prošlo bez polemik, no pobijedila je koncepcija “Zbirke u pokretu” kustosa iz muzeja. Milovac, koji je u muzeju od 1984. pa ne treba sumnjati da dobro poznaje njegov fundus. Trenutačno je zadužen za postav muzeja, dok Nadom Beroš koja radi na katalogu.
- 2009. Za 11. prosinca najavljeno je otvaranje. A što će biti poslije, nekoliko mjeseci, godinu dana nakon otvaranja, da li će uspjeti održati interes javnosti? Očekivanja su ogromna, a kustosi se nadaju ih se opravdati, iako su svjesni da se suvremena umjetnost u jednom trenutku odvojla od stvarnog života. Kažu kako im je želja približiti se publici, ne docirati sa visoka ostaviti otvorenu interpretaciju da svatko ima otvoreno čitanje, da ne bude dosadno, da ljudi suvremenu umjetnost prepoznaju kao svoju...