Dok izlazimo iz auta zovemo vozača na rakiju, on podiže vrata prtljažnika pa moj otac vadi našu šunku a onda ga vozač zatvori, pažljivo oslušne gdje trenutno padaju granate i na kraju pristaje poći sa nama u podrum. Već na ulasku u kuću iz podruma nas poput valova zapljuskuje očaravajući miris pečenog mesa pa gotovo da trčimo u podrum kad tamo, na našim madracima sjedi troje naših suboraca i kao da su nas čuli da dolazimo, gramzivo gutaju komade mesa koji su im bili na tanjurima. Uplašili su se kako ćemo reagirati jer smo uletjeli u podrum lica zamazanih a jakni pošpricanih krvlju pa nisu sigurni gdje smo bili i što smo doživjeli a posebno jer oni imaju svoju hranu koja im se donosi iz gradskog skloništa ili barem imaju konzerve vojničke hrane.
Uozbiljio sam se i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....