UPORAN U BORBI

'U HRVATSKU VIŠE NE BIH POSLAO NI MAČKU, A KAMOLI SINOVE!' Doputovao je iz Amerike kako bi uložio u Hrvatsku, a na kraju je ispao izigran i prevaren

Ronald Goršić, Jure Miskovic / CROPIX

Ante Ljubičić; odvjetnik Davor Buljan s bivšom gradonačelnicom Zadra Anom Lovrin

Ante Ljubičić doputovao je s Rhode Islanda s jednim ciljem - spriječiti da iz zatvora izađe odvjetnik Buljan koji ga je izigrao i ostao mu dužan 87.500 dolara

- Mene u Ninu zovu ludi Amerikanac, ali ja neću odustati. Ukupno sam izgubio oko dva milijuna dolara i to i ja i moja obitelj još uvijek osjećamo jer vraćamo kredite. Ali ne pristajem na to da odvjetnik Davor Buljan, koji je prevario mene i mog poslovnog partnera, izađe iz zatvora. Samo zbog toga sam i sada došao u Hrvatsku.

Priča mi to u srijedu predvečer, ni sat nakon što je iz New Yorka preko Züricha sletio u zagrebačku Zračnu luku “Dr. Franjo Tuđman” 54-godišnji Ante Ljubičić, Hrvat s američkom adresom u Mysticu na rubnom dijelu Rhode Islanda gdje mu žive supruga, tri sina i četvero unučadi.

Nakon 16 godina povlačenja po hrvatskim sudovima, nesuđeni vlasnik kninske tvornice vijaka TVIK i paški industrijalac sada je razočarani pripadnik hrvatske dijaspore koji oštro, bez dlake na jeziku, kaže:

- Ja svoju mačku ne bih ovdje više poslao, a kamoli svoje sinove. Za poslovati u Hrvatskoj ti moraš ući u mafiju jer ovdje jedino mafija radi i posluje, a oni ne daju nikome naprijed. Njima je u interesu da ti ne ideš naprijed. A ja sam htio svoj novac uložiti u Hrvatskoj iz čiste ljubavi, jer je Tuđman rekao: 'Vraćajte se, ljudi'. Bio sam na jednom skupu iseljenika kad mi je jedan naš iseljenik predložio da uložim novac u Rusiju. Odgovorio sam mu: 'Ja sam Hrvat, ja hoću ovdje ulagati'. Što ću ja u Rusiji, onda ću radije ostati u Americi. Ja se ovdje vraćam iz ljubavi. Kolika je naša veza za rodni kraj jaka, dovoljno govori i to što moja supruga, iako 40 godina živi u Americi, za Hrvatsku kaže da je doma, njoj je ovdje doma - priča s velikom gorčinom Ljubičić.

Naš sugovornik došao je ponovno u Hrvatsku zbog svog spora sa zadarskim odvjetnikom Davorom Buljanom, kojemu je konačno policija 23. ožujka ove godine pokucala na vrata nakon što je Ljubičić uspio ishoditi opoziv uvjetne osude od 15 mjeseci zatvora s rokom kušnje od četiri godine u bezuvjetnu presudu.

Odvjetnička mreža

Takvu je odluku 16. veljače ove godine donio zadarski Općinski sud na zahtjev Ante Ljubičića i Michaela Pranića da se uvjetna presuda odvjetniku Buljanu preinači u bezuvjetnu nakon što im nije vratio niti dolar od 87.500 dolara svakome, unatoč činjenici da su mu u nekoliko navrata produljivani rokovi u kojima mora obojici vratiti novac za koji ih je oštetio zastupajući ih kao potencijalne kupce kninskog TVIK-a, koji je u međuvremenu kupio samoborski DIV.

