Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 2000. godine, a osam godina poslije već je imao doktorsku titulu. Ima dva kredita i otplatnu ratu od 12.000 kuna, a nosi Rolex GMT Master II. Bio je pomoćnik ministra financija prije deset godina, stručno se usavršavao na Harvardu, vozi luksuzni Audi A6, a sa suprugom ima 1300 dionica HT-a, 8 dionica Atlantic Grupe i 1300 dionica Adris Grupe. Odbio je Slavka Linića da nakon poraza HDZ-a nastavi karijeru u državnoj službi i postao izvršni direktor Agrokora za strategiju i tržište kapitala, a osobnu štednju je zaokružio na brojci 25. U dolarima 25.000, eurima 25.000 i kunama 250.000.
To je, najkraće, Zdravko Marić, HDZ-ov kandidat za novog hrvatskog premijera. Na svu sreću novine s njegovim portretom izlaze u nedjelju, kada se odmaraju i protagonisti hrvatske političke scene koja sve više liči na partiju pokera, pa je o Mariću moguće govoriti kao izglednom premijeru ako desnica skupi dovoljno ruku. A što će biti u ponedjeljak, utorak, srijedu, tko zna.
Iako se malo u javnosti to do sada znalo Zdravko Marić, iako formalno nije bio član HDZ-a, sa strankom je i prije imao dobre kontakte. Nije tako u HDZ ‘pao s neba’, kako sada neki žele pokazati, već ga u stranci dobro poznaju.
A iz samog vrha stranke potvrđeno nam je da je Zdravko Marić osobni odabir Tomislava Karamarka, s time da su se složili i svi oni koji u ovom trenutku vode HDZ. Marić je dobar i s Milijanom Brkićem, što u konstelaciji snaga u HDZ-u nikako nije nevažno. Pa čak i oni do sada marginalizirani članovi stranke, poput časnog generala Damira Krstičevića dali su mu punu podršku, dok su Domagoj Milošević, Oleg Butković i Tomislav Tolušić očito procijenili da su im minimalne šanse da ih prihvate najpoželjnije udavače na hrvatskoj političkoj sceni bez kojih nema 76 ruku potrebnih za istjerivanje Oreškovića i postavljanje Zdravka Marića na tron.
Izbor Marića pao je u dramatičnim okolnostima za desnu koaliciju koja od novih izbora bježi kao vrag od tamjana. U HDZ-u nas uvjeravaju da je dosadašnji ministar financija najbolji izbor i da jedino on u ovim okolnostima može proći i okupiti široki koalicijski potencijal koji bi osigurao stabilnost Vlade. Retorika u HDZ-u, međutim, silno podsjeća na vrijeme kada je iz šešira izvučen as s Tihomirom Oreškovićem u glavnoj ulozi.
Dva stana
Tako u trenutku kada se hadezeovci nabacuju drvljem i kamenjem na Tihomira Oreškovića kojeg su sami doveli i postavili u Banske dvore, na Marića gledaju kao na mogućeg spasitelja, stručnjaka i pristojnog čovjeka koji ima i solidno političko iskustvo u ministarstvima. Za tvrdo suprotstavljene HDZ-ove strukture on je idealna osoba koja može pomiriti sve struje. Ali, da neće sve ići lako može se zaključiti po tome što su društvene mreže prepune reakcija da je Marić zapravo novi Orešković, s jedinom razlikom što zna hrvatski.
Bivša premijerka Jadranka Kosor kaže da s Marićem nije kontaktirala dok je bio pomoćnik Ivana Šukera, ali je čula kako je vrstan stručnjak. “U to vrijeme nije imao ni nikakvih veza s HDZ-om, želio je stvoriti dojam da je nestranačka osoba koja se ne želi baviti politikom. Za mene je to bilo dobro, jer je za vođenje financija važno da netko nije ni lijevo, ni desno”, kaže Kosor.
