Đurđica i Željko Mesarić oženili su se prije 22 godine. Sav novac koji su dobili kao svadbeni dar uložili su u svoj prvi plastenik za uzgoj cvijeća. S prodavateljem su se dogovorili da mu pola plate odmah, a polovicu od prve zarade za godinu dana kako bi mogli kupiti sjeme i započeti s proizvodnjom. Posao je išao dobro, širili su se, zaposlili ljude. Tijekom godina uložili su milijune, išli su polako, bez kreditnog zaduživanja. Pandemija ih je poljuljala, ali opstali su. A onda je prošli tjedan katastrofalna tuča poharala Veliki Bukovec i vratila ih na početak. Taman kad su pomislili da je s nevoljama, barem onim velikih razmjera gotovo, ova ih je vratila desetljeće unatrag.
Danas se raščišćava nered, zbrajaju se troškovi.
Svi cvjećari Velikog i Malog Bukovca, općina u Varaždinskoj županiji, njih tridesetak, pretrpjeli su stopostotnu štetu. Gruba procjena, izračunala je za Jutarnji Ivana Matijašec, tajnica Udruge cvjećara Ludbreg i upraviteljica Zadruge Varaždinski cvijet, iznosi sedam milijuna kuna.
Za Veliki Bukovec, u kojemu nema domaćinstva koji na neki način nije povezan s cvjećarskim biznisom, havarija je to ogromnih razmjera. Posljedice će, ne pomogne li Vlada hitnim mjerama pomoći, osjetiti cijelo tržište, budući da se u Velikom i Malom Bukovcu proizvodi čak 40 posto cvijeća u Hrvatskoj. Godišnja proizvodnja 30 cvjećara premašuje vrijednost od 45 milijuna kuna. Opskrbljuju sve velike trgovačke lance, kupuje se na sajmovima i izložbama.
Šteta koju su Mesarići pretrpjeli na plastenicima grubo je procijenjena na 250.000 kuna.
- Ali to smo računali prema cijenama prije inflacije, tko zna koliko je sad. Staklenik ni ne računamo. Brojka koju sam rekla minimum je minimuma - kaže Đurđica Mesarić.
Niti jedan staklenik nije ostao čitav
U pomoć države ne vjeruje.
- Iz iskustva, jer smo dosad nekoliko puta bili prevareni. U pandemiji su zatvorili tržnice, sajmove, trebale su nam propusnice da izađemo, robu nismo uopće mogli plasirati, a bio je ožujak, početak sezone. I tad su obećavali pomoć i dali je, ali bez provjere kome se pomoć daje. Našli su neki upisnik od godinu dana prije toga i prema njemu isplaćivali, neovisno je li tad proizvodio ili ne. Tako su neki bez ijednoga cvijeta dobili po 150 tisuća kuna, mi nismo dobili ništa. Niti kunu. Ministrica i župan sad su bili i vidjeli štetu. Bude li se pomoć dijelila kao i onda, ne čudi me da ljudi odlaze. Ne da im se. U Hrvatskoj nije da nema posla i da se ne može živjeti, ali odlaze zbog takve šlampavosti. Bila je poplava, pandemija pa sad ovo i ne znam koliko ćemo fizički, ali i psihički moći izdržati - rekla je za Jutarnji Đurđica Mesarić.
Kaže da, "bez pretjerivanja", pred proljetnu sezonu svi rade 16 sati dnevno. Sezona je baš pri kraju, što je sreća jer ugovori s trgovačkim lancima morali su se poštovati. O eventualnim penalima boje se i misliti.
Cvijeće proizvode na 5000 kvadrata i 20-ak tisuća vanjskog prostora gdje sade krizanteme, čija sadnja, na sreću još nije počela. Međutim, približava se vrijeme za božićnu zvijezdu. Ona mora u staklenike i to od 1. rujna grijane, ali u Velikom Bukovcu niti jedan staklenik nije ostao čitav. Ne budu li s početkom rujna u funkciji, cijela proizvodnja propada.
Đurđici su se roditelji proizvodnjom cvijeća počeli baviti prije 40 godina, udajom je cvjećarstvo prenijela i na suprugovu obitelj i sad svi žive od cvjećarstva. U ovakvim trenutcima to je zastrašujuće. Imaju stalno zaposlenih i obično po desetak sezonaca.
Klimatske su promjene dovele do toga da Mesarići djecu usmjeravaju u "sigurnija zanimanja".
- Sezone počinju sve kasnije, tad treba sve stisnuti u nekoliko tjedana i prodati, da bi onda naglo zatoplilo. Čim temperature dosegnu 25 stupnja, prodaja kao da se prereže, ljudi shvate da to moraju zalijevati, a idu na more...
