NEPREŽALJENI ANĐELKO HERJAVEC

VIZIONAR KOJI JE OTIŠAO PRERANO Smrt Anđelka Herjavca šokirala je Hrvatsku prije 19 godina: 'Tuđmanu je rekao, ja bum vas naslijedil'

 
 privatni arhiv

Anđelko Herjavec mogao je biti svakakav, ali nikako dosadan. Čovjek koji je istovremeno bio veliki gospodarski i sportski menadžer, a koketirao s politikom i estradom, prije svega je bio iznimno vješt PR-ovac.

U vrijeme kada je taj termin na ovim prostorima bio gotovo nepoznat, Đelac se, kako su ga zvali, znao odlično “prodati”. Od samog je sebe stvorio brend pa potom i od onih kojima se bavi. Nije čudno da je takav, a pritom šarmantan i nepredvidiv, intrigantan lik za knjigu i film. Pisanja i ekraniziranja životne priče Anđelka Herjavca prihvatio se Varaždinac Alen Matušin, a premijera i promocija naslova “Đelac - hazarder u smokingu” ovih su dana na rasporedu.

Da nije nesretno stradao u tek 43. godini, Herjavec bi, uvjereni su suradnici, prijatelji, ali i oni manje mu skloni, jednog dana sigurno pretendirao za hrvatskog predsjednika.

Varazdin, 050320.
Alen Matusin i Luka Salamun (s naocalama), autori filma o Andjelku Herjavcu.
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
CROPIX
Luka Salamun (lijevo) i Alen Matušin, autori filma

Kakav je bio, kimaju glavom, ni pobjeda ih ne bi iznenadila. No, politika je tek trebala doći na red. Dotad je samo koketirao s članskom iskaznicom HDZ-a za početak i prijateljstvom s prvim hrvatskim predsjednikom, Franjom Tuđmanom.

Klinac u rodu s Ivanom Generalićem odrastao je u Hlebinama. U samo 43 godine života ostvario je sve što je naumio. Profesor u školi mu je prorekao:

“Dečec, ti buš ili jako uspješan ili budeš propao u životu”. Prije nego što se uhvatio biznisa i sporta, nosio je dugu kosu i bradu, slušao južnjački rock, volio matematiku i završio FOI. Okušao se i u popularnoj “Kviskoteci” i dogurao do posljednjeg pitanja. Sve je ili radio do kraja ili nije ni počinjao.

Strastveni kartaš

- Pamte ga kao jedinog čovjeka koji je Sportske novosti čitao svaki dan, od prve do zadnje stranice, doslovno. Da ste ga pitali u bilo kojem trenutku koliko je Valerij Borzov neke godine istrčao na sto ili dvjesto metara, mogao vam je odgovoriti točno u sekundu - prisjetio se u knjizi bivši varaždinski gradonačelnik Hrvoje Vojvoda.

Porok je, kažu, imao samo jedan. Nije pušio, nije pio niti ganjao žene, ali je - strastveno kartao. Milan Štimac, koji je često pratio kartaše a da sam nije kartao, je zaključio:

- U kartanju na dugi rok sreća ne igra nikakvu ulogu. Potrebne su inteligencija, izdržljivost i upornost”. Točno su to bile osobine Anđelka Herjavca. Tek se zaposlio u Varteksu kada je direktorici rekao:

- Sad sam vam vozač, a jednoga dana budem vam generalni direktor.

I bi tako.

Bio je generalni direktor tekstilnog diva varaždinskog Varteksa i na čelu srednjorangiranog prvoligaša, NK Varteksa. S levi’sicama krojenima u Varteksovoj krojačnici i šivanima u novomarofskoj šivaonici doveo je zapad na istok Europe. U 36. je godini kao direktor Varteksa postao i tada najmlađi direktor nekog Levi’sova pogona na svijetu. Levi’s je za Varteks, piše u knjizi, bio dar s neba.

