ZAGREB - Pitanje za milijun kuna: kojoj stranci pripada Emil Mehdin, potpisnik odlomka koji slijedi?
“Fašizam je u svojoj biti zlo, pa iako ima ljudi koji su u tome sudjelovali iz neznanja, po inerciji, ili su bili na to prisiljeni, to ne mijenja karakter fašizma. Povijesni je fakt da je antifašizam pozitivno europsko nasljeđe, kojeg se nitko normalan ne srami ili njime kalkulira.
Posve je drugo to što su pojedinci napravili u antifašističko ime. Ti pojedinci su osobe s imenom i prezimenom i njihova nedjela ne mijenjaju karakter antifašizma.”
Mehdin je glasnogovornik karlovačkog ogranka Hrvatske stranke prava. HSP-ovac se oglasio u povodu istupa Petra Banića, predsjednika karlovačke Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, koji je, među ostalim, rekao da Većeslav Holjevac (1917. - 1970.), karlovački narodni heroj i slavni zagrebački gradonačelnik, “nije nikakav zaslužni građanin nego je četničko-komunistički terorist”.
Petar Banić održao je govor pred starom karlovačkom bolnicom, polažući vijence za dvojicu domobrana koji su ubijeni u partizanskoj akciji 17. studenoga 1941., kada je grupa od 25 partizana prerušenih u domobrane s fesovima, predvođena Holjevcem, upala u bolnicu da spasi iz ustaških ruku Marijana Čavića, sekretara mjesne partijske organizacije. Čavića nisu našli, tu dvojicu su ubili, a nakon povratka, na drvenome koranskom mostu, preko kojeg je bila sloboda, otkriveni su, i u puškaranju s talijanskim okupatorima smrtno je ranjen karlovački partizan Ivica Gojak (19).
Hoće li vratiti ploču?
Početkom Domovinskog rata ploča koja evociru tu akciju skinuta je s pročelja bolnice, a sad ju je, na 69. obljetnicu akcije, htio vratiti lokalni ogranak Saveza antifašističkih boraca.
Otkrivanju ploče trebao je nazočiti i bivši predsjednik Stjepan Mesić. Na koncu, ploča nije postavljena, uz obrazloženje ravnateljice bolnice da za to nisu ishođene potrebne dozvole.
Reklo bi se, ishod je unaprijed poznat: nikad ta ploča neće biti vraćena, oni dosadni starci partizani napokon će poumirati, a onog će mladog četnika izbaciti iz HSP-a.
Međutim, nije baš tako. Iza starih, dosadnih partizana i njihova “četničko-komunističkog terorista” Vece Holjevca stalo je i 15.000 karlovačkih branitelja, koliko ih okuplja Zbor ratnih udruga iz Domovinskog rata Karlovačke županije, koju čine udruge pripadnika 110., 129., 137. i 143. brigade ZNG/HV, udruga Specijalne policije Grom, Udruga ratnih veterana 3. bojne 2. gardijske brigade i Udruga Šestog topničko-raketnog diviziona Karlovac.
Ogradio se Damir Jelić
Nedvosmisleno su se ogradili od Banićevih i riječi i djela. I ne samo to, nego su posve doveli u pitanje vjerodostojnost njegove funkcije. Evo što, među ostalim, stoji u priopćenju koje je potpisao Vlado Benko:
“Istina je da su članice te Koordinacije samo socijalno-interesne udruge branitelja proisteklih iz Domovinskog rata, udruge Hvidra, udovica i obitelji poginulih branitelja te razne interesno-rekreacijske grupe braniteljakoje se vode kao braniteljske udruge.”
Potom se javila i Anđa Perak, predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja iz Karlovačke županije. Ona se, s pravom, našla povrijeđena što je zbor ratnih postrojbi i njih nazvao “socijalnointeresnom grupom”. Naime, kaže, nisu članovi obitelji poginulih krivi što ih Banić zlorabi u svom obračunu s antifašizmom.
Protiv Banićeva revizionizma ustali su potom i čelnici svih ostalih važnijih oporbenih karlovačkih stranaka, na čelu sa SDP-om, a ni vladajući HDZ-ovci nisu mu priskočili u pomoć. Župan Ivan Vučić rekao je da nema ništa protiv Većeslava Holjevca, a gradonačelnik Damir Jelić ograđuje se od cijelog slučaja.
Karlovac je u Domovinskom ratu teško stradao. Na karlovačkoj bojišnici puno se ginulo. Samo 110. brigada imala je 113 mrtvih. Više poginulih u Domovinskom ratu imale su samo najelitnije gardijske brigade i 204. vukovarska. Karlovac je u ljeto 1991., preko noći, napustilo desetak tisuća srpskih građana. Oko šest tisuća ih je ostalo u gradu. Podijelili su sudbinu sa sugrađanima. Ni jedan nije “nestao”.
U lipnju 1991. stotine policajaca i 200-tinjak gardista stajalo je nasuprot 10 tisuća vojnika JNA i rezervista. Ali neprijatelj se osuo, a branitelji omasovili. Gardisti su se borili od 1991. do 1995. za slobodu, jednako kao što su se od 1941. do 1945. za slobodu borili kordunaški partizani. Tada na Kordunu nije bilo četnika, a u Karlovcu je bilo ustaša.
Gojak bi bio gardist
Mnogi su se pridružili pokoljima u kojima je izginulo na tisuće kordunaških Srba. 1991. u Karlovcu nije bilo ustaša, ali je na Kordunu bilo četnika. I oni su pobili što su se dohvatili od Hrvata. Na sreću, jednako kao što ustaše nisu mogle pobijediti 1941., tako ni četnici nisu mogli pobijediti 1991. Poginuli partizan Ivica Gojak bio je s Turnja. Godine 1991. on bi zacijelo poginuo kao gardist s Turnja. A sve ostalo su, što kaže lokalni pravaš, detalji o kojima se može raspravljati.