Iako su kao i svi proizvođači marljivo sakupljali novac za skupe staklenike, kvalitetniji su i više je svjetla, sreća u nesreći je da su uspjeli kupiti samo jedan. Staklenici su u havariji prošli puno gore, staklo se razbilo i opasne, oštre krhotine uništile su svo cvijeće.
'Opet smo na nuli'
Baš to dogodilo se na OPG-u Mađarić. Svu su zaradu, a mjerila se u milijunima kuna, ulagali u staklenike, imali su ih 2000 kvadrata, danas nemaju niti jedan. Svi su razbijeni, ne usude se ući ni kako bi raščistili jer komadi oštroga stakla vise nad njima. Snalaze se tako da stave dasku iznad glave pa polako čiste nered. Plastenika je 5000 kvadrata i oni su stradali, ali se iz njih barem može iskoristiti cvijeće. Iz staklenika to nije moguće, jer svaka je teglica puna komadića stakla i prčkati po njoj je opasno. Vinke u njima, 15.000 komada čija je sezona, su za smeće.
Mladen Mađarić je cvjećar koji je proizvoditi započeo prije 40 godina, danas je posao službeno preuzeo sin, ali svi rade jednako. Mladenova mirovina od 2000 kuna ne dozvoljava mu odmarati se. Cvjećarstvo mu je ionako, kaže, u krvi.
- Počeli smo skromno da bi sad došli do modernih staklenika i opet smo na nuli. Dvije familije žive od ovoga plus sedmero zaposlenih i njihove obitelji. Po noći se probudim pa izađem i gledam taj jad. Teško je. Ali budemo mi, ne smijemo se predati, znate - ne znamo uvjerava li nas ili bodri sebe.
I on je skeptičan oko državne pomoći, samo veli "ah, obećali jesu. Možda nekaj i budu pomogli". Pelargonija, s kojom su počeli, mu je najdraža. Tu su je zvali rozetlin.
Nakon jednog sunčanog dana, vikend je opet bio s vjetrom i kišom. Ipak, radi se bez predaha. Tuča im je pobila i gladiole kojih je na 2 hektara oko 100.000 komada. Ukupna šteta nije manja od milijun kuna, a i to je, kaže gazda Mađarić, skromna procjena. Ne zna hoće li mu mjesec dana biti dovoljno da samo sve raščisti. Najveća je ovo nevolja, kaže, koja mu se dogodila u 70 godina života.
Zašto je država ukinula protugradnu obranu?
Snježana Friščić Povijač boji se raščišćavanja stakla, muž Marko već je doživio nezgodu i ima dva šava na nozi. Cvijeće proizvode na 6000 kvadrata, u plastenicima i 900 kvadrata staklenika. I oni imaju 15.000 vinki za baciti. Jedna košta najmanje pet kuna, pa je samo to 75.000 kuna. Staklenik se sad trebao puniti božićnim zvijezdama, imaju narudžbu za 10.000 komada po cijeni od 25 kuna. Propadne li ugovor, gube još 250.000 kuna.
- Imamo bebu staru godinu dana pa s njom barem na trenutke zaboravimo na ovu muku. Sad smo trebali imali kratak odmor, sezona je pri kraju, malo više se posvetiti djetetu... Čekamo majstora da vidimo odakle uopće naručiti staklo i koja je cijena. Sve što smo zaradili uložiti ćemo i sigurno neće biti dosta. Šteta je minimalno 400.000 kuna, ne možemo reći jer ne znamo cijenu stakla. Plastenik jedan je 25.000 kuna, bez majstora, i imamo ih šest - kaže Snježana.
Njoj ni drugim cvjećarima, a u Velikom i Malom Bukovcu ih je 30-ak s više od 55.000 kvadrata plastenika i 15.000 kvadrata staklenika, nije jasno zašto je država ukinula protugradnu obranu.
- Kažu da im se ne isplati održavati sustav. A sad? Ako nam nadoknade svima štetu, skupo će koštati. I što dođe li sutra opet nevrijeme? A s ovim klimatskim promjenama sve je moguće. Kako se možemo zaštititi? Sad će spominjati osiguranje, a čuli smo da osiguravajuća društva od tuče ne žele osigurati - kaže Ivana Matijašec.
Od četvrtka, kad im se dogodila katastrofa, do danas slušaju obećanja o pomoći. Ne bi, kažu, htjeli prejudicirati, ali iskustvo koje prolaze stanovnici Banije, koji već godinu i pol žive u kontejnerima, ubija im svaki optimizam.