Tvrtka je, kao i ostali tekstilci, počela generirati gubitke, a onda je došao Levi’s i doveo mali Varaždin na kartu svijeta. Levi’s je u Varteks doveo Vladimir Marić, ali ga je Anđelko Herjavec zadržao.

U marofskoj se tvornici šivalo milijun levisica godišnje i Varaždinci se sa žalom sjećaju tada vrhunskih plaća. Kasnije je Varteks izgubio Levi’s, pogon je ovih mjeseci i prodan, a plaće varteksovaca su - minimalac. Ipak, sad je tvrtku preuzeo Nenad Bakić, s kojim bi se, sigurni su njegovi prijatelji, Herjavec odlično slagao. Obojica matematičari i vizionari, iako Đelac skloniji estradi.

varazdin, 230701
pogreb andelko herjavca
snimio danko putar
-desk-
herjavec
Danko Putar / Hanza Media
Pogreb Anđelka Herjavca

Anđelko Herjavec je znao da za recept uspjeha treba pitati uspješne pa se vlasnika megapopularne Zare nije libio pitati kako stvoriti svjetski modni brend. Ako netko zna odgovor, to je Amancio Ortega koji se godinama ne miče ispod trećeg mjesta najbogatijeg čovjeka na svijetu.

Još 2015. godine na računu je imao više od 10 milijardi dolara. Amancio Ortega je Herjavcu očigledno dao dobar savjet jer Varteks je pod vodstvom Herjavca imao 720 milijuna godišnjeg prometa. Zadnjih deset godina tvrtka ukupno nije zaradila koliko Herjavec za godinu dana. Herjavec i Ortega su počeli od nule, a završili na vrhu. Imali su puno sličnosti, ali i jednu veliku karakternu razliku.

Dok je Ortega modno carstvo gradio kao samozatajan, Đelac je volio biti dio domaće javne scene. Biznismen je volio koketirati sa scenom, bilo je to dobro i za posao. Znao je da mu estrada treba za pravi zapadni štih, pa je prvi doveo estradne zvijezde u TV reklame. Tatjana Matejaš Tajči tada je bila najveća, narančasta haljinica, eurovizijska pozornica i “Hajde da ludujemo” bili su garancija uspješne kampanje. Kada je Tajči odlučila otići, Herjavec je doveo tada vrlo mladu Severinu. I opet pogodio. U godini kada je ostajao bez svakog četvrtog radnika, Herjavec je produktivnost Levi’sa digao za 25%. Predstavnik europske filijale Levi Strauss & Co, Jean Paul Bryssee, došao je u Marof uručiti mu priznanje.

Kontroverzni imidž

“Uvijek u središtu pozornosti gdje god dođe, izuzetno temperamentan, pun ambicije i elana, čovjek je koji ima što reći. Zvijezda je bila rođena”, napisao je autor knjige i redatelj filma “Đelac - Hazarder u smokingu” Alen Matušin. Matušin je osoba koja o Đelcu zna valjda - sve. Osebujni Anđelko Herjavec toliko je fascinirao varaždinskog urednika s diplomom filozofije, da je godinu dana s užitkom čitao sve pisane materijale i pregledavao videozapise iz 12 godina života Anđelka Herjavca. Pisati o Đelcu, kaže Matušin, nije moglo niti na trenutak biti dosadno.

- Njegov je život imao sve elemente dobrog, za čitanje pitkog romana. Siromaštvo, uspjeh, romantičnu priču. Druženje s nogometašima i estradnim zvijezdama. Novac. Zašto i knjiga i film? Knjiga može ući u srž, dubinu, a film treba razgolititi, pokazati emociju - govori Matušin.

On je dobar pisac, neki će reći kontroverzan, drugi da mu je kontroverza samo imidž. U svakom je slučaju osebujan. Dosad je imao jedan film, kratki, i to zahvaljujući nesretno stradaloj Dolores Lambaša.

