STANDARDIZACIJA

VLADA IMA NOVO POVJERENSTVO: OSNOVANA JE PRVA HRVATSKA KOMISIJA ZA TOPONIME Dvanaest stručnjaka određivat će piše li se Pariz ili Paris...

Ivana Crljenko

Primjer neujednačenoga pisanja na ulicama Zagreba

 

Je li pravo Huang He ili Huangho? Ili možda Huang Ho? Zatim Mjanmar ili Mianmar? A evo onda i nešto bliže: treba li pisati Budinščina ili Budinšćina? Ne bi čovjek vjerovao, ali da bi Vlada riješila ovaj problem, bilo je neophodno osnovati povjerenstvo, u njega imenovati predsjednika i 11 članova, donijeti posebno rješenje te cijelu stvar objaviti u Narodnim novinama.

Puno ime mu je Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena, osnovano je u ožujku ove godine, a cilj mu je stvoriti opsežnu digitalnu bazu geografskih imena, zapravo velikog registra toponima u kojem bi se navodila preporučena geografska imena, s obzirom na to da je na razini gotovo cijele države zamijećeno kako se s geografskim imenima ljudi nabacuju otprilike kako im paše. Najbolji su primjer osnovnoškolski i srednjoškolski udžbenici, atlasi i ostali radni materijali za učenike.

Različita tumačenja

U pojedinim udžbenicima glavnim gradom Egipta navodi se Kairo, drugi pak koriste njegov izvorni naziv Al Qahirah, Pariz je negdje upisan sa zadnjim slovom s, Šangaj pronalazimo napisan onako kako se izgovara, ali nerijetko i kao Shanghai.

Osim kod pisanja stranih, odnosno pohrvaćenih imena, stručnjaci nerijetko različito tumače treba li na atlasima istovremeno navoditi i strano i domaće ime nekog mjesta te hoće li karte s ovakvom hrpom slova biti preopterećene, a dodatnu zbrku donose i nejednaka tumačenja o točnim imenima pojedinih domaćih toponima, što je najbolje ilustrirati na primjeru naziva Maruševac, odnosno Maruševec.

Prema riječima ravnatelja Državne geodetske uprave, ujedno i predsjednika Povjerenstva Damira Šanteka, zadaća je ovog tijela, za koje ni članovi ni predsjednik ne primaju nikakve naknade, dati prijedloge i preporuke standardizacije geografskih imena u RH te stranih geografskih imena kako bi se izgradila baza standardiziranih geografskih imena, kao i izraditi smjernice za situacije kod kojih je dosad bilo nedoumica, kao što je, primjerice, pravilno pisanje egzonima.

Marko Todorov / CROPIX

Damir Šantek

 

“Standardizacija geografskih imena nije samo hrvatski problem jer se na razini Europe pojedine države time bave desetljećima. Ideja da se geografska imena ujednače na svjetskoj razini potječe još iz 1959. kad je ta problematika prepoznata na razini UN-a, ali se kod nas time pretjerano nismo bavili”, kaže Šantek.

Dosad je, drži, napravljeno puno, s obzirom na to da je Državna geodetska uprava izradila Registar geografskih imena sa 130 tisuća toponima, no nesuglasica u pisanju geografskih imena i dalje ima pa je bilo nužno osnovati tijelo koje će verificirati sva nejasna imena.

Neujednačenost je posebno vidljiva u korištenju egzonima, čime će se u sklopu Povjerenstva posebno baviti njegova članica i predstavnica Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže Ivana Crljenko.

“Problem neujednačenih geografskih imena vrlo je raširen, a stanje je posebno kaotično kod pisanja prilagođenih, udomaćenih imena, odnosno egzonima. Ponekad nailazimo na naziv Balkaško, ponekad Balhaško jezero, nekad je Mađarska, a nekad Madžarska, a srž problema ponajviše je u tome što, premda postoje, službeni propisi Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Hrvatske narodne banke, Hrvatske pošte i drugih institucija, čak i nekih zakona, nemaju ujednačena, jedinstvena imena.

Dakle, ako tražimo ‘pravilno’ ime glavnog grada Turkmenistana, planine Apalači ili rijeke Jenisej, nećemo ga pronaći, a kad se službenim imenima još pridodaju njihove inačice u općoj uporabi, broj inačica u primjerima se povećava, pa imamo Salomonove otoke, ali i Solomonske otoke, Salamunske Otoke, Salomonove Otoke i slično”, pojašnjava Crljenko i dodaje da se Slovenci tim problemom kontinuirano bave dvadesetak godina, a austrijsko povjerenstvo ove godine slavi 50. obljetnicu.

Mnogo pitanja

Crljenko upozorava i kako se u praksi, recimo pri izradi atlasa, često propituje i uporaba egzonima, odnosno gdjekad nije jasno treba li upotrijebiti izvorno ili udomaćeno ime, pa tako uglavnom pronalazimo Beč, Bodensko jezero i Damask, ali ponegdje Wien, Bodensee ili Dimašq, pitamo se je li bolje Carigrad ili Istanbul, a posebno su problematični nazivi u dvojezičnim područjima, zbog čega nije jasno trebamo li uvijek pisati Poreč (Parenzo) ili je dovoljno samo Poreč.

“Pitanja ima mnogo, a nejasnoće često uočavamo u atlasima u kojima nalazimo verzije Ašhabad i Ašgabat, zatim Dnjestar i Dnester, Kokosovi otoci, ali i otoci Kokos, otoci Cocos ili otočje Cocos”, napominje Crljenko.

Ravnatelj Šantek pojašnjava da se Povjerenstvo, u slučaju egzonima, načelno dogovorilo da bi standardizirani naziv ipak trebao biti onaj hrvatski, a Crljenko kaže da je preporuka prilagođena imena koristiti kad se hrvatski govornici nalaze u Hrvatskoj ili se pak u Hrvatskoj objavljuje tekst na hrvatskom jeziku, za hrvatske korisnike. Povjerenstvo čija je članica imenovano je na četiri godine, no čini se kako dosad nije bilo pretjerano aktivno.

Od osnivanja održalo je samo jednu, konstituirajuću sjednicu, a dio njegovih članova koje smo također kontaktirali rekli su da nam nemaju ništa posebno reći jer Povjerenstvo zapravo još nije ni startalo s radom. S obzirom na dosadašnji tempo rada, bit će zanimljivo vidjeti kad će iznjedriti i neke konkretne rezultate.

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo