Tijekom 2012. nova je vlast poduzela ili najavljuje znatnije porezne promjene . Ogledaju se u porastu postojećih poreza (npr. poreza na dodanu vrijednost) ili uvođenju novih poreznih nameta (npr. oporezivanje dividenda i udjela u dobiti).
Iako vlast provedene i najavljene porezne promjene (npr. uvođenje poreza na nekretnine) različito opravdava, praksa govori kako je isključivi razlog poreznih promjena proračunski manjak, odnosno punjenje državnog proračuna.
Zato je promašeno plasiranje u javnosti parola kako se uvođenjem pojedinih poreza namjerava ostvariti porezna pravednost. Pregledom poduzetih mjera (npr. povećanje stope PDV-a, uvođenje poreza na dividendu, najava poreza na nekretnine i sl.) očito je da nadležne institucije primarno rješenje proračunskih poteškoća vide u povećanom prikupljanju javnih prihoda. U tom kontekstu treba spomenuti i najavljenu prodaju nekih (javnih) trgovačkih društava u vlasništvu države.
Zasad ostaju podrednog fiskalnog značaja pokušaji smanjivanja proračunskih rashoda (npr. rezanje materijalnih prava iz radnog odnosa).
Porezna pravednost
Kako uopće utvrditi poreznu pravednost koja se učestalo ističe prilikom donošenja ili najave novih poreznih mjera? Porezna pravednost nameće pojedincu obvezu sudjelovanja u podmirivanju javnih potreba razmjerno svojim gospodarskim mogućnostima. Pritom treba uzeti u obzir dohodak (dobit) pojedinca, imovinu i potrošnju. Poreznu pravednost treba promatrati u širem kontekstu, tj. u kontekstu cjelokupnog poreznog sustava. Jedan te isti porezni oblik, ovisno o svojim obilježjima, može biti više ili manje porezno pravedan odnosno nepravedan. Na tom pravcu je i naš ustavni zahtjev: ‘Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti’.
Ustav pravilno koristi množinu (porezni sustav, a ne svaki porez zasebno), jer je svjestan nemogućnosti da svi porezi u svako vrijeme budu jednako pravedni. Porezni sustav je slojevito koncipiran, prilagođava se vremenu i okolnostima i u tom smislu treba tražiti ravnotežu između različitih poreznih oblika. Iluzorno je očekivati pravednost od svakog poreznog oblika; uspjeh je ako nacionalni porezni sustav u većoj mjeri uvažava zahtjeve pravednosti.
Stoga se (o)pravda(va)nje nekog poreza (npr. poreza na nekretnine) (navodnom) poreznom pravednošću čini neprimjerenim gospodarskim okolnostima u kojima se nalazimo i zanemarivanjem naših cjelokupnih poreznih okolnosti (iznadprosječno visoka stopa PDV-a, neprimjerena razdioba stopa poreza na dohodak po pojedinim poreznim razredima i sl.). Potrebno je kloniti se olakog posezanja za pojmom porezne pravednosti, jer to nije mjera koja se može precizno utvrditi ljekarničkom vagom. Posebno je apsurdno govoriti o pravednosti nekog poreza (npr. poreza na nekretnine) u trenutku kada se ne znaju niti osnovni modaliteti toga budućeg poreza.
Apetiti države
Nameće se pitanje jesu li porezni obveznici, s obzirom na ograničeni gospodarski kapacitet i višegodišnju gospodarsku krizu, uopće u stanju i u kojem razdoblju udovoljavati povećanim poreznim apetitima države?! Zanemaruje se i činjenica da povišica porezne stope dugoročno ne mora voditi i povećanju poreznih prihoda; porezni obveznici isprovocirani prekomjernom poreznom presijom mogu modificirati svoje ponašanje (npr. odustaju od potrošnje) i time dovesti do smanjenja poreznih prihoda (unatoč povećanom poreznom teretu!). U tom svjetlu treba promatrati i pad prometa u trgovini na malo u Hrvatskoj od oko 5% na godišnjoj razini. Treba pratiti kako će se to odraziti na porezne prihode (porez na dodanu vrijednost i trošarinu) kroz duže razdoblje.
Visoka stopa PDV-a
Nakon što je stopa PDV-a povećana s 23% na 25%, Hrvatska se svrstala uz bok europskih država s najvećom stopom PDV-a. Skandinavske države Danska i Švedska također imaju stopu PDV-a od 25%, dok najvišu stopu PDV-a u Europi ima Mađarska (27%), koja se već duže vrijeme nalazi u izrazito nepovoljnoj gospodarskoj situaciji. Riječ je o državama koje se nalaze u znatno drugačijim gospodarskim okolnostima od Republike Hrvatskoj, te je neprimjereno povlačiti paralele s tim državama.