Kada smo dobrog prijatelja Zdravka Marića upitali jesu li uopće razgovarali o kombinaciji da ga HDZ izbaci u prve bojne redove odgovorio je: “Važnije je što je Marićeva supruga rekla o svemu. Pa znate da supruge uvijek najbolje promišljaju.”
Za Marića koji je rođen u Slavonskom Brodu zna se da ima dvoje djece, a zajedno sa suprugom u posjedu je dva stana, jednog od 104 kvadrata i drugog od 62 kvadrata. Supruga zarađuje 10.000 kuna mjesečno u tvrtki Igepa-Plana, a mladi financijaš koji govori engleski i talijanski voli tenis, trčanje, košarku i odlaske u kino. Do sada nije privlačio pažnju javnosti u bilo čemu osim svojim istupima u struci, a s atraktivnom suprugom nedavno je snimljen na koncertu Massima u dvorani Lisinski, na koji je došao u trapericama i vesti.
Nakon što je postao ministar financija, rekao je da ga njegovi Brođani gledaju na tržnici drukčije nego do sada, a snaše se pogledavaju jesu li mu ili ne izdale račun.
“A ja idem na tržnicu cijeli život, ne skupljam glasove već odlazim tamo jer volim domaće, svježe voće i povrće, nisam im došao u inspekciju jer sam ministar.”
Njegov školski kolega, koji je želio ostati anoniman, kaže da Marić potječe iz radničke obitelji što ga je i odredilo u ljudskom smislu.
“Bio je apsolutno najpametniji u razredu, predsjednik kojeg smo svi cijenili i poštovali, ali ne samo zato što je bio pametan, već i zato što se tom svojom pameću nije bahato razbacivao, nego je spremno sva svoja znanja dijelio s ostalim učenicima, pomagao im oko zadataka i testova koji im nisu išli. Ukratko, pravi prijatelj. Dosta je i zabavan tip, volio se šaliti, družiti s ekipom, non-stop je bio u điru. I danas je takav kada dođe u grad, najviše voli šetati s obitelji uz Savu, iako mu je mali problem kada ga ljudi počnu spopadati da im riješi ovo ili ono, ali nekako je naučio s time živjeti”, ispričao je ovaj Brođanin.
U Slavonskom Brodu je bio za Uskrs, kaže da je to bilo pogubno za njegovu liniju jer se u to vrijeme tamo strašno puno jede. Trčao je do Poloja, jer mu je “gušt trčati uz Savu”, a od obiteljske kuće do Poloja i natrag iznosi kao krug oko Jaruna.
Prva liga
Marić je u mladosti, ako ta riječ ne zvuči previše gordo jer je i sada mlad, bio aktivni košarkaš u momčadi Oriolik-Jasinje koja je imala cilj doći u prvu ligu. Kaže da ne može bez sporta, a sada najčešće igra tenis jer mu obaveze ne dopuštaju da se sportom bavi koliko bi volio. S košarkom je počeo u obiteljskom dvorištu u Badalićevoj ulici, kada mu je otac namontirao obruč gdje je ubacivao loptu. Satima je znao tako igrati košarku, što se nastavilo i u osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića koju je pohađao. Kada je otišao u Zagreb na daljnje školovanje, nastavio je igrati košarku u Brodu.
“Bio je jedan od najinteligentnijih košarkaša u generaciji i sasvim sam siguran da bi i u košarci postigao puno da joj se odlučio posvetiti kao školi i obrazovanju”, riječi su kojima Zdravka Marića opisuje njegov prijatelj Tomislav Volk, međunarodni košarkaški sudac iz Slavonskog Broda, koji je s Marićem prijatelj od djetinjstva. Spojila ih je ljubav prema košarci, koju su obojica igrali u KK Svjetlost Oriolik u mlađim kategorijama.