- Moj kratki film je zapeo na izboru glumica. Sve su cure tražile novac, odjeću, šminku, službeni prijevoz. Sve što ja nisam imao. Uspio sam joj prepričati scenarij, činio joj se zanimljivim pa se primila u stan na Cvjetnom trgu (bio je to stan Josipa Radeljaka s kojim je glumica tada živjela, op.a.) i za moj kratki prvijenac pronašla poznate glumce Vladimira Tintora i Jelenu Perčin - sjetan je pri spomenu zanosne crnke Alen Matušin.

Dugo je radio na ovom projektu, mnogo dulje od tri mjeseca snimanja i jednako toliko za montažu, koliko je trajalo snimanje. Desna ruka bio mu je Luka Šalamun, mladi grafičar, snimatelj i montažer, za kojega Matušin ima samo riječi hvale. U roku od tri godine zajednički su videoprodukciju varaždinskog portala eVaraždin podignuli na razinu dugometražnog filma, hvale ih. Herjavca smatra vizionarom kojemu je PR bio u krvi. Anđelko Herjavec tako je znao da ne može od drugih očekivati da nose Varteksova odijela ako ih ne nosi i on sam. Visok i dobre figure, bio je dobar maneken za vrhunska odijela iz Varaždina.

- Generalni sam direktor hrvatske tekstilne kompanije i moram izgledati atraktivno i zanimljivo. Kažu da odijelo ne čini čovjeka, ali ga predstavlja - rekao je.

S takvim je stavom početkom 1995. godine boravio na konferenciji biznismena istočne Europe u SAD-u koju je otvorio Bill Clinton. Svratio je i do Levi Straussa u San Francisco i uspio produljiti licencu za Levi’s, koja je od početka rata dovođena u pitanje. Bio je to ogroman poslovni uspjeh, koji se do danas nema s čime komparirati. Budući da je mlad oćelavio, pitali su ga za kompleks.

privatni arhiv

Predsjednikov prijatelj

- Iskompleksiran sam. Kompleksom više vrijednosti - smijao se. Na svojim počecima odijelom se predstavio i Franji Tuđmanu kada je - protivno dress codeu - za primanje na Pantovčaku umjesto tamnoga obukao - zlatno Varteksovo odijelo.

Volio je Đelac i Yves Saint Laurent, BMW, Rolex. Zamalo je Herjavec bio i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Iste, 1995. godine, između njega i Branka Mikše vodila se mrtva utrka za poziciju prvog čovjeka hrvatskog sporta, u kojoj ni jedan nije dobio 24 potrebna glasa. Đelac je stao na 23 glasa, a pravila su nalagala da se tada biraju drugi kandidati. Teško je uz karizmu kakvu je imao Herjavec ne vezati i kontroverzu. Kada je predložio da menadžeri postanu vlasnici Varteksa, “mnogi su mislili da lovim u mutnom, no da sam to htio, privatizirao bih Levi’s, najbolji dio Varteksa, a ne cijelu firmu sa svim slabostima. Bez licencije za Levi’s, Varteks ne bi vrijedio ništa i svatko tko bi u tvrtku uložio i kunu bio bi budala”.

Kad su u tvrtki bili problemi, Herjavca su optuživali da zanemaruje Levi’s zbog nogometa i politike.

- To je vapaj politikanata i smutljivaca. Anđelko Herjavec ne vodi tvrtku prema političkim, nego prema poslovnim pravilima - rekao je kada je došlo vrijeme restrukturiranja Varteksa, otpuštanja radnika uz otpremnine kao tehnološki višak i prekvalificiranja.

- U takvom kontekstu i zbog pompe oko uspjeha nogometnog kluba, stalno se spominjalo financiranje kluba od strane tvornice. To se Herjavcu od strane neistomišljenika najviše spočitavalo. Sam je na prijelazu milenija potvrdio:

- Klub godišnje stoji 600.000 njemačkih maraka, ali dileme nema. Preko nogometa svi znaju za Varteks. Nedavno smo bili na Eurostatu, a što si mogu priuštiti samo najveći. Dugoročno, nogometni klub je jedan od najjačih promotivnih proizvoda.

Svojim je preciznim, matematičkim umom Herjavec dobro znao važnost odnosa s javnošću, kad su se rijetki u Hrvatskoj uopće i koristili PR u njegovom pravom smislu.

“Morate biti prvi, najbolji, jer kompanija samo to priznaje, rekao mi je jedan od čelnika Levi Straussa pri posjetu tvornici. Za njih vrijedi samo najbolje, sve ostalo je prosječno, nije vrijedno pažnje. To odgovara i mom duhu, poštujem ljude agresivne u poslu, spremne na rizik. Takve biram i rijetko pogriješim.”

Isti je princip prakticirao i u nogometu. Klupske je snove ostvario, ali ne u Hrvatskoj, nego u - Europi. Iako je u sezoni 1997./98. klub bio tek jedan bod bolji od najlošijeg na ljestvici, Varteks je igrao finale domaćeg kupa i izborio nastup u Kupu pobjednika kupova. Čudom za sve, osim za Herjavca, mali se varaždinski Varteks plasirao u četvrtfinale velikog natjecanja. U Varaždinu su s Mallorcom igrali neodlučeno, gostima izgubili i ispali, ali ideja Anđelka Herjavca o Manchesteru iz Zagorja dobila je smisao. Dovoljno je reći da je tek 20 godina kasnije jednom hrvatskom klubu, Dinamu 2018. godine, uspjelo prezimiti u Europi.

- To samo govori koliko je to bio važan rezultat, koliko je to povijest i koliko je tada bilo lijepo biti varteksovac i Varaždinac - sjeća se izbornik Zlatko Dalić koji je protiv Mallorce igrao kao kapetan momčadi. Istovremeno, uz Rolex na ruci, BMW u garaži i razmišljanju da za tvrtku kupi avion Cessna, “jer stoji manje od luksuznog automobila, a važan je za imidž kompanije”, u njegov su ured uvijek bili dobro došli prijatelji iz mladosti, oni s kojima je kartao po varaždinskim haustorima.

Zvonjava telefona

- Osjećam se podjednako dobro u restoranu gdje se jede s 15 srebrnih vilica i noževa, kao i na sajmu gdje se kobasice napikavaju čačkalicama - govorio je svima koji su smatrali da je otišao predaleko, a da bi se družio s, kako su ih nazivali, “klošarima”. Supruga Bojana, ljubav iz gimnazijskih dana, atletičarka i građevinarka, svjedoči kako je Đelac uvijek bio uporan da neće doživjeti starost. Često misli na supruga.

Iskreno, “ne prođe dan a da ga se ne sjetim”.

- Ali sretni smo, Anđelko ne bi volio da se povlačimo iz života, štoviše. Bio je prerealan čovjek kojemu je jedan pad značio dvostruko veću volju za uspjeh. Tako bi, točno ga vidim, od nas očekivao da nam njegov odlazak probudi inat u borbi sa životom. Takav je bio i baš takvog smo ga voljeli. Ipak, često se uhvatim da pomislim što bi Đelac rekao na ovo ili ono pa mi bude žao što mu ne mogu nešto zanimljivo pokazati, prokomentirati s njim sport ili ne shvaćati kad ga ljuti politika. U sve je bio upućen. On je osvemu volio razgovarati i sudjelovati. I jasno je da sam sretna kad vidim da ga se i 20 godina kasnije ljudi sjećaju. Čak toliko da o njemu napišu knjigu i snimaju film. Da mi je čuti njegov komentar... A sigurno bi sve to precizno secirao - govori.

