Vlada priprema, otkrivaju nam dobro upućeni izvori, poseban zakon kojim bi se olakšala i ubrzala realizacija plutajućeg LNG terminala kod Omišlja na otoku Krku - lex LNG. Kako doznajemo, zakon se priprema zbog nekoliko ključnih razloga.
Jedan od njih je planska dokumentacija, odnosno usklađivanje prostornih planova s koncesijom za pomorsko dobro. LNG je u svojoj prvoj i drugoj fazi usklađen s prostorno-planskom dokumentacijom, jer se u suprotnom ne bi mogla raditi procjena utjecaja na okoliš, međutim potrebno je uskladiti prostorne planove s koncesijom za pomorsko dobro. Sada koncesiju nije moguće dobiti na zahtjev, nego kroz natječaj, a zakonom bi se taj dio regulirao na drugačiji način te bi se koncesija lakše izdala. Također, izvori upoznati sa situacijom kažu da su razlog donošenja posebnog zakona i naknade namijenjene lokalnoj zajednici.
Veliki interesi
To je, ističu, dobro za samu lokalnu zajednicu koja se, uzgred rečeno, sve više buni protiv projekta. Naknade će biti lakše riješene kroz takav zakon, odnosno bit će riješen dio njih. Drugi dio naknada se rješava kroz novi zakon o plinu, koji je, također, u pripremi. Lex LNG bi vjerojatno pokrio i neke druge stvari, poput infrastrukture koja se tiče terminala itd.
Stoga, poseban zakon za strateški državni i europski projekt, koji će sufinancirati EU i koji svojih pet minuta čeka već nekoliko desetljeća, dolazi u pravo vrijeme. Jer, svako malo netko diže glas protiv terminala - što na lokalnoj razini, što na razini županije - a paralelno s njihovim negodovanjem pojavljuju se i neki novi igrači na hrvatskoj energetskoj sceni iz susjedstva. Zbog toga su se javile i ozbiljne sumnje da se terminal o kojem se priča po n-ti put ni ovaj put neće realizirati.
Prvo je, naime, skupština Primorsko-goranske županije nedavno jednoglasno zaključila da neće pristati na zahvat plutajućeg LNG terminala, kako je prikazan u Studiji o utjecaju na okoliš koju je izradio Ekonerg iz Zagreba. Županija je tada istaknula da podupire nastavak projekta kopnenoga LNG terminala za koji je već doneseno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i izdana lokacijska dozvola, dok im plutajuća verzija za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina nije prihvatljiva jer ima negativne utjecaje na krajobraz, more i korištenje prostora te ne donosi koristi lokalnoj i regionalnoj zajednici.
Čak je i razumljivo što je prijedlog dočekan sa skepsom zbog prethodnih negativnih iskustava. Dio nepovjerenja je naslijeđen i zbog drugih problema, sanacije preostalih kemikalija iz spremnika i postrojenja na Dina Petrokemiji, što je goruće pitanje općine Omišalj. Tu je i problem prenamjene Janafove luke zbog koje lokalna zajednica ne dobiva prihode na koje misli da ima pravo. U međuvremenu je i predsjednik Savjeta udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić, koji je dosta angažiran kad je u pitanju LNG, predstavio kontrastudiju, naručenu od riječke tvrtke DLS, s ciljem ukazivanja na manjkavosti Ekonergove studije utjecaja na okoliš. No, uvidom u sadržaj te studije pojavila se sumnja da je pravi naručitelj zapravo netko drugi.
Izazovne godine
Naime, kako je nedavno uočio i o tome pisao Jutarnji list, na zaglavlju prve stranice studije - na mjestu rezerviranom za navođenje naručitelja posla - navodi se ime tvrtke Trans LNG, koju je osnovala luksemburška kompanija Gasfin. Oni su odnedavno vlasnik potraživanja s hipotekom nad zemljištem u Omišlju, gdje bi se terminal za ukapljeni plin i trebao realizirati. Jedan od vlasnika tvrtke je slovenski poduzetnik Vladimir Puklavec, koji je tim potezom postao i jedan od važnih igrača u hrvatskom LNG projektu, čije su se aktivnosti počele ozbiljno zahuktavati.
U svakom slučaju, lex LNG trebao bi riješiti neke dileme i olakšati realizaciju jer pred tvrtkom LNG Hrvatska ionako stoje dvije izazovne godine u kojima se moraju ispuniti svi preduvjeti da početkom 2020. prvi plin iz plutajućeg LNG terminala počne teći prema krajnjim korisnicima.