Svako naše malo misto u duši je uvik čisto, a prema riječima Matejasa Jozipovića (NLM), inače općinskog vijećnika u Baškoj Vodi i odnedavno županijskog zastupnika, čini se da će Bast uskoro postati i “čistilište” građevinskog otpada.
– Prije tri mjeseca na Vijeću je donesena odluka da se u Bastu pokrene reciklažno dvorište. Nabavlja se drobilica za građevinski otpad, a umjesto turističke destinacije Bast će postati spalionica smeća. U selo se svašta doselilo, a zadnjih desetak godina počele su nicati i urbane vile.
Imali smo konobu koja je radila cijele godine, no otkad je Roščić (Josko Roščić (HDZ), općinski načelnik, op.a.) objekt dao svom nećaku u najam, konoba ne radi iako je u ugovoru bilo naznačeno da mora raditi i zimi, što su prijašnji vlasnici poštovali. Naravno, zakon nije isti za sve, pa za Roščićeva nećaka to ne važi, piše Slobodna Dalmacija.
U selu nemamo ništa, nema dućana, kioska, a ljeti ni dovoljno vode jer je slab pritisak. Srećom, imamo pitku vodu pa ono što je drugdje normalno, ovdje smatramo plusom. U selu trenutno živi osamdesetak ljudi, a na biračkom spisku ih je oko 400.
Bast je još uvijek mirno i tiho mjesto pod biokovskim stijenama, no što će biti kad drobilica krene s radom? Prije desetak godina Baščani su se bacali pod kamione da se zatvore kava i kamenolom, ali su utihnuli u zadnje vrijeme, ne bune se. Možda imaju ozbiljne razloge... ili možda svatko ima svoju cijenu – pita se Jozipović.
Koliko je izgradnja realna opasnost za Bast pitali smo i Rajka Jurišića, kroničara Makarskog primorja.
– Bast još uvijek nema kanalizaciju, pa bi bilo kakva gradnja bila kontraproduktivna. Ako je već prostor Baške Vode stambeno uništen, da bar Bast bude spašen – kaže Jurišić te ističe kako je proširenje groblja u Bastu dobitak za sve “tri vale” (Promajnu, Bratuš i Krvavicu), a uređeni požarni putovi do Smokvine odlična su destinacija za izletnike.
Žarko Jozipović smatra da je Bast ostao pošteđen masovne izgradnje jer vlasništvo na većini zemljišta još uvijek nije pravno riješeno, a usto je i konfiguracija terena zahtjevna. Poseban naglasak stavlja na ostatke zidina starog naselja Biston, po kojem je Bast i dobio ime.
– Biston se prvi put spominje 1434., a nakon Drugog svjetskog rata u selu je živjelo oko 500-600 mještana. Bilo nas je tada više od Podgorana i Tučepljana, a osim crkve, dućana, konobe i škole, imali smo i kino.
Valja naglasiti da je na našem širem području Bast jedino selo koje Turci nikad nisu osvojili, a i Makarsku su upravo Baščani oslobodili od Turaka. Skupljam dokumente i fotografije o Bastu, a trenutno u arhivi imam više od 400 tisuća fotografija – ističe Žarko koji je kao aktivni planinar postavio više od 200 ploča i putokaza na području Biokova (iznad Basta i šire).
Mještani su najčešće odbijali bilo kakav razgovor o selu, a sedamdesetogodišnji Baščanin nam je objasnio i zašto:
– Puno je lošega u mistu, ali niko ne smi iznit ništa protiv Roščića jer su svi ovisni o njemu. Vrana vrani oči ne vadi, kaže stara poslovica, a puno je vrana nad Baston! U selu niču vile ka gljive, ma nisu to obnovljene kamene kuće nego nakaradni betonski blokovi. Srića pa sunce sja neovisno o politici inače nas ne bi dugo grijalo.
Što vam je u Bastu najbolje?
– Najbolje mi je ležat! Zimi je ladno, pa kad je u Makarskoj 5 stupnjeva ovde je -5, ali usprkos tome ne bi volio živit u Makarskoj. Je sve blizu, ali ko bi u gradu zaspa od buke. Evo sad govorin s vama, a tuče mi zub o zub. Izvadiću ih vanka!
Oprostili smo se od barbe, a koliko dugo će on moći spavati mirnim snom te hoće li drobilica samljeti i sitne noćne sate mještana Basta, pokazat će vrijeme.