U mandatu ove vlade sigurno neće ni započeti razgovori o teritorijalnom preustroju države. Možda neka općina bude ukinuta ili osnovana, ali o ozbiljnim promjenama u postojećem ustroju nema govora”, izjavio je za Slobodnu Dalmaciju izvor iz Vlade, otklonivši bilo kakvu mogućnost bitnog smanjenja broja jedinica lokalne samouprave ili, pak, regionalizacije Hrvatske, o čemu se proteklih dana pisalo i nagađalo.
Obrazloženje glasi – nema političke odluke. A zašto je nema? E tu slijede razlozi i objašnjenja. Za početak, županije su kao jedinice lokalne samouprave opisane u Ustavu pa ih bez njegova mijenjanja nije moguće ukinuti. Za ustavne promjene ruke bi morale podignuti dvije trećine zastupnika, što znači da bi na njih morale pristati dvije najveće stranke – SDP i HDZ.
A one se slažu tek u šutnji o preustroju, jer čini se da ni same ne znaju što bi on donio visoko zaduženoj državi.
Manje dramatična varijanta, koja ne bi podrazumijevala prčkanje po Ustavu, bilo bi objedinjavanje županija. O tome bi se građani morali izjašnjavati na referendumu, jer je Ustavni sud u nekim prijašnjim slučajevima osporio prekrajanje lokalnih jedinica bez suglasnosti građana.
Zamislimo načas konsenzus većine stanovnika i tzv. političke elite o stapanju dalmatinskih županija – a sad su četiri – u jednu.
„Dobili bismo jedinicu lokalne samouprave s velikim brojem stanovnika i ne baš velikim ovlastima”, kaže naš sugovornik. Zašto im ne biste povećali ovlasti? „Što bi značilo kada bi, recimo, dalmatinska županija preuzela brigu o splitskoj i ostalim dalmatinskim bolnicama? Bi li to mogla?”, pita on.
Veće ovlasti traže više novca, a država ima ozbiljnih problema s proračunom i prebacivanje novca na nižu razinu značilo bi odricanje od dijela prihoda, na što sada vjerojatno neće pristati nijedna vlast. Drugim riječima, županije, gradovi i općine ostaju kakvi jesu, Hrvatska će i dalje biti nominalno decentralizarana, a stvarno i te kako centralizirana država u kojoj jedinice lokalne samouprave najčešće služe kao dobro mjesto za zapošljavanje nezbrinutih stranačkih zaslužnika.
Ni ideje ni hrabrosti
Opet puno priče, a na kraju ništa.
Regionalizacija, ukidanje županija, tema koja je uzburkala javnost i poslužila kao kost oko koje će se boriti pojedini gradovi, završila je a da zapravo nije ni počela. Potpuno očekivano.
Da je nova vlast zaista mislila reformirati lokalnu upravu, to bi napravila na početku mandata, a za to je trebala imati već pripremljen plan. Onog trenutka kad je odlučeno da se na lokalne izbore ide po starome, sa stotinu općina, gradova i netaknutim županijama bilo je jasno da od reformi, koje život i kune znače, neće biti ništa.
Sada je to našem Matijaniću i rečeno u četiri oka. I neće zbog toga biti nikakve posebne bure jer i vladajućima i tzv. oporbi ne odgovara, primjerice, ukidanje suvišnih županija i općina s obzirom da su one, uz ostalo, u velikom dijelu azil za brojne stranačke kadrove iz drugog ili trećeg reda koje se nije moglo bolje zbrinuti pa na teret poreznih obveznika ne rade ništa. U najboljem slučaju.
U najgorem samo rade štetu. I tako su političari još jednom uspjeli - zabavili su i posvađali građane te tako skrenuli pažnju sa svojih propusta i nesposobnosti. A priče da nova regionalna podjela ne može proći jer se rogovi u vreći (građani i gradovi) među sobom ne bi mogli dogovoriti, smiješne su. Središte Dalmacije - Zadar ili Split? Glupost.
U današnje vrijeme svih tehnoloških čuda sjedište u kojem će biti mali dio administracije može svake dvije godine biti u drugom gradu. Kninu, Starom Gradu ili Ninu, svejedno. Samo treba imati ideju i hrabrost za njezinu provedbu. Sve su ostalo samo izlike.