Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, sudac Ivan Turudić koji se u kratkom razdoblju dvaput našao na sudu zbog prometnih prekršaja, tvrdi da nije obijesni vozač, da ne izbjegava plaćati kazne, da nije bježao policiji. Kaže i da sud inače nije tako ažuran kao što je bio u njegovu slučaju.
U kratkom periodu izašla su dva slučaja iz kojih ispada da ste nedisciplinirani vozač koji izbjegava platiti kazne. Može li vas ovo stajati ulaska na Visoki kazneni sud?
- Mislim da mi neće biti nikakav problem. Nisam se ponašao nedostojno. Za prvi prekršaj sam oslobođen. Nisam davao neistinite podatke, nego sam dao svoje i podatke najužih članova obitelji koji koriste automobil snimljen u prekoračenju brzine. Teško je očekivati da ću tri mjeseca nakon jedne subote provedene u Virovitici znati tko je od nas četvero vozio auto. Svi smo ga mogli voziti, a možda sam ga i ja vozio.
Koliko je poznato, žalili ste se na prekršajni nalog u kojem policija tvrdi da niste, kao osoba s kojom je leasing-kuća sklopila ugovor, dostavili istinite podatke o tome tko je prošle godine u Virovitici prebrzo vozio?
- Tako je. A ustaljena je praksa da se u takvim predmetima ‘in dubio pro reo’ donosi oslobađajuća presuda. Dakle, oslobođen sam kao što se i drugi građani oslobađaju u ovakvim slučajevima.
Niste običan građanin, nego šef Županijskog suda u Zagrebu, osnivač Visokog kaznenog suda i kandidat za suca, vjerojatno i predsjednika tog suda i znate da se svaki vaš potez gleda po povećalom. Jeste li, nakon zahtjeva policije da navedete tko je vozio, posjeli članove obitelji i pokušali utvrditi tko je jače pritisnuo gas?
- Znate li vi što ste radili prije tri mjeseca? Znam da sam bio u Virovitici za vikend, a taj je dan svatko od nas vozio auto. Posve sam svjestan svoje pozicije i sumnjam na jednu osobu, ali nisam sasvim siguran. Mislim da je to bila moja supruga.
Zašto onda supruga nije preuzela odgovornost i platila kaznu?
- Zašto bi ako nije sigurna da je počinila prekršaj? Da mi je policija poslala prekršajni nalog u kojem bi navela da sam u određeno vrijeme vozio određenom brzinom, platio bih kaznu odmah. No, poslali su mi prekršajni nalog zbog davanja neistinitih podataka. Nisam dao neistinite podatke i na to sam prigovorio. Ovdje je teret dokazivanja na policiji, a nije na meni da prokazujem samog sebe ili članove svoje uže obitelji. Svjestan sam da su zahtjevi društva prema javnim osobama puno stroži nego prema ostalima. Nemam ništa protiv toga da se propituje svako moje ponašanje, pa tako i ova dva prometna prekršaja koja su bila prije podosta vremena.
Za koliko je prekoračena brzina u prometnom prekršaju u Virovitici?
- Vozilo se 80-ak kilometara na sat, a na tom je mjestu dozvoljeno 60 na sat. To je mjesto kojim se svi mi nekoliko puta dnevno provezemo.
Kažete da u Virovitici četvero članova obitelji vozi auto? Ispada da dolazite vikendom u Viroviticu kako biste se vozili po gradu.
- Govorio sam istinu. Kako policija može tvrditi da sam dao neistinite podatke? Zašto njih ne pitate na temelju čega tvrde da sam ja lagao?
Jeste li se zamjerili policiji?
- Nipošto! Svaki vikend sam u Virovitici i nikada nisam imao ni najmanji problem s policijom.
Ali ispada da policija mulja kako bi vam naštetila?
- Ne! To nipošto ne želim reći. Posrijedi je uhodana praksa da, kada vlasnik vozila navede više osoba koje su mogle biti vozači u vrijeme počinjenja prekršaja, policija šalje prekršajni nalog za davanje neistinitih podataka. Kako za mene, tako to vrijedi i za stotinu drugih osoba u Hrvatskoj. Za sve vrijedi i sudska praksa da se u povodu prigovora donese oslobađajuća presuda. Zato se po novom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama više ne može davati podatak o više osoba koje su mogle biti vozači.