O tome kako se Ljubičić zainteresirao za kupnju TVIK-a, kako je došlo do toga da ga Buljan zastupa, ispričao nam je:

- Ja sam još prije tadašnje vojske otišao u Ameriku u siječnju 1973. godine. Otišao sam brodom 'navigat' i mislio da ću otići na jednu plovidbu zaraditi nešto novca i onda se vratiti i odslužiti vojni rok. Pa kad sam zaradio 10.000 dolara, odgodio sam povratak i rekao sam sebi da ću se vratiti kad zaradim 20.000. Rođak mi je živio u New Yorku i bilo je dosta naših ljudi i ja sam prvo počeo prati posuđe u jednom restoranu, pa sam postao pomoćnik konobara. Vidio sam da se do nekih stvari dolazi puno lakše nego tada u Hrvatskoj, kao što je primjerice kupnja automobila, polaganje vozačkog. U međuvremenu upoznao sam sadašnju suprugu i 1978. godine smo se oženili, došla su djeca. Imam tri sina. Dobio sam posao na održavanju zgrada u jednoj velikoj tvrtki i tu sam radio 12 godina, do sredine osamdesetih. Devedesetih sam se preselio u mjesto gdje sada živim, Mystick, jer je ono uz more i to me uvijek vuklo. I odlučio sam da se neću vraćati u Hrvatsku dok god je komunizam. Devedesetih sam i ja, poput mnogih iseljenika na poziv predsjednika Tuđmana razmišljao o tome da se vratim s cijelom obitelji u Hrvatsku, ali i uložiti nešto kapitala. Moj partner Pranić poznavao je jednog Židova koji je također imao namjeru kupiti tvornicu TVIK pa je htio da se mi raspitamo o tome.

Ali njegove namjere nisu bile zadržati proizvodnju, što smo moj partner i ja htjeli. I tako smo se mi zainteresirali za kupnju, a kako je odvjetnika Buljana sud ovlastio da vodi taj postupak, mi smo ga kontaktirali i javili se na prvi natječaj. Debeljak je tada već bio u zakupu te tvornice. Mi smo ponudili 500 tisuća eura. I što se dogodilo, moj partner je putem interneta doznao da je TVIK prodan Debeljaku. Kontaktirao sam odvjetnika Buljana, a on je govorio da će on sve srediti preko nekih svojih ljudi u Fondu za privatizaciju, da će sve biti u redu, ali novac koji smo mu dali nikad nije vraćao. Dolazio sam ja na sastanke s njim u Hrvatsku. I naruči me on u Zadar, ja dođem, a on kaže da je u Zagrebu na sastanku pa ja doputujem u Zagreb, a on mi kaže da je u Ogulinu. Prevalim toliki put i onda ga ni ne vidim. Ti računaš: to je odvjetnik, to sud prodaje, nema tu nekog rizika, pretpostavljaš da je to isto kao i u Americi. Što sam ja znao što mene ovdje čeka. Buljan je izgledao kao ozbiljan odvjetnik. I kad je moj partner Pranić vidio da od svega neće biti ništa, pokrenuo je parnicu i uvjerio i mene da to učinim pa sam i ja podnio tužbu putem odvjetnika, a kasnije sam od Pranjića otkupio njegov dio i nastavio parnice.

Prije nego smo tužili, razvlačio nas je Buljan godinu i pol. Pretpostavljam da je on preko svojih veza uspio odgoditi postupke. Kako više od dvije godine nisam mogao doznati što se događa s predmetom, obratio sam se američkom veleposlanstvu koje je poslalo upit i tako sam doznao da je njegov predmet stajao u ladici tri godine. Nevjerojatno je koliko je on bio zaštićen, a dovoljno govori i to da me nitko od zadarskih odvjetnika nije htio zastupati, morao sam angažirati odvjetnika u Rijeci. Toliko je to sve bilo umreženo - priča nam Ljubičić. Kad mu je propala kupnja TVIK-a, zainteresirao se za kupnju dijela bivše tvornice šivaćih strojeva Bagat, ali i od toga je odustao.

