U ETERU METROPOLE

VELIKA ISTRAGA JUTARNJEG Zašto se čudimo radiju s cajkama: U 2 mjeseca u 11 klubova za 160.000 ljudi pjevalo 20 turbofolk zvijezda. Cajke su očito IN

    AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 26.04.2018. u 23:31

CROPIX

 

O Extra FM-u, zagrebačkom radiju koji bi od lipnja trebao puštati ekskluzivno narodnjačku glazbu, već se dulje šuška u zagrebačkim radijskim kuloarima.

S druge strane, vlasnici radija odlučili su se za šutnju. Čeka se odluka Vijeća za elektroničke medije koje bi u četvrtak trebalo “blagosloviti” novi program koji će se vrtjeti na dojučerašnjoj frekvenciji gradskoga radija Laganini FM. On, pak, nakon prodaje nije ugašen, nego je nastavio živjeti u obliku digitalnoga radija. Istovremeno se u Zagrebu revitaliziraju neki od najpoznatijih narodnjačkih klubova pa je tako popularna Ludnica prije tri vikenda ponovno otvorila svoja vrata.

Pune i velike arene

I dok kruže priče o folku u eteru u hrvatskoj metropoli, on je, osim na rasprodanim koncertima velikih zvijezda, i u manjim zagrebačkim i hrvatskim klubovima već odavno prilično snažno zastupljen. Zanimanje publike ne jenjava, kažu nam poznavatelji scene, a trenutačno se samo u Zagrebu narodnjačka glazba može čuti u više od deset klubova koji su od ožujka do danas ugostili preko dvadeset imena s te scene, od kojih su najpoznatija ona Ace Lukasa, Jelene Karleuše, Seke Aleksić i ostalih.

Prema našim izračunima, utemeljenim na podacima o broju organiziranih koncerata i razgovora s vlasnicima klubova, samo u posljednjih 60 dana 11 zagrebačkih klubova, koji su organizirali 14 različitih narodnjačkih večeri i ugostili najmanje devet turbo folk zvijezda, posjetilo je oko 160 tisuća ljudi.

Osim što nastupaju po klubovima, velike folk zvijezde već dulje rasprodaju svoje koncerte u najvećim hrvatskim dvoranama te je tako crnogorska zvijezda Boban Rajović, primjerice, još prošle godine rasprodao splitsku Spaladium Arenu, kao i zagrebačku Arenu gdje je, prema riječima zaljubljenika u folk glazbu, “održao koncert za pamćenje”. Stoga ne čudi zaokret pojedinih radiostanica prema narodnjačkom melosu.

Saša Đurić, srpski estradni menadžer koji vodi računa o brojnim imenima s narodnjačke scene, od kojih je trenutačno najveća zvijezda Radmila Rada Manojlović, čiji su hrvatski nastupi za ovu ljetnu sezonu već potvrđeni u Zagrebu, Virovitici i Biogradu, kaže kako nije iznenađen narodnjačkim trendovima na hrvatskim radijima, s obzirom na to da prema njegovim riječima Hrvati doista vole narodnjake.

- Ovaj posao radim 25 godina, a u posljednjih 10 nema gdje nisam organizirao nastupe svojim pjevačima, od Vukovara do Dubrovnika - kaže Đurić. Dodaje i kako su on i njegovi izvođači u Hrvatskoj uvijek dobrodošli i da se “narod uvijek lijepo provede”. Žali se na tretman hrvatskih medija spram velikih narodnjačkih zvijezda, čiji se rasprodani nastupi, prema njegovim riječima, uvijek medijski ignoriraju.

- S druge strane, kada hrvatske zvijezde dolaze u Srbiju, poput Severine, Tonyja Cetinskog ili nekog trećeg, ugošćavaju ih u emisijama i tako ih promoviraju. Vjeruj mi, vaši pjevači kada su u posjetu ovdje ne silaze s naslovnica i televizijskih emisija, kako nacionalnih tako i privatnih medija - ističe Đurić, koji također navodi kako su u hrvatskoj narodnjački koncerti koje organizira redovito rasprodani.

- Najveća srpska zvijezda u Hrvatskoj je definitivno Rada Manojlović, nju vaša publika jednostavno obožava. Sjećam se kada je prvi put nastupila u Ciboni na koncertu Saše Matića. Izvodila je pjesmu “Marakana”, mislio sam da će se dvorana doslovno raspasti koliko je publika poludjela na njezin melos - napominje menadžer, koji u Hrvatskoj godišnje priredi tridesetak Radinih koncerata.

Pribrojimo li i ostale koncerte narodnjačkih zvijezda, poput Sandre Afrike, Bobana Rajovića i Saše Matića, broj takvih glazbenih događanja u Hrvatskoj tijekom čitave godine debelo premašuje brojku od sto, kaže srpski estradni menadžer.

Što slušaju klinci?

Krešimir Kipec, jedan od organizatora programa u nekad popularnom zagrebačkom narodnjačkom klubu Ludnica, a koji je upravo nedavno opet počeo funkcionirati, kaže kako se kao glavni motiv za ponovno pokretanje programa nakon sedam godina nametnula činjenica kako u Zagrebu više ne postoji “žive glazbe” u klubovima.

- Ljudi su nas doslovno povlačili za rukav te se raspitivali kada ćemo opet započeti s Ludnicom. Nema danas u Zagrebu takve zabave, a ljudi je vole. Sve je puno DJ-eva i ljudima koji izlaze očito nedostaje živa glazba. Zato smo odlučili ponovno krenuti, a i prostor nam je stajao prazan, što nam je bilo bezveze. Također, pojavio se Uber, i sada je večernja vožnja do nas mnogo isplativija nego prije - kaže Kipec pa dodaje kako je Ludnica do sada radila već tri vikenda koji su bili dobro posjećeni, a otvorenje je, kaže, bilo fenomenalno.

- Ovo još nisu dani Ludnice, mi najbolje radimo u rujnu. Tada ćemo napraviti još jedno formalno otvaranje kluba, no ne mogu govoriti o imenima o kojima razmišljamo za tu veliku feštu - kaže Kipec te dodaje kako će svima sve postati jasno čim se jednom “prošeću ispred neke osnovne škole i poprate što djeca puštaju s telefona”.

Ante Glavaš, urednik Jadranskog radija: 'U Splitu svi vole folk, nama je slušanost porasla za 100 posto'

- Halooo, može li za radne ljude Dejan Matić ‘Ova ljubav baš preteruje’ ili Šemsa Suljaković ‘Izdali me prijatelji, izdao me brat’? - samo je jedna od nebrojenih poruka na Facebook zidu splitskog Jadranskog radija koji odnedavno u večernjem terminu vrti hitove narodnjačke glazbe popularnih izvođača s one strane Drine.

- Svemu je prethodilo istraživanje tržišta - govori nam glazbeni urednik Jadranskog radija Ante Glavaš.

- Mi smo na tržištu šest godina, a prošle smo godine u dogovoru s novom vlasničkom strukturom istraživali tržište tako da smo išli po rivi, po pazaru te ispitivali ljude što bi htjeli čuti. Njih 80 posto izrazilo je želju slušati narodnu glazbu i to se pokazalo prilično uspješnim, slušatelji su zadovoljni. U dnevnim terminima puštamo isključivo domaću pop i ostalu glazbu, iza 21 idu narodnjaci - kaže Glavaš, koji kaže da im je slušanost porasla za sto posto.

- Često nas zovu s djevojačkih i momačkih večeri, a jedini u Splitu u noćnom terminu imamo voditelja koji prima pozive i ispunjava želje. Mogu reći da u dnevnom terminu, dok vrtimo domaću glazbu, ljudi ne nazivaju toliko. Navečer telefoni polude - nastavlja. Dodaje i kako smatra da ljudi koji dramatiziraju oko narodnjaka upravo narodnjake najviše i slušaju.

- Zbog rata je to i dalje neka tabu tema, ali hrvatska publika voli narodnjake i to je više puta dokazano - naglašava Glavaš. Baš nedavno je u Splitu nastupala i popularna Maya Berović. Zimi, kaže, gotovo svaki kafić u gradu živi od narodnjaka, a pred ljeto mijenjaju politiku i “urbaniziraju” program radi stranaca.

- U početku smo bili izloženi raznim prijetnjama, no sad je to prestalo pomalo, valjda su već navikli. Uostalom, kome se ne sviđa, neka sluša nešto drugo, ima u Splitu još frekvencija - pojašnjava Glavaš.

- Mi širimo ljubav i glazbu, ostalo nas ne zanima - zaključio je Glavaš te dodaje kako se na njihovoj frekvenciji oglašava i narodnjački klub iz Posušja u BiH. Kolegama sa zagrebačkog radija poručuje: “Samo hrabro i neka im je sretno. Propasti neće sigurno!”.

