Smanjuju li se ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa? Ministarstvo uprave nacrtom novog Zakona o sprečavanju sukoba interesa želi drastično srezati ovlasti toga tijela. Da ironija bude veća, ministar uprave Lovro Kuščević tvrdi da njegovo Ministarstvo tim prijedlogom zapravo jača ovlasti Povjerenstva, ali da članovi toga tijela zbog neiskustva ne shvaćaju predloženi zakonski tekst. Iako su u javnim komentarima Kuščevićeva prijedloga vrlo suzdržani, u Povjerenstvu su tim prijedlogom izrazito nezadovoljni. Put kojim treba ići, smatraju u Povjerenstvu, jest dorada i poboljšanje pojedinih odredbi postojećeg Zakona o sprečavanju sukoba interesa.
S predsjednicom Povjerenstva Natašom Novaković, koja je 8. ožujka ove godine preuzela dužnost od Dalije Orešković, razgovarali smo o sudbini zakona o kojemu ovise ovlasti toga tijela, o zvučnim slučajevima koji su se našli pred Povjerenstvom u protekla dva i pol mjeseca njezina mandata te o nizu drugih tema.
Članica ste radne skupine za izradu Zakona o sprečavanju sukoba interesa ili doradu sadašnjeg. Što će se dogoditi? Imate li dojam da je Ministarstvo uprave doista čvrsto u namjeri da donese novi zakon kojim bi se drastično smanjile ovlasti Povjerenstva?
- Dosad sam bila na dva sastanka te radne skupine: na prvom koji je održan prije dva tjedna prezentirano nam je da bi se išlo u izradu sasvim novog Zakona o sprečavanju sukoba interesa, a drugi je održan ovaj tjedan. S obzirom na to da je većina članova radne skupine smatrala da prijedlog zakona koji je izradilo Ministarstvo uprave ne predstavlja adekvatnu podlogu za daljnji rad na zakonu, na radnoj skupini je prihvaćen prijedlog da Povjerenstvo pripremi nacrt zakona na temelju postojećeg zakona. Povjerenstvo je dobilo rok do ponedjeljka u 10 sati da dostavi svoj prijedlog zakona te će Povjerenstvo taj rok i ispoštovati.
Čime Ministarstvo uprave opravdava potrebu odustajanja od sadašnjeg zakona i donošenje novog?
- Istaknuli su da postojeći zakon, prema njihovu mišljenju, nije dobar i da se novim zakonom daju jače ovlasti Povjerenstvu tako da se konkretne povrede sukoba interesa ne definiraju tako precizno kao što su definirane postojećim zakonom. Tako bi, tvrde, Povjerenstvo imalo širi prostor za odlučivanje što je to sukob interesa. Međutim, niz instituta predviđenih sadašnjim zakonom u novom prijedlogu ne postoji. Njegovim donošenjem Povjerenstvo ne bi ojačalo, nego bi predloženi zakon bio povratak unatrag i za Povjerenstvo i za percepciju javnosti i za suzbijanje sukoba interesa, dakle u svakom smislu. Kako su svi članovi radne skupine, osim Ministarstva uprave, zaključili da taj novi prijedlog zakona nije dobra podloga za rad, zaključili smo da će Povjerenstvo izraditi prijedlog izmjena i dopuna zakona. Nadam se da taj prijedlog više nije u optjecaju i da će se ipak raditi izmjene i dopune postojećeg zakona temeljem naših prijedloga.
Tko je pisao prijedlog novog zakona protiv kojeg se radna skupina pobunila?
- Ne, nije nam rečeno. Netko iz Ministarstva uprave, ali tko točno, ne znam.
Što ćete učiniti ako Ministarstvo uprave ustraje na svom prijedlogu?
- Nadam se da do toga neće doći.
Javnost se ovih dana u nevjerici pita je li točno da je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u pet godina čak 62 puta posjetio Rim, kako se tvrdi u prijavi Povjerenstvu. Iz njegova Ureda ovih dana novinarima tvrde da je u taj grad putovao 27 puta. Možete li nam malo pojasniti taj slučaj?
