Hrvatska vlada ne gaji velika očekivanja od dolaska srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića u Zagreb, rekli su Jutarnjem. Ipak, smatraju da je već i dolazak vječnog srbijanskog političara dobar signal i da bi se na tom susretu moglo nešto graditi, polagano, sustavno, bez pretjeranih očekivanja i uz ukotvljenost u realnosti.
Kad je 1996. godine, krajem ljeta, umro bivši grčki premijer Andreas Papandreou, na sprovod je otišao tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić. Srbiju je predstavljao Slobodan Milošević i tada su njih dvojica, u kratkom razgovoru, dogovorili sastanak Miloševića i hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u Ateni 5. kolovoza, kad je definiran početak normalizacije odnosa Zagreba i Beograda. U diplomaciji kratki sastanak može imati dugosežne posljedice.
Precizniji je u utvrđivanju okolnosti i važnosti posjeta ministra Dačića bio Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, koalicijskog partnera Vlade. Pupovac smatra da je jako dobro da se obnovi dijalog Zagreba i Beograda jer je prošlo previše vremena bez službene komunikacije.
Predsjednik SDSS-a osobito naglašava koliko je važno da se to ostvaruje na razini manjinskih zajednica. "Te su zajednice uvijek ranjive i izložene i dobro je da se i na ovaj način jača njihova pozicija u jednom i drugom društvu", rekao je Pupovac, zaključivši da je posebno važno da komunikacija, kad počne, bude konstantna i operativna.
Ova dva posljednja epiteta bit će presudna za uspjeh dijaloga i odmrzavanje odnosa dviju ključnih država bivše Jugoslavije, gdje je pitanje manjina i dalje najčešće otvoreno pitanje. Dobro je da dijalog vode ministri vanjskih poslova koji se mogu fokusirati na, kako kaže Pupovac, operativnu suradnju.
Kad odnosi zamru, treba pronaći teme bez političkog naboja koje mogu stvarati ozračje u kojem se, zatim, mogu lakše rješavati i politički osjetljiva pitanja. U doba normalizacije odnosa od 1996. upravo su česti susreti ministara Granića i Milana Milutinovića, pa i dolazak potonjeg u Zagreb, kad je po povratku s ručka u Esplanadi prema Zrinjevcu bio dočekan simfonijom trubljenja vozača, otvarali prostor suradnji koja je dovela do mirne reintegracije Podunavlja, a zatim jačanja ekonomske suradnje.
Ovo potonje možemo dodatno učvrstiti, a onda možda i stvoriti preduvjete za rješavanje dobro poznatih otvorenih pitanja.