ZG folk scena: Čak 11 klubova redovito pušta narodnjake i ugošćuje folk zvijezde

H2O

Trenutačno najjači zagrebački klub kada je riječ o live nastupima najvećih regionalnih turbofolk zvijezda. Nema relevantnog folk pjevača koji nije barem jednom stupio na pozornicu tog kluba. Koncerti se organiziraju svaki petak, dok je ostatak vikenda rezerviran za DJ-a. Nema posebne restrikcije na ulazu pa se u njemu većinom okuplja mlađa ekipa.

Urnebes

Smješten uz Savski nasip, po konceptu se od drugih zagrebačkih turbo folk klubova razlikuje po tome što je u jednome i klub i restoran. Rade svaki dan, a posebni programi su, osim vikendom, vrlo popularni i srijedom, a često ugošćuju turbofolk zvijezde. Slovi kao jedno od “fensi” mjesta, ali kada se zabava zahukta, stolovi često posluže i za plesanje.

The Best

Vrlo specifičan fenomen jer se ne mogu odlučiti za koncept. Program im je pretežno turbofolkerski s ponekim elektroničkim eventom. Nedavno su imali Miroslava Škoru, ali i DJ-icu Marinu Karamarko, kao i Jalu Brata, bosanskog izvođača koji svira nešto između turbo folka, reggaea i rapa.

Roko

Klub poznat kao najveće okupljalište studenata u glazbenom je smislu veliki mash up žanrova. Uz koncerte domaćih zvijezda, česti su angažmani turbofolkera. Iako Roko nije primarno koncentriran na cajke, one u njemu ipak nisu neobična pojava, nego sastavni dio svakog izlaska.

BBS

Podrumski klub u kojemu je također najviše studentske populacije, doduše malo elitniji od Roka pa se ovdje očekuje finiji dress code. Ne organiziraju koncerte, oslanjaju se na klasičniji klupski koncept. Uz vikend, i ovdje je vrlo popularna srijeda. Slušaju se narodnjaci, tamburaši pa čak ponekad i r’n’b ili EDM.

Sokol

Klub koji je na glasu kao prilično ekscentrično mjesto. U njemu se okuplja starija ekipa, “glumci i wannabe milijunaši”. Ekipa je starija i očekuje se da dress code bude svečaniji - štikle za žene, košulje za muškarce. Kada je riječ o glazbi, fokus je na turbofolku, često i onom malo starijem.

Ritz

Susjed komercijalnog kluba Opera, koji s njim ima nekoliko sličnosti. Oba kluba trude se posebnu pažnju staviti na estetiku pa tako često imaju, primjerice, brazilske plesačice, a organiziraju tematske večeri, pa tako i turbo folk večeri. Glazbu uglavnom pušta DJ.

Ray

Konceptom sličan Urnebesu, također zamišljen kao klub i restoran u jednom. Zbog restoranske ponude oba su kluba omiljena za razne proslave diploma, rođendana, djevojačkih i momačkih večeri... Iako ne često, u Ray ponekad dovedu neku od većih turbo folk zvijezda, a češće organiziraju evente s DJ-ima i tamburašima.

Nec

Kako sami kažu sa sebe, oni su jedan od najstarijih folk klubova u Zagrebu. Kultno mjesto u Veslačkoj ulici, kako se čini, ponajviše i počiva na toj tradiciji i reputaciji. Interijer nije uređivan godinama, no ekipe gotovo uvijek ima. Glazba je uvijek turbo folk na najjače.

Bunga Bunga

Jedan od klubova u centru grada čija bi se filozofija mogla opisati onom poznatom “svjetski, a naše” - estetski standardi su visoki, kao i cijene, no eventi se ipak baziraju na turbo folk glazbi. Kombinacija “stranog” i “cajki”, komercijale i turbo folka.

Ludnica

Nakon sedam godina prije tri tjedna je ponovno otvorena Ludnica, jedan od najpoznatijih klubova te vrste u Zagrebu, koji je postao jedan od simbola za klabing usko vezan uz turbo folk. Na otvorenju su bile upečatljive hostese odjevene kao medicinske sestre, a još uvijek nema najavljenih koncerata.

'TURBOFOLK JE U HRVATSKOJ UISTINU POSTAO MAINSTREAM' Autor knjige o narodnjacima samo za Jutarnji komentira dramu oko zagrebačkoga Extra FM radija

Etnolog Aleksej Gotthardi-Pavlovsky svoj je doktorski rad pisao na temu turbofolka i kasnije objavio kao knjigu, nazvanu “Narodnjaci i turbofolk u Hrvatskoj: Zašto ih (ne)volimo?”, što je najopsežnija fenomenološka studija glazbe s istočnjačkim melosom na našem području.