“U klubu smo igrali zajedno, ali smo se susretali i na protivničkim stranama. On kao učenik Gimnazija, a ja Tehničke škole. Bili su to ljuti bojevi”, kaže Volk, koji će Mamića opisati u tri riječi.
“Pametan, pošten i ambiciozan. Vjerujem u njega, jer ga poznajem i ne sumnjam da je sposoban obnašati i najviše državne dužnosti. Ima ogromno znanje, a k tome je i prava poštenjačina”, hvali Volk svoga prijatelja, a slično nam zbori i Josip Šebalj, sportski novinar iz Slavonskog Broda, koji je s Marićem igrao košarku po njegovu povratku sa studija iz SAD-a.
“Igrali smo za momčad FIN-COM koju je oformio i vodio upravo Volk. Zdravko je bio playmaker, a ja centar i sjećam se jedne utakmice, koju smo doduše pobijedili, ali sam ja loše odigrao. Bio sam ljut na sebe, a Zdravko mi je prišao, zagrlio me i tješio. Stvarno je ljudina od čovjeka, ali i lud za košarkom. Jako dobar i pametan razigravač, nesebičan kakav i mora biti na takvoj poziciji, pa ne sumnjam da bi i na poziciji premijera bio odličan vođa momčadi”, ispričao je Šebalj i dodao da je ta ekipa bila tri puta prvak Brodske amaterske lige, čemu je Marić u dvije sezone koliko je igrao s njima dao ogroman doprinos.
Marić se voli šaliti i često je znao isticati da je i Orešković šaljivdžija. Kada ga je jedan prijatelj upitao je li mu žao što je prihvatio ministarsko mjesto, Marić je iskreno priznao da si je to pitanje postavljao pet puta na dan. Sada, ako prođe premijersko mjesto, morat će bar deset puta na dan preispitivati svoju odluku! A zašto je “skrenuo” u politiku? Marić kaže da hoće raditi, nešto pokrenuti i da je spreman na sve.
S druge strane jedan iskusni hrvatski političar koji je prošao sve stepenice i u HDZ-u i u izvršnoj vlasti kaže za Marića da je drag, simpatičan i prije svega pametan mladi čovjek, kojem još samo godina dana fali do četrdesete, ali da je na skliskom terenu. “Nisam siguran je li mu sve to treba. On je sjajan financijaš, a ovako može izgorjeti preko noći. Mislim da je greška što se dao u sve to uplesti.”
Fin i pristojan
Todorićev kadar iz Agrokora, uvjeravaju nas oni koji dobro znaju hijerarhiju u tom divu, kažu da je Marić prošao ozbiljne izazove bez kojih nema napredovanja. “Todorić sigurno daje završnu riječ, ali ni njegova procjena nije dovoljna. Postoji u Agrokoru snažna i dobro vođena kadrovska služba koja na osnovu konkretnih rezultata svakog, pa i Marića, daje zadnju riječ.”
Doslovno svi s kojima smo razgovarali o prijedlogu HDZ-a da Marić bude hrvatski premijer reagirali su uz riječi “fin je i pristojan”. Posebno se i onima s desnice, ali i ljevice svidjelo kako se odnosi prema Tihomiru Oreškoviću, s kojim su se hadezeovci već našutavali, a Marić je pokazao zavidnu pristojnost u komunikaciji. “Ne bi me čudilo, ako nekim čudom uđe u Banske dvore, da Oreškoviću ponudi visoku dužnost u svom kabinetu”, može se čuti od sadašnjih ministara koji redom svi hvale Marića, ali baš nisu sigurni da je na hrpi 76 ruku za njegov izbor.
Kao državni tajnik u vrijeme vlade Jadranke Kosor isticao je da su nezaposlenost i brodogradnja dva najveća utega oko vrata hrvatskog gospodarstva, a da je jedini izlaz privatizacija brodogradnje. “Da je to riješeno prije, lakše bi prošli kroz krizu”, govorio je 2006. Marić, uz komentar kako čarobnog štapića za izlazak iz krize nema.