Policija obično kao dokaz prebrze vožnje dostavi fotografiju vozila s ispisanim podatkom o brzini. Vozač se često može prepoznati na fotografiji. Zar vi niste mogli prepoznati nikoga od članova obitelji?
- Nisam ništa dobio. Nikakvu fotografiju. Uostalom, ako se vidjelo tko je vozio, onda su pozornici koji su bili na cesti mogli poslati kaznu na mene.
Padne li vam lako noga na papučicu gasa?
- Ne. Vrlo sam discipliniran vozač. Supruga puno temperamentnije vozi od mene i zato češće vozim ja. Na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko sam puta u životu uhvaćen u prebrzoj vožnji. A i to su slučajevi kada je, primjerice, ograničenje 50 km na sat, a ja vozim 60.
Na bjelovarskoj zaobilaznici je ograničenje 80 km na sat, a vi ste vozili 132,5.
- Cesta je bila prazna. Odjednom je do mene došao sivi Audi 4. Nekoliko kilometara je vozio iza mene na udaljenosti od nekoliko metara. To je vrlo neugodna situacija. Nije davao nikakve znakove i nije bilo ničega iz čega bih mogao zaključiti da se radi o policijskom vozilu. U jednom trenutku me pretekao te upalio rotirke i svjetleći natpis ‘Slijedi me’ i ja sam stao. No, kada je vozio iza mene, ubrzavao sam, što bi učinio svaki vozač da se riješi automobila koji mu je na repu. Protiv prekršajnog naloga za prebrzu vožnju uložio sam prigovor da je ponašanje policije predstavljalo poticaj na počinjenje prekršaja.
Policajac koji je dao iskaz u prekršajnom postupku na Općinskom sudu u Bjelovaru tvrdi drugačije, da ste se zaustavili tek na njihov drugi pokušaj zaustavljanja.
- Zašto me onda nije prijavio za bijeg, što je puno teži prekršaj od prebrze vožnje? Dakle, još sam bio u prekršaju prekoračenja brzine do 40 km na sat, za što je kazna 1000 kuna. Kada bi bila istina da se nisam odmah zaustavio, dobio bih veću kaznu. Uostalom, policajac, kada me zaustavio, nije ništa o tome rekao i nije izdao prekršajni nalog za to.
Mogli ste se s policajcem suočiti na sudu, zar ne?
- Nisam imao priliku za to.
Iz presude proizlazi da ste četiri puta bili pozvani na Općinski sud u Bjelovar.
- Kako sam bio pozivan? Četvrti put sam pozvan preko oglasne ploče suda u Bjelovaru.
Jeste li vidjeli poziv na oglasnoj ploči?
- Kako bih ga vidio? Što bih radio u Bjelovaru na Općinskom sudu? Naravno da nisam vidio, a u Zagrebu na kućnu adresu također nikada nisam dobio poziv. Mjesec ili dva nakon prekršaja policija mi je u 22 sata navečer donijela prekršajni nalog. To sam primio i potpisao. Protiv naloga sam napisao prigovor u kojem sam naveo da me policija poticala na prebrzu vožnju.
Dakle, sami ste inicirali prekršajni postupak na koji se niste odazvali, a detalji su izašli u javnost?
- Točno. Da sam platio kaznu, nikom ništa. Ali nisam želio jer su me natjerali da brzo vozim. A što se tiče prekršajnog postupka, u njemu moja nazočnost na sudu nije nužna jer se navodi moga prigovora smatraju mojom obranom i ne moram biti na sudu. Sutkinja u Bjelovaru je provela žurni postupak i donijela presudu na temelju zakonitih odredbi. Očigledno nije prihvatila moju obranu, nego iskaz svjedoka policajca, a je li ga dovoljno kritično ispitala je njezina stvar. Njezina je presuda pravomoćna i valja je poštivati.
Koji bi policajac imao motiv govoriti neistine na sudu? Tim prije jer zna da će se time zamjeriti predsjedniku najvećeg županijskog suda u zemlji?
