VUKOVAR - Spomenom na 200 žrtava Ovčare, likvidiranih nakon sloma vukovarske obrane u noći 20./21. studenoga 1991. godine na farmi Ovčara desetak kilometara istočno od Vukovara - u petak je završeno trodnevno obilježavanje 18. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu.
MULTIMEDIJALNI SPECIJAL Vukovar: mjesta prkosa i ponosa grada heroja
Na Ovčari su, hicima iz vatrenog oružja, strijeljani ranjenici, civili i medicinsko osoblje odvedeni iz vukovarske bolnice nakon okupacije grada. Tijela 200 ubijenih zakopana su u unaprijed iskopanu jamu, a sudbina još 60-ak osoba odvedenih istoga dana iz vukovarske bolnice do danas je nepoznata.
Počast žrtvama Ovčari odana je i mimohodom od Memorijalnoga groblja žrtava iz Domovinskog rata do mjesta masovne grobnice u kojem je pješice hodalo stotinjak osoba. Mimohod je organizirala Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Na Ovčari su se žrtava iz '91. prisjetili i članovi Udruge udovica hrvatskih branitelja programom pod nazivom „Znamo! Oni su i za nas život dali“.
Na dan zločina na Ovčari prije 18 godina - a najteži je to zločin počinjen u srbijanskoj agresiji na Hrvatsku - predstavljena je u Vukovaru i knjiga „Suze moje duše“, autora Krešimira Šimića, koji je i sam dijete poginulog branitelja.
Za zločin na Ovčari pred Haaškim sudom odgovarala je tzv. „vukovarska trojka“ Radić, Mrkšić i Šljivančanin, dok je u Beogradu suđeno 17 optuženih za egzekuciju na Ovčari, no izrečene kazne - među kojima je bilo i oslobađajućih i onih na 20 godina zatvora - za Vukovarce su donijele više nezadovoljstva nego osjećaja da je pravda time zadovoljena.