- Mi smo na prošloj sjednici u jedan postupak spojili dva predmeta protiv Milana Bandića, ali medijski je nekako najviše odjeknuo ovaj vezan uz putovanja u Rim. U anonimnoj prijavi koju je Povjerenstvo zaprimilo 6. ožujka prošle godine piše da je Milan Bandić u proteklih pet godina 62 puta putovao u Rim i da su s njim putovali i neki drugi ljudi, da to nisu službena putovanja nego da je riječ o šopingu te da je svaki put za ta putovanja izdan putni nalog i da su isplaćene dnevnice. U povodu te prijave, Povjerenstvo je od Ureda gradonačelnika zatražilo da nam dostavi podatke potrebne kako bismo provjerili tvrdnje iz prijave. Prvi dopis Uredu gradonačelnika Povjerenstvo je poslalo 15. ožujka prošle godine. Kako nije bilo odgovora, drugi dopis poslan mu je 29. kolovoza prošle godine. Kako nakon dva dopisa od njegova Ureda nismo dobili apsolutno nikakvu informaciju, treći put je Povjerenstvo 30. listopada prošle godine pisalo njemu na ruke i u tom dopisu upozorili smo ga da nam njegove službe ne dostavljaju tražene podatke. Dakle, Povjerenstvo je odlučilo njega osobno upoznati s činjenicom da nam njegov Ured ne dostavlja podatke, a kako ne bi mogao reći ‘nisam znao’. Kad na sve to nije bilo odgovora, pokrenuli smo postupak.
Što Povjerenstvo može učiniti u takvim slučajevima kada dužnosnik i tijelo javne vlasti ignoriraju zahtjeve za očitovanje i dostavu traženih podataka?
- Nakon tri pokušaja odlučili smo da su nam zaprimljene prijave i njihovo ignoriranje dovoljni da pokrenemo postupak zbog kršenja načela u obnašanju dužnosti. Ako javni dužnosnik obavlja svoju dužnost onako kako treba, a to znači transparentno, dostojno i savjesno, onda bi morao tražene informacije i odgovore dostavljati drugom državnom tijelu, kao što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, jer ga zakon na to obavezuje. Dostavljena dokumentacija jedini je način da mi u Povjerenstvu nakon podnesene prijave utvrdimo činjenično stanje. Međutim, problem je u tome što postojeći Zakon o sprečavanju sukoba interesa ima bitan nedostatak: ne propisuje sankcije za dužnosnike i tijela javne vlasti koja nam ne dostavljaju traženu dokumentaciju, i to u zakonu treba promijeniti. Slovenski zakon, primjerice, za nedostavljanje dokumentacije predviđa kaznu od četiri do 4000 eura. Slično rješenje rado bismo vidjeli i u našem zakonu.
Koji su načini pritiska Povjerenstvu na raspolaganju u slučajevima kad dužnosnici i tijela vlasti odluče ignorirati zahtjeve za dostavu dokumenata?
- Možemo to samo javno objaviti. Ono što smo napravili u slučaju Bandić: Povjerenstvo se obratilo i direktno dužnosniku kao prijavljenoj osobi, a ne samo njegovu Uredu, s namjerom da ga upozna s činjenicom da njegov Ured ne dostavlja tražene podatke i da ga se obavijesti da postoji i njegova osobna odgovornost za to nedostavljanje dokumentacije. Kad ni to nije pomoglo, odlučili smo pokrenuti postupak i objaviti da nam ne dostavlja dokumentaciju. Moram istaknuti da smo ovaj tjedan napokon zaprimili dokumentaciju iz njegova Ureda.
Znači, pritisak javnosti nakon odluke Povjerenstva o otvaranju postupka ipak je urodio nekim plodom?
- Poslali su nam veliku količinu dokumenata, sad moramo vidjeti što je točno dostavljeno i hoće li nam biti od koristi za rasvjetljavanje navoda iz prijava protiv njega.
Nedavno ste donijeli odluku u slučaju u kojem ste dobili dio, ali ne i sve tražene informacije i dokumente potrebne kako biste sa sigurnošću mogli utvrditi je li prekršen zakon. Riječ je o slučaju putovanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na prijelazu 2016. u 2017 u SAD. Odlučili ste da u tom slučaju nećete pokrenuti postupak. Zašto?
