U svijetu se vode ili su se vodili mnogi ratovi, a poslije je, uvijek, prije ili kasnije, slijedila neka vrsta pomirenja i normalizacija odnosa između zaraćenih strana. Možemo izdvojiti mirovne procese između Francuske i Njemačke poslije Drugog svjetskog rata, u Južnoj Africi, nakon ukidanja aparthejda, u Sjevernoj Irskoj, među tamošnjim katolicima i protestantima, ili u Ruandi, u kojoj su Hutui i Tutsiji krvavo ratovali. Jednostavno, tamo gdje su bili sukobi, a ljudske žrtve se brojale u tisućama, pomirenje nikada ne dolazi samo po sebi.
Koliko je važno zagovaranje normalizacije pokazuje i to što je, prošle godine, Nobelovu nagradu za mir dobio etiopski premijer Abiy Ahmed za pomirenje s Eritrejom poslije nekoliko desetljeća rata. Zato su besmislene i zlonamjerne kritike ov...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....