Trbušni tifus zarazna je bolest koja se prenosi stolicom ili mokraćom oboljelih osoba ili kontaminacijom preko hrane. Neodgovarajuća higijena nakon obavljanja nužde, potom dodirivanje usta ili gutanje hrane kojom se rukovalo neopranim rukama ili putem vode kontaminirane izmetom povisuju rizik za širenje zaraze.
U razvijenim zemljama do prijenosa dolazi uglavnom hranom koju su tijekom pripreme zagadili zdravi nosioci. Muhe mogu proširiti bolest s izmeta na hranu, no u endemskim područjima gdje su sanitarne mjere loše, ova se bolest češće prenosi vodom nego hranom.
Tifus je sistemska bolest koju uzrokuje gram-negativna bakterija Salmonella enterica serotip Typhi (S.Typhi), koja ulazi u tijelo putem probavnog sustava te limfe i dospijeva u krvotok. U teškim slučajevima može doći do oštećenja sluznice unutarnjih organa, krvarenja i perforacije crijeva.
Znakovi koji prate trbušni tifus:
* visoka vrućica
* glavobolja
* iscrpljenost i klonulost
* bol u abdomenu
* crvenkasti osip po koži
Netipičniji simptomi su:
* podražajni kašalj
* grlobolja
* krvarenje iz nosa
* bol pri mokrenju
Tifus se najčešće javlja većinom u putnika koji se vraćaju iz zemalja u razvoju, gdje je tifus još uvijek velika prijetnja djeci, a godišnje oboli i ne tako mali broj - 21 milijun osoba.
Kako se tifus razvija
Inkubacija traje obično od osam do četrnaest dana, što ovisi o broju progutanih organizama. Bolest obično počinje postupno s povišenom temperaturom, glavoboljom, iscrpljenošću, bolnim trbuhom... Ako se ne započne terapija, temperatura postupno raste kroz dva do tri dana i ostaje visoka (obično do 39˚ C) daljnjih 10-14 dana, počinje postupno padati krajem trećeg tjedna i dolazi na normalnu razinu tijekom četvrtog tjedna.
Neliječeno stanje može dovesti do perforacije crijeva, upale žučnog mjehura, oštećenja jetre i hepatitis. Upala pluća se može razviti u drugom ili trećem tjednu i obično je posljedica pneumokokne infekcije, iako S. typhi također može uzrokovati infiltrate pluća. Atipični znakovi, kao što su upala pluća, izolirana vrućica ili simptomi koji ukazuju na infekciju mokraćnih puteva, mogu otežati dijagnozu.
U kasnijem stadiju bolesti, kad je oštećenje crijeva najizraženije, može doći do krvavog proljeva, a u oko dva posto bolesnika tijekom trećeg tjedna dolazi do teškog krvarenja te svaki četvrti oboljeli umire.
Djelotvorni su antibiotici
Općenito se bez antibiotika smrtnost penje na 12 posto, dok uz primjenu antibiotika smrtnost je jedan posto. Kod svakog desetog bolesnika simptomi i znakovi slični prvotnom kliničkom sindromu vraćaju se oko dva tjedna nakon povlačenja temperature. Kako bi se postavila dijagnoza potrebno je učiniti kulturu krvi, stolice i mokraće. Zbog otpornosti na lijekove bitno je ispitivanje osjetljivosti zbog povećane rezistencije bakterija na antibiotike. Oporavak može trajati mjesecima
Kako zaustaviti zarazu
Svakog oboljelog kojem se postavi dijagnoza trbušnog tifusa prijavljuje se epidemiološkoj službi te im se mora zabraniti rukovanje hranom sve dok se ne dokaže da više nemaju uzročnika bolesti. Bacili tifusa se mogu izolirati i godine dana nakon akutne bolesti. Kako bi se isključilo kliconoštvo, tri kulture stolice u razmaku od mjesec dana moraju biti negativne. Svima koji putuju u endemska područja savjetuje se izbjegavati konzumaciju sirovog lisnatog povrća, druge hrane pohranjene ili poslužene na sobnoj temperaturi te nepročišćene vode. Ako nije poznato kakva je voda, prije uzimanja ju treba prokuhati ili klorirati. Protiv tifusa postoji i cjepivo koje čija je učinkovitost oko 70 posto. Daje se u četiri doze, a zadnju je potrebno primiti tjedan dana prije putovanja.