Ljetni mjeseci su poput gluhog doba noći. Pokušavamo se što više odmaknuti od ubitačnog tempa života, problematična razmišljanja i odluke stavljamo u mirovanje, posvećeni smo obiteljskom okupljanju i ono najvažnije, skupljamo mentalnu i tjelesnu snagu za moguća iznenađenja od jeseni do idućeg ljeta. Zato je ljeto najljepše godišnje doba, jer mijenja percepciju naše stavrnosti, barem donekle, ako već ne uspijeva sasvim.
Ali nije sunce sve što sija, dokle god postoji egzistencijalna komponenta, a nje se nećemo nikad riješiti. Kao što se nećemo riješiti životnih tragedija, skandala, nepravde, sjećanja. Sve mi to kao ljudi odradimo nekako, svjesni da nakon svajkog događanja, popraćenog našim emotivnim ushitom ili emotivnim šokom, životni 'The show must go on' kako je davno proročki otpjevao Freddie Mercury. Poenta svačijeg života upravo je u tim neizbježnim usponima i padovima, koju možemo ublažiti daljnjim izborom. A izbor podrazumijeva generalno čišćenje svog uma od egzistencijalne nemoći, vlastite patnje, skandaloznih senzacija, nepravednih kalkulacija.
Zato služe sjećanja, ali ne da u njima živimo, nego da nas prisjete na sve protekle događaje i njihov pozitivan ili negativan utjecaj na nas. Ono što nas je slomilo, ne ponovilo se. Ono što nas je podiglo, ponovilo se. To jesu ljudske želje, no koliko su realne u ostvarenje pokazati će budućnost. Pogledom u vrijeme osobne prošlosti, spremni da sjećanjem još jednom proživimo sva svoja emotivna stanja (bez imalo uljepšavanja, preuveličavanja ili opravdanja), zapravo je odličan preduvjet pri odluci, krenuti u novi početak ili ostati u labirintu nade.
Naši Vatreni dečki s medaljama srebra i jednom predivnom zlatnom loptom, dočekani su kraljevski, kako i dolikuje kraljevima nogometa. Nakon toliko odigranih utakmica ugledavši istinski ponos svog naroda, nestalo je sjećanje na umor, stres, pokvarenost sudaca...nestalo je sve negativno. Dokazuje li to, da postoji razlog zašto narod voli slaviti pobjednike? Zato što u tom pobjedničkom zanosu zaboravlja na svu negativnost. Misle kao jedan, dišu kao jedan, osjećaju kao jedan. To je način koji vodi pobjedi.
Činjenica je, da mi samo na neke nama drage dane tako funkcioniramo, a sve ostale dane mišljenja su nam podijeljena, dišemo u odabranim grupama, osjećaji su nam zdrmani. Možemo jedino propasti. Zato učimo od najboljih, naših nogometnih reprezentativaca. Oni su na ovom prvenstvu imali izvrsnog brokera, gospodina Dalića koji je također učio od najboljeg, trenera svih trenera, Ćire Blaževića. Kad učenik nadmaši učitelja, put prema uspjehu je slobodan. Dalić je uložio sebe u potpunosti i dobio ujedinjeno nogometno kraljevstvo. Dokaz više za nas kao narod, kako trebamo postupiti za bolju Hrvatsku.
A što će za svoje bolje sutra odlučiti izbornik Dalić? Hoće li pod domoljubnim emotivnim dojmom nastaviti u istom tonu ili će promijeniti nogometnu melodiju? Kad si na vrhu iskušenja su veća, a očekivanja bezgranična. Iako su u ovakvim situacijama srce i razum u raskoraku, Zlatko Dalić vrlo će svjesno odabrati put svoje budućnosti. Do sada je dobro znao čitati između redova, boriti se s rizicima svih svojih odabira i zahvaliti se, pa otići, kada osjeti lažno obećanu suradnju. Koliko je ljudi uz njega uvjerio se, ali nitko nije u njegovoj koži. Ovo nije utakmica hrvatskih reprezentativaca, nego i njega i HNS-a. Koja će vrata kuća lordova otvoriti Daliću i hoće li ta vrata biti prava ili kriva?
Moja prognoza
Trenerska karijera Zlatka Dalića u budućnosti se naglo prekida u Hrvatskoj i nastavlja u inozemstvu.
Savjetovalište Vere Čudine
098 236 551
099 5990 255