- Što se tiče tog puta, mi smo dobili dobar dio dokumentacije - tko je bio u njezinoj pratnji, tko je platio smještaj, što je bio povod putovanja, osim plana putovanja predsjednice, odnosno protokola. Iz Protokola su nam odgovorili da protokola nije niti bilo jer posjet nije bio službenog, nego radnog karaktera. Također, s obzirom na to da su neki dokumenti vezani uz taj posjet proglašeni tajnima, Povjerenstvo je u jednom od dodatnih zahtjeva tražilo akt nadležnog tijela kojim su ti dokumenti proglašeni tajnima, ali to nismo dobili. Nismo dobili ni putne naloge pročelnice predsjedničina kabineta Natalije Hmeline za put u SAD godinu dana ranije, na prijelazu 2015. u 2016., koje je Povjerenstvo tijekom ovog postupka također otvorilo.
Znači, predsjednica je dobrim dijelom ignorirala zahtjeve Povjerenstva za dostavu dokumentacije?
- Podatke nismo tražili direktno od nje, nego od pročelnice njezina kabineta Natalije Hmeline. U tom predmetu, dakle, sve tražene činjenice nismo dobili, ali na temelju onoga što nam je dostavilo Ministarstvo vanjskih poslova,odnosno tadašnji ministar Davor Ivo Stier koji je svojim potpisom jamčio da je ona bila u radnom posjetu, ne možemo dokazati da je njezin put bio privatne naravi. Povjerenstvo nema mogućnosti ulaziti dublje u to.
Nedavno ste odlučili da ministar financija Zdravko Marić nije povrijedio Zakon o sprečavanju sukoba interesa time što je najmanje dva puta kao ministar sudjelovao na sastancima na kojima se razgovaralo o restrukturiranju dugova posrnulog Agrokora. Sastao se s Todorićem i u četiri oka. Bivša članica Povjerenstva Branka Lukačević Gregić ustvrdila je da ste odlukom u slučaju Marić urušili kriterije i standarde koje je postavilo prethodno Povjerenstvo. Prema njezinoj ocjeni, Marić je time što se nije izuzeo iz tih rasprava povrijedio načelo vjerodostojnosti u obnašanju javne dužnosti. Ne čini li vam se da ste pogriješili?
- Prethodno Povjerenstvo nije pokrenulo postupak protiv ministra Marića zbog same činjenice da je on sudjelovao na tim sastancima, nego kako bi se rasvijetlilo je li na tim sastancima aktivno sudjelovao u želji da pogoduje Todoriću. Prethodno Povjerenstvo je, dakle, od početka znalo da je ministar Marić bio na tim sastancima pa ako im je ta činjenica bila dovoljna, mogli su već tada sami donijeti odluku da je povrijedio načela obnašanja dužnosti. Ustanovili smo, a to je u iskazu pred Povjerenstvom potvrdio i Božo Petrov, da Zdravko Marić na tim sastancima nije predlagao donošenje konkretnih odluka vezanih za rješavanje problema Agrokor, i to je bit ovog predmeta.
Protiv Martine Dalić ste u aferi Borg pokrenuli postupak zbog moguće povrede vjerodostojnosti u obnašanju dužnosti ili, laički rečeno, zbog laganja. Ne mislite li da je u njezinu slučaju ipak riječ o nekim težim oblicima sukoba interesa, poput korištenja informacija ili položaja za pogodovanje osobama koje su s njom povezane?
- U trenutku kada smo pokretali predmet, bilo je dovoljno osnove za pokretanje postupka zbog povrede načela. Međutim, kako se i u samom obrazloženju predmeta i odluke navodilo, ako se pokaže da ima elemenata i za kršenje drugih odredbi ZSSI-ja, Povjerenstvo će proširiti postupak.
Ovaj je tjedan u Povjerenstvo stigla i prijava protiv premijera Andreja Plenkovića u aferi Hotmail. Nije li Povjerenstvo i prije te prijave imalo dovoljno elemenata da otvori predmet o njegovoj odgovornosti u toj aferi?