Oko novog radija Extra FM podigla se prilična prašina. Smatrate li to doista šokantnim pothvatom ili mislite da je radio samo logičan slijed događaja s obzirom na to da je turbofolk već mainstream?

- Pa, postoji već Radio Banovina, i to dugo, a poznati su upravo po tome što puštaju narodnjake. Osim toga, imate u Hrvatskoj hrpu lokalnih bendova koji već cca 50 godina stvaraju takvu ili sličnu glazbu, a koja se sigurno pušta i na lokalnim radiopostajama. Dakle, što se tiče spoja narodnjaka i radijskog medija, to imamo u Hrvatskoj već odavno. A ovaj Extra FM s turbofolkom je - da, dobro ste primijetili - uistinu samo logičan slijed događaja, s obzirom na to da je turbofolk već uistinu postao mainstream. Sve štima - tko voli, slušat će ga, tko ne voli, neće. I to je OK.

Što općenito mislite o moraliziranju vezanom uz turbofolk? Zašto je ono toliko prisutno?

- Imamo dvije vrste moraliziranja. Elitističko i nacionalističko, ili, recimo, političko. Prvo je glasnije, raširenije i kritizira turbofolk, kao nekad i narodnjake, u smislu da je to glazba za “seljačine”, tj. ljude bez glazbenog i svakog drugog ukusa, također uz kritike na “profil” ljudi koji zalazi u narodnjačke klubove - da su sve to što mafijaši, a što “zlatna mladež”.

Ovo drugo, “nacionalističko-političko” je nešto tiše, tj. svelo se tijekom zadnjih 20 godina na samo nekoliko braniteljskih prosvjeda u slučajevima nastupa pojedinih izvođača, odnosno sreće se kod pojedinaca roditelja, koji pitaju svoje dijete kako to može slušati kad zna da mu se on, roditelj, borio u Domovinskom ratu. No istodobno, slušala se ta glazba ponegdje i među braniteljima, upravo tijekom rata. Ta vrsta kritike je logična jer smo uistinu imali pravi, strašni, krvavi rat na vlastitom teritoriju, no činjenica je da s tog aspekta uistinu nikad nije bilo nikakvih velikih, masovnih prosvjeda.

Elitističkog moraliziranja ima uvijek i svuda. Takvih kritika prema turbofolku ima i u Srbiji; tamo su možda i najžešće, ali vjerojatno zato što je tamo turbofolk '90-ih uistinu bio soundtrack Miloševićeva režima, tj. socijalne bijede i velikih društvenih podvajanja. Međutim, u svakom slučaju, to elitističko moraliziranje, kad je o turbofolku riječ, praksa pobija jer se apsolutno ničime ne mogu dokazati njegove tvrdnje.

I, naposljetku, oba moraliziranja nisu urodila nikakvim plodom jer je, kao što smo već zaključili, turbofolk postao mainstream. No, koga zanima, opširnije o svemu tome može pročitati u mojoj knjizi doktoratu, “Narodnjaci i turbofolk u Hrvatskoj”.

Mislite li da bi pokretanje ovakvoga radija moglo otvoriti put većem ulasku turbofolka u mainstream medije?

- Pa ne znam, ne bih rekao. Mislim, ta priča već toliko dugo traje da se i dosad to već moglo dogoditi, a nije. Ali turbofolk se promijenio, nije to više onaj isti iz 90-ih i 2000-ih. Sad je to već više nekakav pop, kojeg već odavno izvode i hrvatski izvođači, koji su, po prirodi stvari, “meta” medija.

Koji je vaš osobni stav prema toj glazbi? Koje ste osobne predrasude eventualno razbili dok ste stvarali knjigu?

- U mladosti sam prezirao narodnjake iz dna duše. Ali kad sam kasnije, u dobi od 40-ak godina, pristupio pisanju doktorskoga rada na tu temu, shvatio sam da ne mogu predmetu rada pristupati s negativnim predznakom. Shvatio sam da moram srušiti sve te barijere i pristupiti glazbi primarno kao i prema svakoj drugoj, naravno, uzevši u obzir i njezin društveni kontekst. Kad sam to učinio, neke pjesme su mi se čak i svidjele. A što se same te glazbe, narodnjaka i turbofolka tiče, ključ za razumijevanje njezine pojavnosti i cijele priče koja se isplela oko nje jest u tome da je morate primarno sagledavati kao biznis, a u kontekstu popularne kulture. I onda vam je sve jasno. (Tena Šarčević)

 

Izdvajamo