Primjerice, skandinavske države svoj sustav socijalnog osiguranja (uglavnom) financiraju poreznim prihodima - ne ubiru doprinose na socijalna osiguranja (za razliku od Hrvatske i ostalih europskih država) - i otuda “opravdanje” za takvu stopu PDV-a. Puno su nam bliže ostale tranzicijske države. Pregledom njihovih stopa PDV-a - npr. Bugarska 20%, Estonija 20%, Letonija 22%, Litva 21%, Slovenija 20%, Slovačka 20% - uočava se kako je u Hrvatskoj stopa PDV-a od 25% neprimjereno visoko utvrđena u odnosu na ostale tranzicijske države. To potvrđuje i uvid u stope PDV-a ostalih, “starih” država EU - npr. Njemačka 19%, Austrija 20%, Nizozemska 19%, Francuska 19,6%, Španjolska 18, Ujedinjeno Kraljevstvo 20%, Italija 21%. Pored neprimjereno visoke stope PDV-a, dodatan udar na gospodarsku snagu građana dogodit će se ulaskom u Europsku Uniju. Doći će do ukidanja nulte stope PDV-a na osnovne životne namirnice (kruh, mlijeko), lijekove i neke druge proizvode i usluge, te će neminovno doći do njihova poskupljenja i daljeg pada standarda.
Unutar sustava poreza na dohodak došlo je do oporezivanja dividendi i udjela u dobiti, mirovina rezidenata ostvarenih u inozemstvu te povišice osobnog odbitka (s 1800 na 2200 kn).
Također je došlo i do promjene visine poreznih razreda, tako da se sada porezna stopa od 25% (stope poreza na dohodak su 12%, 25% i 40% uvećane za lokalne prireze) primjenjuje na prosječne dohotke koje ostvaruje većina pojedinaca. Zahvaljujući takvim izmjenama poreznih razreda, osoba s prosječnim primanjima plaća u pravilu (nešto) više poreza nego prije poreznih izmjena.
Novi porezni razredi
Također dolazi i do situacije da npr. liječnik koji radi u bolnici uz brojna dežurstva i možebitno neka druga manja primanja plaća porez po stopi od 40%, jednako kao i neki visokopozicionirani menadžer koji ima višestruko veću plaću od liječnika, što se može ocijeniti porezno nepravednim s obzirom na znatnu razliku u visini plaća i ostalih beneficija.
Promjenama u visini osobnog odbitka (neoporezivog iznosa) ublažila bi se postojeća neracionalna struktura poreza na dohodak. Dio tranzicijskih država unutar EU ubire tzv. proporcionalni porez na dohodak (flat tax) - u primjeni je samo jedna porezna stopa: Bugarska 10%, Estonija 21%, Letonija 25%, Litva 15%, Rumunjska 16%, Slovačka 19%, Češka 15%, Mađarska 16%. Poljska ima stope poreza od 18% do 32%, te Slovenija od 16% do 41%. “Stare” države EU porez na dohodak ubiru po sljedećim stopama (riječ je o kumulaciji poreznih stopa koje se ubiru na razini države, ali u nekim slučajevima i poreza na lokalnim razinama): Belgija od 26,75% do 53,5%, Danska od 36,54% do 51,5%, Francuska od 13,5% do 50,7%, Grčka od 10% do 45%, Njemačka od 14% do 47,48%, Irska od 22% do 48%, Italija od 24,15% do 47,15%, Austrija od 36,5% do 50%, Ujedinjeno Kraljevstvo od 20% do 50% itd.
Površnim pregledom poreznih stopa po pojedinim državama (znatna razlika među državama postoji u pogledu osobnih odbitaka i neoporezivog iznosa), izuzme li se većina tranzicijskih država koje ubiru tzv. flat tax, uočava se kako je najviša stopa poreza na dohodak u nas nešto niže utvrđena nego u većini drugih “starih” država Europske Unije, dok je primjetno viša od većine tranzicijskih država koje ubiru proporcionalni porez.
Odstupanja u EU
Unutar poreza na dobit također je došlo do određenih promjena (neoporezivanje reinvestirane dobiti, oporezivanje dividendi i udjela u dobiti i sl.). Naša porezna stopa iznosi 20%, čime odskačemo od prosjeka tranzicijskih država, koje porez na dobit (ponekad uvećan za određene dodatke) ubiru uglavnom po nižim poreznim stopama: Bugarska 10%, Estonija 21%, Letonija 15%, Litva 15%, Poljska 19%, Rumunjska 16%, Slovačka 19%, Slovenija 20%, Češka 19%, Mađarska 19%. “Stare” države Europske Unije u pravilu ubiru porez na dobit (uvećan za lokalne poreze na dobit) po višim stopama: Belgija 33,9%, Danska 25%, Njemačka 29,83%, Francuska 34,43%, Grčka 24%, Irska 12,5%, Italija 31,4%, Nizozemska 25%, Austrija 25%, Španjolska 30%, Ujedinjeno Kraljevstvo 26% i sl.
