O OKRŠAJU U NEDJELJOM U DVA

VEDRANA RUDAN Stanković se pogubi kad god mu s druge strane sjedne žena, a Veljačina priča o moćnom bijelom heteroseksualcu ne drži vodu u Hrvatskoj

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 22.10.2019. u 17:21

CROPIX

 

Prekjučerašnja emisija “Nedjeljom u 2” u kojoj je gostovala Jelena Veljača pokrenula je raspravu koja i nekoliko dana nakon emitiranja ne jenjava na društvenim mrežama.

Gošća i voditelj emisije Aleksandar Stanković žustro su raspravljali, a sukob je kulminirao pitanjem zašto je Salma Hayek godinama šutjela o seksualnom zlostavljanju.

O svemu smo razgovarali s Vedranom Rudan.

Napisali ste da mislite da će se u Hollywoodu dok ga god ima uloga naplaćivati u naturi. Zašto to mislite?

- Hollywoodom vladaju “moćni, bijeli, heteroseksualni muškarci”, kako bi rekla Jelena Veljača. Sasvim je logično da će mladoj djevojci koja želi postati zvijezda, dakle moćna i bogata žena, naplatiti svoju uslugu u jedinoj valuti koju ona posjeduje. Nema besplatnog ručka. U ovoj priči često se zanemaruje da su poput žena jednako zlostavljani i muškarci.

Marlon Brando je u naturi platio svaku svoju ulogu, ne uvijek "heteroseksualnim muškarcima”, dok nije stekao status onoga koji naplaćuje u naturi. Primjer Hollywooda je najlošiji mogući primjer kad govorimo o seksualnom zlostavljanju žena. To je jedino mjesto na svijetu gdje su žene i muškarci kao “žrtve” ravnopravni. Samo, muškarci šute. Ovako će ostati dok muškarci budu vladali svijetom.

Kažete i da su problemi žena u Hollywoodu daleko od problema hrvatskih žena. U čemu je najveća razlika?

- Biti žrtva u Hollywoodu je ipak izbor. Preko seksa do zvijezda. Znaš što želiš, znaš kako ćeš to platiti, malo ima naivnih u toj industriji koji se jako čude kad moćnik pred njima otkopča šlic. Oni koji se čude brzo shvate da će ili igrati po pravilima ili napustiti igru. Govoriti petnaest godina kasnije o “traumi”, “silovanju”, “patnji”, meni je, neka me osudi milijun žena, licemjerno. Biti silovan u Hrvatskoj od strane muža, brata, susjeda, očevog prijatelja, dečka, prolaznika, nešto je sasvim drugo. Hrvatska “obična žena” je žrtva sa ogromnim Ž. Ona nije birala, nju nitko ništa nije pitao, njoj otvaranje šlica nije bio prvi korak ka zvijezdama. O hrvatskom pravosuđu koje žene siluje opakije od silovatelja sve znamo.

Kritizirali ste i Stankovića i Veljaču. Što svakome od njih najviše zamjerate?

- Stankoviću zamjeram ono što zamjeram većini muškaraca, on jednostavno ne razumije žene. Kad mu s druge strane stola sjedne žena, potpuno se pogubi. Misli da mora biti “pristojan”, ipak tamo sjedi “žensko”, a onda opet, da mu ne bi netko rekao da je “pristojan jer mu tamo sjedi žensko”, zbunjen i nesiguran krene postavljati ili “nježna” ili glupa pitanja. U razgovoru s Veljačom nije bio nadahnut, u razgovoru s autoricom filma “Dnevnik Diane Budisavljević” Danom Budisavljević bio je odličan jer su teme bile politika i umjetnost. Kao i većina mužjaka i Stanković na “ženskim temama” gubi tlo pod nogama.

Veljača je za hrvatske žene, naravno sa svojom ekipom, učinila čudo. Čudo. Skidam kapu njoj i njezinim kolegicama. Izvukla je tisuće Hrvatica, čak i ponekog Hrvata, na cestu. I prestrašila moćnike. Oni na vlasti boje se “rulje” više nego smrti. Znaju da u ovakvoj zemlji kao što je naša jedino “rulja” može promijeniti stvari. Vrijeme će pokazati da li na bolje ili na gore.

Smeta me što ona i ostale oko nje misle da će Plenković, dakle HDZ, riješiti problem ženskog zlostavljanja. Plenković je shvatio da mu fotkanje sa Veljačom može donijeti velike bodove kod žena. Veljača i ostale još uvijek ne shvaćaju da je to izgubljena bitka. U emisiji o kojoj pišete smetalo me što je jednome od svojih kritičara, profesoru Letici, zamjerila starost iako taj profesor isto melje vjerojatno od svog puberteta.

Ne zna, a morala bi znati kad se bavi ovako ozbiljnim poslom, da je blesavo zlostavljanje žena u Hrvatskoj vezati uz “bijelog, moćnog, heteroseksualnog muškarca”. Mislim da ta priča o “moćnom” i “bijelom” i “heteroseksualnom” muškarcu više ne drži vodu ni na globalnom planu. Kad pogledamo popis najbogatijih muškaraca na svijetu, vidjet ćemo da ih najviše ima u SAD-u, pa u Kini, treba li spominjati Saudijsku Arabiju, Indiju.

Moćni muškarci nemaju boju, moćni muškarci su mužjaci. Njihova je boja nebitna. Kad cijeloj priči dodamo i onu o Katoličkoj crkvi čija je moć nevjerojatna, onda i ono “heteroseksualni” otpada. Mi žene trebale bismo prestati razmišljati u bojama i lupati frazetine. Mužjak je mužjak i kad je boje tamne čokolade, makjata ili žumanjka. Čak ni albini nisu bezopasni. Da skratim, vezati borbu za ženska prava uz HDZ isto je kao očekivati od katoličkog pedofila da će osmogodišnjem dječaku, kad budu sami, dati samo kolačić.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo