Vidjeli smo svašta na prvoj večeri Ultre: ‘Malo nam je skup Split... A što bi bilo da živite ovdje?‘

- Šta gledaš – pitaju me kolege zagledana kroz prozor redakcije ispod kojeg od jutra teku potočići omladinaca iz ciloga svita.

- Evo gledan šta nosu ova dica, pa se mislin šta ću obuć za Ultru.

Ovoga me sitija nekidan na moru prijatelj Vele, vrhunski trener, pričon kako je iša na jednu Ultru, ali nije se puno mislija: ‘Obuka san ‘polo‘ maju i plave gaće, a priko prsa dijagonalno obisija boršicu sa stvarima – po našemu običaju. Oko mene je bija krug od pet metri jer su svi mislili da san policajac!‘

Bija san prve četiri Ultre i tada se sve zna, i kako se obuć i kako se ponašat, di ću uć i šta triba govorit. Prošlo je puno vrimena i više ne znan ništa. Ultra mi je draga ka i prve godine, drugačiji je to svit od ovih naših pišadura po gradu jer ne ovise o našoj nisko...