Utaja poreza

- Savjetovao mi je tadašnji stečajni upravitelj Morić: uz dio pogona proizvodnje koji se prodaje nalazi se i igralište, a to je 20 do 30 tisuća četvornih metara u centru, to preko veza neka pretvorim u građevinski teren, prodam i na tome zaradim. Zapravo je on meni, sada vidim, dobro rekao, samo što sam ja doslovce bio budala koja je vjerovala da tu možeš neku proizvodnju ostvariti. Kažem ja njemu: 'Gospodine Moriću, mene ne zanima dolaziti u Hrvatsku trgovati s nekretninama, mene zanima proizvodnja'. A da sam se uvatija toga, puno bi bolje prošao, ovako samo problemi - sa smijehom i dozom ironije priča naš sugovornik.

Ono što nam on priča, da mu je odvjetnik Buljan izbjegavao vratiti novac, potvrđuje i presuda zadarskog Općinskog suda. Buljan je priznao da nije vratio ni dolar od navedenog iznosa, ali je to pravdao time da zbog kaznenog postupka koji su protiv njega pokrenuli više nije mogao obavljati odvjetničke poslove u Hrvatskoj. Priložio je Buljan i specijalnu punomoć Talijana Antonina Giarrusa koji ga je ovlastio da mu upravlja investicijskim fondom od 19 milijuna američkih dolara u Hrvatskoj za što je trebao dobiti 150.000 eura, ali iz dokumentacije nije bilo vidljivo da će taj novac Buljanu ikad sjesti na račun. U međuvremenu Buljana su tužili i neki drugi klijenti koje je zastupao, poput vlasnika tvrtke “Kiim Plovila” iz Trbovlja u Sloveniji koji su 2000. godine po njegovoj uputi platili tvrtki Medial.com 600.000 njemačkih maraka. U tom postupku tužiteljstvo je odustalo od progona.

Poznatog zadarskog odvjetnika, nekadašnjeg predsjednika Motonautičkog saveza Hrvatske koji je u Zadru organizirao prve utrke motornih bolida Formula 2000, a kasnije svoj udjel prodao Rusima, porezna uprava teretila je za utaju poreza od 1,5 milijuna kuna. Na njegovu kuću, u kojoj mu žive i djeca, bacali su i eksplozivne naprave, palili automobile.

Jedina satisfakcija

Ante Ljubičić potegao je put iz SAD-a samo da se u petak pojavi na ročištu, a stigao je i njegov partner Michael Pranić. Obojica su se izjasnili da se protive da se odvjetniku Davoru Buljanu obnovi postupak, a na ročištu je bila i Buljanova kći Ana, također odvjetnica.

- Meni je Buljanova kći isplatila 45.000 eura i znate, meni je nje na neki način žao. Ona se doista trudila da vrati dio očeva duga - kaže Ljubičić. Ali, bivši klijent zadarskog odvjetnika za sud je pripremio i dopis koji je pročitao i u kojem je među ostalim napisao:

- Od samog početka prosinca 2002. godine do 23. ožujka 2018. godine kada je policija došla po njega po mukotrpno dobivenom sudskom nalogu uz ogromne financijske troškove sudskih postupaka i odvjetničkih usluga, ja nisam niti mogu biti zadovoljan djelomičnom isplatom i tražim da se zatvorenik Buljan drži u zatvoru do cjelokupne isplate s prispjelim kamatama ili punog odsluženja dodijeljenog mu roka - kaže Ljubičić.

U petak je sudsko vijeće samo saslušalo argumente obiju strana. Od 15-mjesečne kazne odvjetnik Davor Buljan odslužio je šest mjeseci i, ako mu sud ne uvaži molbu, iz zatvora bi trebao izaći u lipnju iduće godine. U tom slučaju, to će američkom Hrvatu i jednom od prevarenih Buljanovih klijenata biti jedina satisfakcija za izgubljeni novac i uništene nadu i želju za povratak u rodni kraj u koji je želio investirati.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo