Vratila sam se u Zagreb, i ostala u šoku: zar je u glavnom gradu proglašen kraj epidemije korone, samo se to drži u tajnosti?
Ovdje cvjeta život kakav je nekad bio. Europu, Ameriku i Aziju trese korona, ali šta se to nas tiče? Terase su pune razdraganih ljudi, stolovi kafića vraćeni su na predepidemijski razmak. Ponegdje još na podu vidite crte povučene po propisnom razmaku, kao u našem redakcijskom Van Goghu, no više ih se ne drže.
Kritičari briju na Zrće i slavonske svadbe, a što s ovim? Zagrepčani su odlučili da korona za njih ne važi, uživaju pritom prešutnu podršku medija i stožera Civilne zaštite. Ne, nije riječ o neodgovornoj mladeži, tu su ljudi svih dobi. Idila. Svi su skupa, vani, na suncu. Dišu jedni drugima za vrat.
Nikome javno ta raspuštenost ne sme...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....