- To ne znam. Možete li vi meni objasniti zašto me policajac nije prijavio za teži prekršaj ako sam ga počinio? Zar mislite da bi si sudac dozvolio bježati s autom na kojem su tablice?! I kamo bih bježao? Nemam dvojno državljanstvo.
Kažete da vas je policija svojim ponašanjem navela da vozite brzinom od 132,5 km na sat. Kojom ste brzinom vozili prije nego su se "zaljepili" iza vas?
- Ne mogu precizno reći, ali je to moralo biti oko 100 km na sat. Kada me policija zaustavila, prišli su mi žena i muškarac. Bili su vrlo ljubazni. Rekli su da sam vozio 130 kilometara na sat i pitali želim li vidjeti snimku. Kazao sam da ne treba.
Četvrti poziv na sud je bio na oglasnoj ploči, no tri puta vam je slan na kućnu adresu. Što se dogodilo? Morale su vas dočekati obavijesti o pošiljkama.
- Nije ih bilo. Poštar dođe u vrijeme kada sam na poslu i zvoni. Ako nema nikog u zgradi tko bi mu otvorio ulazna vrata, on ode i putem baci odrezak. Znate kako to funkcionira.
U mojoj zgradi poštar zvoni svima redom dok mu netko ne otvori.
- U mom ulazu ima oko šest, sedam stanova i svi su u vrijeme dolaska poštara na poslu.
Zar sva tri puta kada su vam dolazili pozivi?
- U čemu je problem? Ne morate mi vjerovati. No, da sam otišao na sud, bio bih u daleko povoljnijoj poziciji jer bi se proveo redovni postupak i mogao bih se suočiti s policajcem koji je svjedočio. Pa to bi meni bilo u interesu! Bio sam na godišnjem odmoru i vratio sam se tek 19. kolovoza. U poštanskom sandučiću nisu me dočekale nikakve obavijesti.
Vjerujete li vi kao sudac stranci ili svjedoku kad kaže da se nije odazvala na poziv jer ga tri ili četiri puta zaredom nije primila? Kako postupite?
- To je činjenično pitanje i ovisi od situacije do situacije. Sve se može provjeriti. Može se poslati policiju da vidi ima li koga na adresi. Kako su mi policajci mogli u 22 sata navečer donijeti prekršajni nalog? Uostalom, i Đurđici Klancir su policajci došli u redakciju da bi joj uručili poziv na sud. Mi na Županijskom sudu u Zagrebu radimo dostavu preko naših dostavljača. Meni poštar nije donio pozive i točka.
Tko je kriv što niste obaviješteni da se protiv vas u Bjelovaru vodi prekršajni postupak?
- Prvenstveno pošta!
Jeste li platili kaznu koja proizlazi iz pravomoćne presude prekršajnog suda u Bjelovaru?
- Nisam. Kako bih je platio kada nisam dobio presudu? Za nju sam saznao u utorak iz medija budući da je objavljena na oglasnoj ploči suda u Bjelovaru.
Kako ste shvatili izjave predsjendika Vrhovnog suda Đure Sesse i predsjednika Udruge hrvatskih sudaca Damira Kontreca da se mora odazivati na pozive suca, a da su za suce pravila još stroža?
- Slažem se s time.
Niste to doživjeli kao svojevrsnu packu?
- Ne. No, ako su se izjave odnosile na mene, onda kolege ne znaju u kakvoj sam se situaciji našao. Slažem se da se svi, pa i ja, moraju odazivati na pozive suda. No, ja poziv suda nisam dobio i ne mogu se na njega odazvati.
Jeste li razgovarali sa Sessom i Kontrecom?
- Sa Sessom kao predsjednikom Vrhovnog suda se čujem na dnevnoj bazi, a s Kontrecom se nemam potrebe čuti. Uostalom nisam, kao i niz drugih sudaca, u Udruzi hrvatskih sudaca.
Brine li vas da bi vam ove presude za prometne prekršaje ipak mogle naškoditi pri imenovanju za Visoki kazneni sud?
- Ne. Premda moram priznati da je sud u Bjelovaru jako brzo donio presudu. U samo šest mjeseci, a nije uobičajeno da se tako ažurno donose odluke.