Ukupni dug hrvatskog zdravstva u ovom je trenutku golemih 11 milijardi kuna, a istodobno na vidiku nema ni 'R' od rješenja.
Oko 9 milijardi dug je bolnica, a 1,5 milijardi prema zdravstvenom osoblju za godinama nepravilno obračunate prekovremene sate.
Glas su ovih dana digle veledrogerije jer polovica toga duga nedostaje na njihovim računima za isporučene, a neplaćene lijekove, što znači da će i uz najbolju volju i želju ostati praznih skladišta, što će se morati osjetiti na bolničkim ljekarnama.
Da više nema vremena za guranje problema pod tepih govori podatak da svakog mjeseca dug zdravstva raste za oko 210 milijuna kuna.
Naime, sve je to palo u drugi plan pred koronom jer nekako se lažno vjeruje da je samo pandemija prioritet, a sve drugo "riješit će se", kako to nerijetko govore visoki zdravstveni dužnosnici i to već godinama.
Istina je da je dosad za koronavirus potrošeno 311 milijuna dodatnog novca, i to 233 milijuna za testiranje, 45 milijuna za liječenje i 32 milijuna za bolovanje. Također, poznato je da svaki pacijent koji zbog težine bolesti mora na respirator stoji više od 115.000 kuna, ali sve to nije dovoljno opravdanje za ono što se događa u zdravstvenom proračunu odnosno u upravljanju sustavom, jer su neke brojke zastrašujuće.
Primjerice, ovih su dana veledrogerije izvijestile javnost da je ukupni dug za lijekove i potrošni materijal u ovom trenutku 5,5 milijardi kuna, a za naplatu je dospjelo 4,8 milijardi.
Prije samo četiri mjeseca stiglo je 500 milijuna kuna iz Ministarstva financija ne bi li se smanjio tadašnji ukupni dug za lijekove koji je iznosio 4,2 milijarde. Umjesto da se dug smanji, on se u jedva tri mjeseca povećao za više od milijarde kuna! Najstariji neplaćeni račun za lijekove u ovom trenutku "ima" čak tri godine, a za "proizvodne i neproizvodne usluge" ima neplaćenih računa bolnica starijih od 11 godina!
Zabrinjavajući je podatak i to da je na početku ove godine ukupni dug veledrogerijama iznosio 3,3 milijarde kuna, a da se do kraja rujna popeo na 5,5 milijardi, odnosno povećan je za čak 2,2 milijarde kuna, što zapravo odgovara mjesečnim gubicima od 210 milijuna kuna.
Ta činjenica govori da se u sustavu događa strmoglavi financijski pad koji se pokušava prikriti koronakrizom. Naime, objektivno bi troškovi sustava trebali biti manji jer se gotovo pet mjeseci radilo znatno manje posla od uobičajenog. U lockdownu odrađeno je samo 30-ak posto posla, a i nakon njega ni jedna se bolnica nije vratila na uobičajene brojke u odrađivanju posla, ali sve su dobile svoje limite u punom iznosu.
Neki podaci govore da samo od početka epidemije bolnice nisu odradile posla u vrijednosti većoj od 500 milijuna. Zastrašujući je podatak da je do kraja lipnja dug bolnica prema HZZO-u bio čak 1,2 milijarde kuna, odnosno toliko su obavile manje posla u odnosu na ono što su trebale na temelju ugovora sa Zavodom.
U cijeloj toj priči zdravstvu iznad glave visi i dug koji bi bolnice trebale platiti liječnicima i svim ostalim zaposlenicima kojima su ostale dužne jer su im nekoliko godina krivo obračunavale prekovremene sate. U međuvremenu, dio je zaposlenika tužio svoje bolnice a pravorijek je rekao i Vrhovni sud koji se priklonio zaposlenicima. Izračuni govore da je dug u ovom trenutku oko milijardu kuna, ali tome će trebati pribrojiti i sudske troškove koji su nastali u međuvremenu.
Prije više od godinu dana govorilo se o nagodbi, ali i o tome se trenutačno šuti iako troškovi mogu samo rasti. Dosad su bolnice uspjele isplatiti samo 92 milijuna kuna na temelju sudskih presuda, a sve ostalo i dalje "skuplja" kamate i ostale troškove. Osim svih nabrojanih dugovanja, ostaje onaj od oko 200 milijuna kuna na ime povećanja osnovice plaća za 6 posto, što će uskoro također doći na dnevni red.
Sve u svemu, zdravstvo je u ovom trenutku "dužno ko' Grčka", a istodobno upitna je zbog korone dostupnost i kvaliteta zdravstvene skrbi. Očito je da osim covida-19 opasno prijeti još jedna katastrofa, ona financijska o kojoj se premalo govori, a još manje rješava.