Jadranko Prlić rodio se 1959. u Zagrebu, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, a magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je redovni profesor na Pravnom i Ekonomskom fakultetu u Mostaru.
Političku karijeru počeo je u Savezu komunista Jugoslavije kao najmlađi doktor znanosti u bivšoj Jugoslaviji, a koliko je bio perspektivan kadar režima i države koji su se raspadali pokazuje podatak da je kao tridesetogodišnjak, 1989. godine, postao potpredsjednik vlade tadašnje socijalističke BiH, a krajem 1990. v. d. predsjednika iste vlade.
U jednom intervjuu ispričao je kako je imao ponudu da ostane u SAD-u. “Imao sam i ponude da ostanem u Washingtonu na dosta dobrim poslovima; bio sam mlad i perspektivan doktor znanosti, ali mi je u odlučivanju koje je trajalo pet minuta osnovni kriterij bila kvaliteta mog života u Mostaru koja je bila bolja nego što bi igdje mogla biti u Americi.”
Teške kritike
Ali u kolapsu Jugoslavije i Bosne, kada je uvedeno višestranačje, Prlić je shvatio da je oportuno napustiti Savez komunista i uskoro je postao jedan od glavnih dužnosnika Herceg-Bosne, paradržavne tvorevine na čelu s Matom Bobanom.
Onda ga je Boban u svibnju 1992. imenovao za načelnika financijskog odjela Hrvatskog vijeća obrane, a 14. kolovoza za predsjednika HVO-a. U studenome 1993. Prlić je imenovan predsjednikom “vlade Republike Herceg-Bosne”. Uslijedilo je primirje s Bošnjacima, i formiranjem zajedničke vlasti postao je potpredsjednik vlade i ministar obrane Republike Bosne i Hercegovine, od 1994. do 1996., a potom ministar vanjskih poslova BiH, od 1996. do 2001. godine.
Dok je Prlić vodio HVO, plamtio je hrvatsko-bošnjački sukob, u kojem su počinjeni masovni zločini, tako da ga nije spasilo niti to što je poslije rata u BiH zagovarao umjerenu politiku, a naposljetku se razišao s HDZ-om. Štoviše, vodeću hrvatsku stranku u susjednoj državi optužio je za netrpeljivost.
Prlić u razgovoru s Biljanom Plavšić
Kada se sastao s haaškim istražiteljima 2000. godine, Prlić je iznio teške kritike na račun HDZ-a, kojega je povezao čak s klerofašizmom, što je ocjena koja se u SFRJ koristila za kompromitiranje socijalizma i Jugoslavije:
“U HDZ sam ušao onda kada se HDZ obvezala, i međunarodno i Republika Hrvatska, da će se graditi etnički snošljiva BiH. Zato sam pristupio toj stranci. Ali opet ponavljam, da su te snage (misli na HDZ) tijekom rata i nakon rata imale snažnu primjesu klerofašističkih elemenata. Svjestan sam činjenice da sam odmah protiv sebe dobio i Crkvu i ostale, ali to me ne interesira. Ja želim u toj borbi ne pobijediti, nego želim izvesti i moj narod i BiH na put koji je moguć. Te fašiste vi trebate kazniti i ja ću reći koje su to snage”, izjavio je Jadranko Prlić.
Prlićevo distanciranje od nekadašnje hercegbosanske politike i HDZ-a nije mu osiguralo spas. Upravo suprotno, Haaški sud ga je označio odgovornim za brojne zločine, i 2013. je prvi put osuđen na 25 godina zatvora, što je jučer definitivno potvrđeno.
Ako ništa, Prlić je uspješan u privatnom i poslovnom smislu. On i supruga Ankica Prlić imaju dvije kćeri, stariju Mateu Vuletić i Adrijanu, koje žive u Parizu.
Prlić u razgovoru s Račanom i Bandićem na Zagrebačkom velesajmu 2001.
Imovinska kartica
Još u imovinskoj kartici iz 1998. naveo je da od nekretnina posjeduje stan u Mostaru, Sarajevu te još jedan stan u Hrvatskoj. Ima i štednu knjižicu u hrvatskoj banci i račun u Bank Austria, automobil Audi A4, poslovni prostor u Mostaru i 60 dionica tvrtke Hepok Mostar.
U toj kartici naveo je i da njegova supruga posjeduje 1/3 vlasništva tvrtke Orwell Mostar i da ima stan u Hrvatskoj. Otada su se njihovi poslovi i bogatstvo širili i povećavali, a Ankica je vodila poslove tvrtke Orwel, Optima i, Hepok.
U medijima je objavljeno da Prlići raspolažu imovinom i firmama vrijednima 10-ak milijuna eura, što nije potvrđeno, ali ni osporeno.