Šefu HNS-a Vlatku Markoviću je rekao: “Šefe, kaj se bojite aviona, mi budemo stradali na cesti”. I u tome se, nažalost, pokazao vizionar. Volio je brzu vožnju, a vozio je jaki BMW 540 od 286 konjskih snaga. U petak 20. srpnja iz vikendice na Pagu krenuo je u Zagreb na Skupštinu Hrvatskog nogometnog saveza. Prvi put, nikad ni prije niti poslije, ograda obiteljske kuće je “zaštekala”. Probudio je Bojanu da je pomogne otvoriti, iako ni sama nije znala u čemu je problem. - Stiskala sam gumbe daljinskog i stiskala i vrata su se odjednom otvorila - sjeća se.

Još je spavala kad je Anđelko Herjavec poginuo. Kad je telefon uporno zvonio nije se javljala misleći da je riječ o poslu. U devet se sati izluđena upornošću pozivatelja javila i saznala najgore vijesti u životu. Anđelko Herjavec na mjestu je poginuo u direktnom sudaru sa šleperom u 6 sati i 52 minute. Trener Varteksa tada je bio Zlatko Dalić.

“Nazvao me netko iz kluba, nisam mogao vjerovati. Supruga i ja rekli smo si: ‘Što ćemo sad, nema više Anđelka?’. Toliko sam vjerovao u njega, toliko mi je taj čovjek omogućio i dao, da sam uz njega bio siguran u svoju budućnost i nisam se ničega bojao”, svjedoči u knjizi Zlatko Dalić.

Na posljednji ispraćaj Anđelku Herjavcu na varaždinsko je groblje došlo više od 5000 ljudi. Ljudi su voljeli Anđelka Herjavca. U Varaždinu nema sugovornika koji će o njemu reći ijednu lošu riječ. Taman neka su i među onima koji su u restrukturiranju morali otići iz Varteksa. Cijene ga i oni s kojima se zbog različite poslovne vizije gdjekad sukobio. Četiri mjeseca prije kobne nesreće Varteks je državi vratio garancije temeljem kojih je dobio 10 milijuna maraka kredita. Je li se šalio kad je govorio o svojoj političkoj budućnosti ili bio ozbiljan, nitko sa sigurnošću ne može reći. Prije će misliti da se politikom služio za postizanje drugih ciljeva.

Želja za Pantovčakom

Štofa glasinama da se vidi kao predsjednik države davao je i Herjavec sam. Tuđmanu je jednom rekao: ‘Mi smo dva Zagorca i ja bum vas naslijedil’”, sjeća se u knjizi “Đelac - Hazarder u smokingu” supruga Bojana.

U rijetkim ozbiljnim razgovorima o politici je govorio: “Politiku držim vrhuncem svake karijere. Još nisam dovoljno dobar ni zreo za politiku... Jednoga ću dana vjerojatno ući u politiku, ali za to želim biti spreman. Moglo bi to biti za desetak godina. Zasad je jedina moja politika biznis, a druga nogomet”. U prvim mjesecima 2000. godine Anđelko Herjavec je postao član Predsjedništva HDZ-a i time bio najviše pozicionirani član stranke sa sjevera Hrvatske. Svoj je potez objasnio:

“Mene svi poznaju. To je moja prednost. Zadatak je u Varaždinu stvoriti nekoliko nacionalnih imena, jer se dosad nismo uspjeli nametnuti, a moramo biti zastupljeni”. Varaždinski novinar Vlado Premuž je još 1992. godine za Herjavca napisao da će mu “neki zagrebački novinari zamjeriti prepotentnost i ambicioznost, ali on je spreman i sposoban pokazati da Varaždin nije provincija kakvom ga žele prikazati”.

Herjavec je vjerovao u svoj Varaždin i smatrao da zaslužuje mnogo više od mjesta koje su mu namijenili. Smatrao je da može biti hrvatski Manchester - ima tekstilnu industriju i nogometni klub. Sada je samo sve to trebalo ojačati.

Nije stigao.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. rujan 2022 03:24