- Da, u četvrtak je podnesena prijava protiv premijera Plenkovića te je Povjerenstvo povodom nje otvorilo predmet. Predmet nije otvoren ranije s obzirom na to da su u medijima dnevno izlazile nove informacije te ih je trebalo raspraviti i staviti u kontekst Zakona o sprečavanju sukoba interesa, a potom na radnom sastanku Povjerenstva procijeniti je li opravdano otvoriti predmet.
Naslijedili ste Daliju Orešković koja je, prema općem sudu javnosti, jako dobro vodila Povjerenstvo i sačuvala integritet toga tijela. Neizbježne su usporedbe načina rada sadašnjeg Povjerenstva s njezinim. Smeta li vam to?
- Nastojim se ne opterećivati tim usporedbama. Kada bih se opterećivala raznim pritiscima, jako bih teško radila svoj posao. Nastojim ne pratiti previše komentare u javnosti. Mislim da je bivše Povjerenstvo dobro radilo svoj posao, mislim da ga mogu podjednako dobro raditi, a što se tiče kritika, ne kanim se njima baviti. A nemam ni potrebu javno komentirati sve što od mene traže.
Mi novinari rado poslušamo mišljenje Dalije Orešković o nekim važnim slučajevima. Ona sad može slobodno komentirati jer nije na čelu Povjerenstva. Kako doživljavate njezine komentare - kao dobrodošao korektiv i mišljenje ili kao opterećenje?
- Ne doživljavam ih kao dobronamjeran korektiv našeg rada.
Zašto?
- Kritike Dalije Orešković doživljavala bih kao dobronamjerne kada bi bile takve, ali reći, primjerice, u predmetu predsjednice države i njezina puta u SAD da je tu bilo osnove za pokretanje postupka, a s druge strane držati devet mjeseci taj predmet u ladici bez ijedne jedine nove radnje - to nije fer. Jer, ako je bilo osnove za pokretanje, zašto ga onda nije u tih devet mjeseci prije kraja mandata riješila i pokrenula?
Niste se imali potrebu s njom posavjetovati nakon što ste preuzeli sadašnju dužnost?
- U Povjerenstvu imam dvoje ljudi iz prethodnog saziva koji su jako kvalitetni, a u uredu stručne suradnike koji su odlični i na njih se oslanjam.
Nakon što niti jedna od vas nije u prvom pokušaju izbora u Saboru dobila potrebnu većinu glasova, ona se povukla jer je bilo očito da je vladajući ne žele. Jeste li i sami razmišljali da se povučete iz utrke?
- Jedan vrlo kratak period da, ali onda sam zaključila: OK, da sam na njezinu mjestu, vjerojatno bih se i ja povukla, i to iz dva razloga - prvo, nisam dobila ni dio oporbenih glasova, dakle nema šanse da me izaberu, a drugo - ovo je posao na mandat i ne treba osobno shvaćati kad te netko ne izabere. S druge strane, nisam se osjećala osobno odgovornom za njezin odustanak jer javila sam se na natječaj, sve sam napravila prema pravilima i ne vidim zašto bih, ako je ona odustala, i ja trebala odustati.
Tjednik Nacional objavio je fotografiju vas i aktualnog Plenkovićeva “spin doktora” Krešimira Macana.
- Da, zanimljivo...
Jeste li prijateljica s Macanom?
- Ne, ja sam na događaju na kojem je ta fotografija nastala bila kao pratnja mojoj dobroj prijateljici Vedrani Jelušić-Kašić, glavnoj direktorici Europske banke za obnovu i razvoj. Svatko tko je došao na taj “event”, slikao se s Krešimirom Macanom i transparentom. Tu fotografiju možete naći i na mojoj Facebook stranici. Macana sam upoznala na tom događaju i nismo prijatelji, čak ni na Facebooku. Svašta sam proteklih mjeseci mogla pročitati o tome tko sve stoji iza mene.
Imate li s HUP-om sporazum da se možete vratiti na svoje ranije radno mjesto?
- Imam.