Već se tada spominjao grčki sindrom i pretjerano zaduživanje, a Marić je često podmetao leđa nastojanjima Jadranke Kosor i njenog kabineta da preokrenu negativne tendencije. Bio je u to vrijeme jako blizak i s Ivanom Šukerom, a kako ga Hadezeov veteran hvali i sada, očito je to prijateljstvo ostalo iz vremena dok je bio u njegovu ministarstvu. Hvali ga i Boris Lalovac, a jedan istaknuti esdepeovac nam kaže da su obojica stručnjaci, korektni ljudi, pomalo pali s Marsa u ovaj politički cirkus.
“Ali, obojica su spretni, po meni neće se samo tako lako dati pomesti. Ni Lalovac kod nas, ni Marić kod njih, kad već koristim tu terminologiju mi i oni”.
Drugi ešalon
Kada je Mariću SDP-ov ac Slavko Linić ponudio da nastavi svoj posao, bez obzira što je bio u “drugom ešalonu” hadezeovske vlasti, odbio je i prihvatio Todorićev poziv za odlazak u Agrokor. “Ivica Todorić očito je procijenio da njegovu koncernu može pridonijeti Marićevo iskustvo na međunarodnim financijskim tržištima koje je stekao kroz niz odrađenih projekata izdavanja obveznica i općenito operacija financiranja, ali i raznih strateških dokumenata za bivšu vladu”, napisao je Poslovni dnevnik.
Kada se krajem prošle godine počeo spominjati kao mogući ministar financija, Zdravko Marić nije odavao dojam osobe kojoj je uistinu stalo do te funkcije. Neslužbene informacije su govorile da on to zapravo i ne želi, ali da je njegova okolina dovoljno sugestivna da ga uvjeri kako ima trenutaka u životu kada se privatni izbori moraju podrediti općem dobru. A Marić je od onih koji uvažava mišljenje drugih. Međutim, od prvog dana kada je od svog prethodnika Borisa Lalovca preuzeo Ministarstvo financija, u dobrom raspoloženju i uz izmjenu prigodnih riječi (za)hvale, Marić je djelovao posve drugačije: predano i odgovorno, svakako s mnogo više entuzijazma nego što je bilo za očekivati.
Poznati teren
No za nekoga tko je po vokaciji financijaš, sa solidnim teoretskim i praktičnim iskustvom u ekonomiji i biznisu, Ministarstvo financija zapravo je predstavljalo poznati teren. U njemu je proveo, kao pomoćnik ministra, a potom tajnik, oko šest godina. Tamo ga svi znaju i cijene, kako u stručnom tako i ljudskom smislu. U proteklih nekoliko mjeseci, što stjecajem okolnosti, što njegovom zaslugom, državne financije ipak su nešto manje predmet alarmantnih upozorenja s različitih strana. Na kraju, plan Vladinih reformi, makar na papiru, dobio je dobre ocjene Europske komisije, MMF-a i drugih međunarodnih aktera, zahvaljujući i rukopisu ministra financija.
Preuzimanje mjesta premijera, međutim, nešto je posve drugo, pogotovo u trenutačnoj, ratničkoj konstelaciji snaga. Sada su važne neke druge pretpostavke. Zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac njegovo je imenovanje protumačio kao pritisak na premijera da napusti funkciju. On smatra da je Marić čovjek sa solidnom reputacijom u svijetu financija i poslovanja, ali bez političkog iskustva.
“Nije najbolji izbor”, rekao je.
Glasnogovornica SDP-a Danica Juričić pak potrudila se biti i malo cinična. Porukom putem Twitera aludirala je na njegove veze s Agrokorom gdje je proveo posljednje četiri godine, do dolaska na mjesto ministra financija. “HDZ Konzumi-ira mandatara Marića sa 75,99 ruku”, njena je poruka.
