Tijekom pandemije svi su postali epidemiolozi, kad nas pogađaju razorni potresi, svi steknemo kompetencije seizmologa... Ili tako barem mnogi misle, pa se razglaba o stvarnim uzrocima potresa, koliko dugo će biti naknadnih podrhtavanja, koje jačine će biti i slično. Prvi ovogodišnji Intervju tjedna Media servisa otvoren je razgovorom sa znanstvenim savjetnikom Hrvatskog geološkog instituta Tvrtkom Korbarom, koji na pitanja o potresu odgovara sa stručne strane.
Pitanje svih pitanja ovih dana jest - može li se potres predvidjeti?
- Do danas znanost nije dala odgovor na to pitanje, odnosno odgovor je jednoznačno - ne može. To možete čuti od kolega seizmologa s kojima usko surađujemo, pogotovo s geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Zasad se na ovom stupnju razvoja znanosti ne može predvidjeti potres. Može se predvidjeti, procijeniti njegova moguća snaga. To je ono što nam govore seizmološke karte, ali trenutak kad će se potresi dogoditi ne može se predvidjeti.
Tko donedavno i nije znao, sad sigurno zna koja su to trusna područja u Hrvatskoj. Kao što Korbar tvrdi, ne može se predvidjeti potres, no znamo koja su najugroženija područja u zemlji.
- Najugroženija je južna Hrvatska, dubrovačko područje i područje Stona, zatim kao drugo po ugroženosti područje Zagreba, potom petrinjsko epicentralno područje i područje riječkog epicentra. To su uglavnom najugroženija područja od potresa u Hrvatskoj.
U sklopu projekta Geosekva, koji vodi Korbar, ustanovili su da je područje Kvarnera, odnosno Bakra i Rijeke među seizmički najaktivnijim područjima u Hrvatskoj jer se na tom dijelu pojavljuje puno malih potresa. Jesu li postojale takve naznake i u Petrinji prije razornog potresa 29. prosinca?
- Nakon potresa u Petrinji odmah smo u suradnji s profesoricom Snježanom Markušić, pročelnicom geofizičkog odjela PMF-a, pregledali i moguće male potrese koji su prethodili petrinjskom potresu kako bismo možda našli neku uzročno-posljedičnu vezu između pojavljivanja rojeva potresa i ovako jednog razornog potresa. Ali nismo ustanovili takvo nešto.
Početkom prošle godine imali smo 5.5 po Richteru u Zagrebu, 2020. smo ispratili potresom 6,2 po Richteru u Petrinji. Građani su u strahu, a stručnjaci tvrde da naše područje ne može pogoditi zemljotres jači od magnitude 6,5. Upitali smo Korbara na čemu temelje takve izjave, je li to samo puka povijest?
- To ne rade geolozi, ali u suradnji sa seizmolozima, koji su prvi koji to istražuju i procjenjuju vrijednosti, uglavnom se radi na temelju povijesnih podataka i na temelju mjernih podataka u prošlom stogodišnjem razdoblju, otkad postoje mjerenja. U Hrvatskoj sad već postoje 111 godina.
Jesmo li mirni kad su u pitanju novi razorni potresi? Većina se nada da magnitudu iznad 6 po Richteru nećemo doživjeti bar još 100 godina.
- Povijesno gledajući, to bi bilo povratno razdoblje tako snažnog potresa na ovom području, ali smirivanje će trajati više od godinu dana, kao što smo čuli od seizmologa - rekao je Korbar za Media Servis.
Tvrdi da čovjek svojim djelovanjem također može izazvati potres i pritom se ograđuje od Hrvatskog geološkog instituta i navodi da se radi o njegovu stavu. Što to mi radimo zemlji da nam ona vraća na ovakav način? Je li uzrok serije potresa na Banovini bušenje ili istraživanje nafte i plina?
- Znamo da u Americi kod istraživanja nafte, pogotovo nekim vrlo invazivnim metodama kao što je masivno hidrauličko frakturiranje ili fraktiranje, dolazi do potresa. I kod prekomjernog crpljenja ugljikovodika iz podzemlja može doći do slijeganja tla. To se događa u Americi redovno, to njihova geološka služba prati i o tome se puno zna. Kod nas, koliko znam, takvog masivnog frakiranja nema. Inače je frakiranje uobičajen postupak kod eksploatacije nafte i plina, ali masivno frakiranje je nešto drugo.
Nakon razornog potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji pojavljuju se brojne rupe na tlu koje se šire. Primjerice u selu Mečenčani promjera je 20-ak, a dubine oko pet metara. Korbar je objasnio otkud takva pojava i trebaju li se građani na tim područjima brinuti.
- Inženjerski geolozi i hidrogeolozi već su bili u Mečenčanima, radi se o 30-ak rupa i planira se detaljnije istraživanje. Radi se vjerojatno u zoni ovog aktiviranog pokupskog rasjeda, odnosno njegova produžetka preko Banovine, Zrinske gore, preko područja Mečenčani, Kostajnice i sve do Banja Luke. Aktivni rasjed ne mora biti i seizmogen u svakom segmentu. Do seizmičnosti dolazi uslijed naglog oslobađanja velike količine energije, odnosno do pucanja i do sloma stijena obično na sjecištima nekih rasjeda, kao što je bio slučaj kod Petrinje. Aktivnost rasjeda je vjerojatno time i pojačana duž pružanja tog rasjeda.
Seizmolozi su se žalili da imaju zastarjelu opremu, na čemu se već radi. Financijskih sredstava uvijek nedostaje, a slično je i s financiranjem geoloških istraživanja.
- Za temeljna geološka istraživanja uvijek nedostaje sredstava. Za taj dio nema sluha od resornog ministarstva, a tu očekujemo već godinama uključenja i drugih ministarstava koja bi trebala biti zainteresirana za taj dio djelatnosti našeg Instituta. Geofizički odsjek i Seizmološka služba već su dobili interventna sredstva od Vlade, putem Ministarstva znanosti i obrazovanja. Koliko sam informiran od kolegice Markušić, danas dolazi 20 novih seizmografa i akcelerografa, a ja se nadam da će ista procedura vrlo brzo uslijediti i za Hrvatski geološki institut - rekao je Korbar za Media Servis.
Za kraj je izjavio kako je država u ovoj krizi brzo reagirala, postavila sposobnije ljude i dao je punu podršku šefu Stožera Tomi Medvedu.