Ako će se pravna struka u nečemu složiti, onda je to da je Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, kolokvijalno lex Agrokor, površan i loš.
No, kad je riječ o povjereniku Anti Ramljaku kojeg je postavila Vlada, njegovim ovlastima i ograničenjima u vođenju posla koje proizlaze iz Zakona, mišljenja se već razilaze. Jedni će reći da je itekako limitiran zakonskim odredbama, drugi pak da nije uopće. Zapravo, i ne čude razlike u mišljenju pravnika jer Zakon, tako nedorečen, to i dopušta.
30 dana
Prema Zakonu, između ostalog, izvanredni povjerenik ne može bez suglasnosti vjerovničkog vijeća donijeti odluku niti poduzimati radnje s ciljem raspolaganja nekretninama dužnika, dionicama ili udjelima u ovisnim i ostalim društvima te prijenosa gospodarske cjeline ako vrijednost prelazi 3,5 milijuna kuna. Zasad je formirano privremeno vjerovničko vijeće s pet članova (Mato Brlošić kao predstavnik malih dobavljača, Marica Vidaković za velike dobavljače, imatelje obveznica predstavljat će Martin Gudgeon, neosigurane vjerovnike Sergej Volk, a osigurane vjerovnike prvi čovjek Zagrebačke banke, Miljenko Živaljić). Rad privremenog vijeća može trajati najviše 30 dana, nakon čega se formira stalno vjerovničko vijeće koje će činiti devet članova. Iz redova dobavljača može se čuti da se već postigla načelna suglasnost o tome da u stalnom vjerovničkom vijeću ne budu nužno isti ljudi. Tko god bio u njegovu sastavu, činjenica je da će ti ljudi morati odobriti Ramljaku sve odluke “teže” od 3,5 milijuna kuna. Pojedini stručnjaci tu granicu ocjenjuju kao prilično nisku. No, to je ujedno, tumače pravni i ekonomski znalci, sasvim legitimno jer su vjerovnici u Agrokoru pravi vlasnici s obzirom na potraživanja koja imaju.
Vjerovnici/vlasnici
- Prodaja ili otuđenje imovine uvijek je u rukama vlasnika, a to su vjerovnici. Nisu formalno vlasnici, ali suštinski jesu. Kad je u pitanju iznos od 3,5 milijuna kuna, za diskrecijsku odluku on je previsok, a za operativno odlučivanje prenizak. Ako se moraju donositi neke operativne odluke, tada bi povjerenik morao imati okvir koji će mu povećati tu diskreciju, a ako bi se on ponašao kao izvršni direktor, onda mu je ovlast prevelika. Zato i nastaje konfuzija. U Zakonu o trgovačkim društvima imamo jasne ovlasti i granice do kojih članovi uprave mogu odlučivati - tumači ekonomski analitičar Damir Novotny.
Pravni stručnjak Miljenko Giunio napominje da su elementi lex Agrokor na neki način sadržani i u Stečajnom zakonu te Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. No, ograničenja uprave u statutima su trgovačkih društava.
- Je li 3,5 milijuna kuna previše ili premalo, relativno je. Radi se o imovini velike vrijednosti, ali ograničenja su samo za individualno raspolaganje. Treba postojati neka granica i kontrola da bi se izbjegla zloupotreba - smatra Giunio.
Razlomiti na manje
No, ako iznos i prijeđe 3,5 milijuna kuna, može ga se rascjepkati pa na taj način prodati, a da se vjerovnike ne pita za pečat. Ili se, pak, pravni poslovi mogu ugovoriti tako da budu ispod 3,5 milijuna kuna, što bi značilo da Ramljak može prodati imovinu za 3,49 milijuna kuna i izbjeći vjerovničko vijeće.
Slično nam je potvrdila i Jasnica Garašić, profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta, koja je također kritična prema lex Agrokor.
- Uvjeti za stečajnog upravitelja stroži su od uvjeta za izvanrednog povjerenika iako je sam postupak izvanredne uprave složeniji. Velika je šteta što Zakon ni na koji način nije vodio računa o međunarodnim aspektima čitavog postupka - smatra Garašić.
Kako nam otkriva jedan stečajni upravitelj, lex Agrokor korigirat će se vrlo brzo zaključi li se da su ovlasti povjerenika previše ograničene.