Ivice i Stipane, pojest će vas crne vrane, orilo se sa splitske rive 1. veljače 2001. Demonstranti su željeli smrt tadašnjemu premijeru Ivici Račanu i predsjedniku Stjepanu Mesiću. Sve do danas taj je dvostruki osmerac najmračniji propagandni slogan što ga je iznjedrila naša politička pozornica. Pjesnički gledano proglasio bih ga najuspjelijim, najpoetičnijim, da nema jedne sitnice: u Hrvatskoj ne žive crne nego sive vrane.
Za Hrvatsku bi inače pretjerano bilo kazati da je u njoj sve crno, prije bismo mogli reći da je u njoj eto sve - sivo. Žalimo se da propadamo a ne primjećujemo slobodu koju uživamo. Gdje vi to u Hrvatskoj ne smijete sami hodati? Ima li neka ulica u Splitu, Zagrebu, Osijeku, Rijeci po kojoj se ne biste smjeli šetati primjerice noću? Je li opasno prespavati na odmorištu autoceste? Jeste li čuli da je netko oteo dijete na povratku iz škole?
Mali čovjek
Za fizički integritet takozvanog malog čovjeka, Hrvatska je najsigurnija zemlja na svijetu. Jedini tko njega konstantno pljačka i tlači jesu političari i s njima povezani bogataši: naš korumpirani socijalistički kapitalizam, u kojem 60 posto bruto društvenog prihoda generira država… Protiv takvog ustroja narodni genij eto već desetljećima smišlja morbidne pjesmice i to bi bilo to.
Sivilo, brale. U nedostatku dohvatljivijeg neprijatelja, narodu je preostalo da se posveti onim vranama iz stiha. Koje eto rado proglašava crnjim nego što jesu. Vrane šire teror. Raskrvavljuju glave staračke i djevojačke, osljepljuju pse, svojim graktanjem drže budnim do zore cijele kvartove zagrebačke i osječke. Okupirale su gotovo sve gradove na kontinentu hrvatskom. Novine nas izvještavaju o prizorima kakve stariji poistovjećuju sa slavnim Hitchcockovim filmom “Ptice”. Trudnice se više ne usuđuju same na ulicu, očevi više ne smiju voditi djecu u park - napast će ih zlotvori kljunati. Imaš dojam, čitajući te članke i slušajući te potresne ljudske ispovijedi, da su vrane veće zlo od Isila.
Godinama tupimo djeci u školi da trebaju čuvati okoliš i da su naše najveće blago prirodni i životinjski svijet. Jadne životinje i biljke, non-stop ih uništavamo, ugrožavamo, zatiremo, trujemo, tjeramo. A sad, evo, izgleda da životinje uništavaju nas a ne mi njih.
Otkud tolike vrane primjerice na zagrebačkoj Trešnjevci? Zašto vladaju Jarunom? Pa zato što ih mi hranimo! Vrane su inteligentne koliko i čimpanze (dakle inteligentnije od nekih ljudi), jedu sve a osobito ono što je besplatno i lako dostupno. Kao i ljudi, uostalom. Naši kontejneri za smeće njihovi su trgovački lanci. Naše ulične kante za smeće, njihovi su kiosci. Usto, u našim se parkovima i na našim balkonima gnijezde i druge ptice, čija gnijezda vrane rado pustoše. Bilo kako bilo, za jednu vranu naš je prosječan grad na kontinentu zemlja dembelija.
Mračni predmet želja
Vrane su toliko inteligentne, crne i sive podjednako, da poznaju, primjerice, zakone hidraulike. Ubacite li bobu sočna voća ili komadić mesa da pluta u cjevčici s vodom toliko visokoj da vrana kljunom ne može doseći zalogaj i pokraj cjevčice ostavite drugu posudu s vodom, vrana će začas skopčati da može naliti vodu iz te druge posude u cjevčicu, podići u njoj razinu vode pa će sočan zalogaj sam isplivati! Ako ne mogu do kojeg zalogaja doprijeti nego upotrebom grube sile, vrane se rado oslanjaju na nas. Čekat će automobil pa pod njegove kotače baciti orah ili limenku. Ako je grad veći, i vrane su “velegradskije”. Tako one zagrebačke prilično dobro poznaju prometne propise. Znaju da je crveno svjetlo na semaforu obavezno za vozače i da kreću tek na zeleno. Vrana leti iznad raskršća i čim se upali zeleno, ispusti svoj mračni predmet želja na asfalt.
Vrane ne napadaju ljude osim kad brane svoje mlade koji uče letjeti. Dakle, mogu vas zaskočiti u svibnju ponajprije. Katkad i u rujnu. Za razliku, primjerice, od Financijske agencije, koja vas može zaskočiti svaki dan svakoga mjeseca…
Je li zapravo Hrvatska na putu da od proklamiranog raja za ljude postane raj za životinje? Otprilike bi joj odgovarao slogan: mala zemlja za velike životinje. Naime, u nas zapravo buja i životinjski i biljni svijet. Sve je manje ljudi, koji se sve više sele u gradove. Cijele općine i kotari ostali su bez ljudi. Umjesto njih, dolaze životinje. Vukovi su se spustili do Generalskog Stola, nadomak Karlovcu, dabrovi do Rakova Potoka, nadomak Zagrebu, medvjedi do Petrinje…
Kako nestaju sela, tako se briše i granica između divljine i grada, sve više vrsta postaju naši sugrađani. Kune su u svim našim kontinentalnim gradovima udomaćene, čak i lasice. Ona repata stvorenja što ih vidite noću kako hitro pretrčavaju parkiralište nisu vjeverice nego kune! Čovjek uz malo pesimizma ne može ne pomisliti da u nekim našim kvartovima više ima kuna na tavanu nego u novčaniku. Srne su češće u našim parkovima nego krave u našim selima. Lisica je više na našim pločnicima nego što po našim selima ima pilića.
Sve više vrsta postaju hemerofili, životinje koje rado žive s nama i iskorištavaju nas. Razlika između pitomih i divljih životinja jedina je koju smo naučili. A temeljimo je na morbidnom kriteriju: pitome su one koje možemo usmrtiti kad poželimo a divlje su one koje ne možemo usmrtiti kad poželimo - bježe od nas. Što je, međutim, s onima koje eto nisu niti pitome niti divlje? Jesu li to sve vrste koje se ne plaše susreta s nama, a mi im ne možemo nauditi?
Za ljudima
Na dalekom kanadskom sjeveru vukovi se primjerice uopće ne plaše ljudi. Nemaju s njima negativnih iskustava, a ne doživljavaju ih niti kao plijen.
Bilo kako bilo, čini se da će, dugoročno gledano, životinjski svijet na cijelom planetu sve više bujati i sve više se seliti u gradove, za ljudima. Naime, bujanje stanovništva na planetu generalno usporava i sve više ljudi, baš kao i u Hrvatskoj, hrli u gradove koji su prerasli u megalopolise. A kad na malom prostoru nagurate dvadeset milijuna ljudi, veliki prostor oko njega opusti, barem kad su ljudi posrijedi. Takva urbanizacija već daje pozitivne rezultate za životinje, ponajprije u Sjedinjenim Američkim Državama. Vukovi su se spustili ponovno na rub velikih ravnica, a pume su zavladale gotovo cijelim kontinentom.
Sova u potkrovlju
Velike zvijeri udomaćene su na periferijama mnogih velikih gradova. U Los Angelesu može vas pojesti puma. U Bombayu, može vas pojesti leopard. U Vladivostoku može vas pojesti vuk. U Dodomi (glavni grad Tanzanije) može vas pojesti lav.
No, tako je zapravo bilo oduvijek. Ljudi i životinje ne mogu živjeti u miru. Sad kad smo odlučili da ćemo životinjama dati priliku da prežive uz nas, moramo se navići na činjenicu da bi nas neka od njih mogla pojesti ili nam iskljucati oko.
Zašto, uostalom, ne bismo prihvatili taj rizik? Jesmo li prestali voziti automobile zato što se svakodnevno masovno njima ubijamo? Nismo. Što bi nam onda smetala jedna puma koja može jednog dana možda nekoga napasti? Ili što bi nam smetale vrane? Ako ih već pak ne želimo toliko u svojoj okolini, jer zbilja su sve bahatije, nađimo im konkurenciju. Prirodni neprijatelji vrana jesu kuna, sivi soko, jastreb i sova. Eto neka svaki predsjednik kućnog savjeta uzme sebi u zadatak da naseli u potkrovlju zgrade jednu sovu i problem riješen.
Vrane vole gradove. Zabranjeno ih je loviti, a hrane ima u izobiljuRazgovarala: Tanja Rudež O vranama smo porazgovarali s biologom Krešimirom Mikulićem, izvršnim direktorom udruge BIOM koja se bavi zaštitom prirode, posebice ptica. Posljednjih godina zamjećuje se sve više vrana u Zagrebu? - Kada pričamo o vranama u Zagrebu, moramo razlikovati dvije dominantne vrste koje se gnijezde u gradskim sredinama. Vrana gačac kompletno je crna sa svijetlim kljunom, a dio oko kljuna je bez perja. Gnijezdi se u kolonijama i zbog njih se ljudi najviše uzrujavaju (između ožujka i svibnja) jer su tijekom sezone gniježđenja dosta bučne - buka koja se koncentrira na malen broj stabala na kojima se nalazi određena kolonija. Siva vrana je crno-siva vrana s crnim kljunom i gnijezdi se pojedinačno u parkovima i vrtovima. To je vrsta koja je teritorijalna te s kojom čovjek potencijalno dolazi u konflikt tijekom svibnja i lipnja. Istina je da se broj ovih dviju vrsta povećao u gradu Zagrebu, Što je razlog tome? - Glavni razlog je obilje nerecikliranog organskog otpada koji se nalazi posvuda po gradu, a najviše na odlagalištu Jakuševec. Obilje hrane (otpad), često i uz gradske tržnice, povećava stopu preživljavanja vrana, pogotovo zimi. Zanimljiva je i anegdota da vrane koriste prometala koja za njih razbijaju orahe. Dakle, vrana baci orah na cestu i čeka da preko njega prođe automobil, otvarajući ljuske, čime hranjivi dio postaje pristupačan. Nadalje, neke su vrane strvinari (siva vrana, gavran) i obilaze ceste kako bi pronašle pregažene životinje. S druge strane, u gradovima, za razliku od ruralnih sredina i poljoprivrednih krajolika, nije dozvoljen lov na vrane pa tako u gradovima nalaze sigurno utočište. To nije poziv da se i u gradovima dopusti lov, nego se želi objasniti da se dio vrana izmiče pritisku koji zateknu izvan gradskih sredina. Jesu li vrane opasne? - Siva vrana u jednom dijelu godine, kada su mladi pred izlijetanjem ili su već izletjeli iz gnijezda te još ovise o roditeljskoj brizi i zaštiti, može djelovati opasno. Naime, neke jedinke, slično kao i kod čovjeka, mogu biti agresivnije s jedne strane te s druge strane su se navikle na suživot s čovjekom, tako da se mogu zaletjeti prema čovjeku kojega smatraju uljezom i percepiraju kao opasnost za svoju nesamostalnu mladunčad. Potencijal “napada” dijele s nekim vrstama galebova, poput galeba klaukavca koji se gnijezdi u nekim priobalnim gradovima, primjerice Rijeci, i može pokazati slično ponašanje. Ponavljam, u odnosu na broj vrana (i galebova) taj je broj zanemariv, ali zasigurno plijeni pažnju javnosti i novinara. Koliko dugo vrane žive? - Vrane spadaju među dugoživuće vrste i u prirodi mogu doživjeti starost više od 20 godina, dok u zatočeništvu i više od 30 godina. Među rekorderima je gavran od 44 godine s Towera u Londonu. Jesu li gavrani vrane? - U vrane se ubrajaju gavran, gačac, siva vrana, čavka, šojka, svraka i kreja - sve se ove vrste gnijezde u Hrvatskoj. Vrane spadaju u pjevice i tako je gavran najveća “ptica pjevica” na svijetu. Međutim, izgubile su vještinu lijepog pjevanja. Jesu li vrane štetočine? - Dio lovaca i neinformiranih ljudi vrane, prije svega šojke koje obitavaju u šumama, neopravdano okarakteriziraju kao “štetočine”. Ta se slika stvorila zbog toga što vrane na temelju svoje inteligencije prate ptice pjevice tijekom hranjenja mladih. Na taj način im druge vrste otkriju gnijezdo koje vrane zatim opljačkaju, odnosno požderu leglo ili mlade u gnijezdu. Međutim, iz perspektive zaštite prirode takve se prirodne pojave trebaju dopustiti kako bi se uspostavila prirodna ravnoteža. U slučaju da se vrane previše razmnože, povećao bi se i broj njihovih predatora, poput sokolova i jastreba kao regulativa. Međutim, danas čovjek negativno utječe na prirodnu ravnotežu jer selektivno ubija grabežljivce te s druge strane zbog lošeg gospodarenja otpada oportunističkim vrstama poput vrana omogućava bolje preživljavanje tijekom nepovoljnih uvjeta. Zašto se vrane skupljaju u velikom broju kako bi zajedno spavale? - Mnoge životinje, pa tako i vrane, agregiraju se u većem broju, naročito izvan sezone gniježđenja, kako bi bile bolje zaštićene od grabežljivaca. Statistički je manje vjerojatno postati plijen grabežljivca ako se nalazite u skupini. S druge strane, tamo gdje se nalazi veća skupina vrana očito je bolja kvaliteta hranilišta ili noćišta pa se tako privlači dodatni broj jedinki. Inače su vrane socijalna bića. Istraživanja pokazuju da su vrane “Einsteini među životinjama”? - U mitologiji europskih naroda, ali i u Bibliji spominje se gavran kao pametna životinja koja ima i važnu savjetodavnu ulogu za čovjeka i bogove. Danas se rade brojna znanstvena istraživanja na vrstama iz porodica vrana i zaista spadaju u najpametnije ptice i pametnije su od mnogih sisavaca. Tako se npr. mogu prepoznati u zrcalu, rješavati kompleksne probleme prilikom kojih izrađuju vlastita oruđa kako bi dobavili skrivenu hranu. Empatične su, dakle mogu se zamisliti u ulozi drugoga, te imaju dobro pamćenje. Neke vrane skrivaju hranu pa se moraju sjetiti gdje su je sakrili. U pokusima su dokazali da vrane mogu zapamtiti sliku “napadača” te da su to znanje prenijele na druge jedinke iste vrste. Njihova inteligencija očituje se i na anatomskoj razini - imaju razvijen mozak s posebnim dijelom koji se povezuje s višim kognitivnim funkcijama. |