Tvrtko Barun neobičan je svećenik. Svira saksofon, sluša Majke, ujutro radi sklekove i zgibove, pjeva u obiteljskoj klapi.
Vodi zajednicu isusovaca na Fratrovcu, u stručnoj literaturi traži odgovore kako voditi župu, vrlo racionalno i zdravorazumski progovara o stanju u Crkvi. Ipak, prije svega, on je poslužitelj. Uvijek na usluzi onima koji su u najvećoj potrebi zbog čega je u lipnju proglašen Europskim građaninom godine. Posljednje tri godine vodi Isusovačku službu za izbjeglice, a njegovo je radno mjesto, na kojem provodi gotovo cijeli dan, u derutnim prostorima zagrebačkog hotela Porin. U tom prihvatilištu za azilante, mjestu punom tuge, teških životnih sudbina, dječjeg plača i siromaštva, razgovarali smo o najradosnijem kršćanskom blagdanu Božiću.
Koja je poru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....