Treba li slati poruke roditeljima koji odbijaju grupe za dopisivanje?

U vremenu prije pametnih telefona, poruke su se razmjenjivale SMS sistemom, servisom za kratke poruke, grubo prevedeno. Brojali smo koliko smo riječi poslali, pazili da ne stavimo kakvu kvačicu jer je značajno pridonosila cijeni poruke. Upišete Č i odjednom ste ispunili kvotu jedne poruke. O MMS-ovima da i ne govorim, to je bilo za baš bogate i bahate. Ako bi tkogod kao potvrdu pročitane poruke i znak slaganja napisao samo OK, smatralo ga se rastrošnim, mogao je još koju riječ, a ne da za OK plaća cijelu poruku. Poruke su tada bile uglavnom doista kratke, sadržajne i jezgrovite. Milina jedna. Danas možete poslati roman, video, film, sve za neku relativno sitnu lovu. Možete razgovarati s desetinama ljudi odjednom. S više grupa ljudi skoro simultano ako vam je dobar dan i pažnja na vrhunc...