U sljedećim danima, a ako postane premijer i mnogo duže, Marić će morati otrpjeti i mnoge “duhovitije” opaske, biti spreman za život u političkoj areni koja je u pravilu vrlo neugodna. Neki od njegovih kolega ekonomista nisu baš sigurni kako bi se on snašao ako bude suočen s pitanjima iz područja, kao što su vanjski poslovi, kultura, tajne službe... kada bude prisiljen očitovat se o temema izvan njegovog interesa.
Racionalan pristup
Ipak, imajući u vidu njegov racionalan pristup rješavanju problema, sigurno je da će se truditi naći optimalan i prihvatljiv izlaz. U ovom trenutku, kada je ekonomija toliko važna, sigurno je da ima smisla inzistirati na premijeru kojemu je ekonomija primarni interes.
Ekonomistica Martina Dalić, bivša HDZ-ova ministrica financija, smatra da bi Marić bio bolji izbor od Oreškovića jer, kao makroekonomist, ima ispred sebe “veliku sliku”. S druge strane, Oreškovićevo iskustvo je vezano isključivo uz biznis. Međutim te predispozicije u hrvatskom kontekstu i nisu neka sreća.
“Marić ima sjajne osobine i jednu manu. Vrlo je komunikativan, socijalno inteligentan, nije agresivan... Sve su osobine potrebne za kvalitetno upravljanje. Međutim problem je što meritokracija u Hrvatskoj ne uspijeva”, kaže Dalić.
Sigurno je da bi Marić u sadašnji politički diskurs donio posve novi stil. Jezik kojim on govori nije ideološki ostrašćen, fokusiran je na ekonomiju, brojke, ciljeve, strategiju... teme koje nisu osobito “zapaljive”. Kao nekonfliktan karakter, vrlo odmjeren, pristojan i obazriv u ophođenju s drugima, moglo bi se očekivati da bi na provokacije reagirao posve drukčije nego što smo navikli od vodećih ljudi u zemlji. Za one koji uživaju u javnim polemikama možda bi u javni prostor unio i malo dosade. No teško je očekivati da bi premijer novog profila, drukčiji od prethodnika, pridonio izgradnji konstruktivne i odgovorne političke scene. Pojedinac ne može ništa sam. Bez kritične mase ljudi koji dijele zajedničku viziju nije moguća ni funkcionalna Vlada. U okolnostima kada je pojedinac, bez obzira ne njegove reference, izvrgnut različitim političkim pritiscima i interesima, teško je očekivati neke pomake.
Politički prilagodljiv
Ostaje i pitanje u kojoj je mjeri Marić postao politički prilagodljiv, uvijek spreman podmetnuti leđa kada se to od njega očekuje. Ako ne bude spreman na vrijeme podvući crtu, lako bi u pitanje mogao doći i njegov imidž pouzdanog stručnjaka. Javnost, stručna i šira, vjerojatno priželjkuje nekog “punokrvnog” premijera, sa stručnim i političkim iskustvom, koji ima autoritet i vjerodostojnost, koji zna komunicirati s biračima i uvjeriti ih u važnosti promjena. No sve dok su HDZ i SDP ovakvi kakvi jesu, duboko protiv reformi, prema mišljenju Borislava Škegre, HDZ-ovog ministra financija iz najburnijih vremena, problem uopće nije tko će biti premijer. Ako je riječ o preslagivanju u parlamentu čiji će rezultat biti većina s nategnutih 76 mandata, potpuno je nevažno tko je na čelu Vlade. S takvom većinom uvijek će se naći netko tko će biti protiv ove ili one reforme. Ipak, Mostov “inovativni” pristup, smatra Škegro, rezultirao je nečim korisnim: pokazao je da je sustav političkih stranaka disfunkcionalan. Stoga odgovornost leži na dvjema najvećim strankama: u njima samima mora biti reforma svih reformi, a ona bi trebala rezultirati i zdravom reformskom saborskom većinom.