Ova odstupanja treba promatrati u širem poreznom kontekstu, jer je uobičajeno da neke države, zbog različitih nacionalnih poreznih politika, daju fiskalnu prednost jednom poreznom obliku (npr. u zemljama s neznatnim sivim gospodarstvom u pravilu je naglasak na porezu na dohodak jer porezna vlast lako kontrolira zarađeni dohodak).
Prema najavama, početkom 2013. započet će s primjenom porez na imovinu. Točnije, porez na nekretnine, jer pojedini oblici oporezivanja imovine u nas već postoje (npr. porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na kuće za odmor). Porez na nekretnine, s obzirom na tehniku svoga ubiranja, vrlo je skup porez i zahtijeva sređene zemljišne knjige, kvalitetan sustav procjene kao i periodične provjere porezno relevantnih okolnosti. Njegova složenost i posljedično skupoća primjene glavni je razlog zašto samo nekolicina država EU ubire porez na nekretnine.
Zato više čude najave o uvođenju toga poreza u nas u situaciji kada su zemljišne knjige nesređene i ne mogu poslužiti kao pouzdan izvor za utvrđivanje porezne obveze (npr. kako oporezivati ribarsku kuću koja ima stotinjak (su)vlasnika, od kojih barem polovica živi u inozemstvu, a povrh toga se kuća u zemljišnim knjigama vodi kao poljoprivredno zemljište i nalazi se na nenastanjenom otoku). Tek nakon što zemljišne knjige budu kvalitetno ustrojene i uređene, stvaraju se pretpostavke za uvođenje cjelovitog sustava oporezivanja nekretnina. Iz razloga porezne pravednosti i tehničke jednostavnosti ubiranja poreza, umjesto masovnog oporezivanja nekretnina, u postojećim nesređenim zemljišnoknjižnim okolnostima bolje se ograničiti na oporezivanje nekretnina znatnije vrijednosti koje je lako utvrditi.
Alternativna rješenja
Promatra li se dinamika i redoslijed poreznih promjena koje su se u nas događale zadnjih mjeseci, kao i najava novih poreznih promjena, ne može se oteti dojmu da je više riječ o nekoordiniranim poreznim potezima, a manje o promišljenoj poreznoj politici.
Ozbiljnost proračunske situacije u kojoj se nalazi naša država zahtijeva ozbiljnije promatranje i dugoročnije porezno (proračunsko) pozicioniranje, umjesto nasumičnih pokušaja rješavanja trenutnih proračunskih problema. U tom kontekstu čudi poduzimanje ili najava poduzimanja određenih pravno problematičnih poreznih mjera (npr. retroaktivno oporezivanje dividendi, objava samo određene kategorije poreznih dužnika, moguće oporezivanje vanknjižnog vlasništva nekretnina i sl.), kao i određenih poreznih mjera koje pravno nisu upitne, ali su upitne sa stanovišta njihovog dugoročnog učinka (npr. povišica stope PDV-a na 25% i pad potrošnje). Zabrinjava i nedostatak stručnih analiza o potencijalnim učincima određenih poreznih mjera.
Postoje određene mjere koje u vrlo kratkom roku mogu donijeti rezultat. U cijelosti su zanemarene mogućnosti oporezivanja financijskog sektora, kao i mogućnosti oporezivanja kamata. Naime, otprilike dvadesetak država članica Europske Unije ima neku vrstu oporezivanja financijskog sektora, dok u nas tu činjenicu nadležne osobe, iz ovih ili onih razloga, u cijelosti ignoriraju.
Uzimaju državi
Jednako kao i činjenicu da određene financijske institucije dio svoje dobiti ostvaruju na način da javna poduzeća deponiraju novac po kamatnim stopama nižim od tržišnih, a potom te iste financijske institucije pozajmljuju novac državi po znatno višim kamatnim stopama. O gospodarskoj opravdanosti i zakonitosti takvog postupanja svoj bi sud konačno trebala donijeti i nadležna državna tijela.
Nadalje, gotovo sve države EU oporezuju dividende i kamate. Razlog tome jesu europske smjernice donesene prije nekoliko godina radi poreznog zahvaćanja dividendi i kamata u nekoj od država (bilo da je to država u kojoj se isplaćuju, bilo da je to država u kojoj se nalazi njihov primatelj).
Dok se Hrvatska prije par mjeseci odlučila na oporezivanje dividendi, o oporezivanju kamata nema niti riječi, iako je riječ o mjeri koja se može pozitivno ocijeniti kako sa stanovišta porezne pravednosti (osoba koja ima novac u banci raspolaže većom poreznom snagom od osobe koja nema ušteđevinu), tako i sa stanovišta jednostavnosti tehnike ubiranja (za razliku od poreza na nekretnine!).
Ulaskom Hrvatske u EU, u skorom roku morat ćemo implementirati i europsku Smjernicu o kamatama te će doći do oporezivanja kamata, kao što je to i u ostalim europskim državama.