ZAGREB - Arbitražni sporazum o kojem su se ljetos dogovorili premijerka Jadranka Kosor i njezin slovenski kolega Borut Pahor tek je modificirana varijanta sporazuma Račan - Drnovšek jer Sloveniji jamči teritorijalni izlaz u međunarodne vode.
Moguće je, prema nekim tumačenjima, da će se arbitražni sporazum pokušati staviti u kontekst šireg političkog dogovora o rješavanju ostalih otvorenih pitanja između dviju država.
I granica, i banka, i Krško...
Na tom je tragu u Zagrebu govorio i Pahor koji je rekao: “Kada je riječ o političkom rješenju, nije riječ samo o granici, nego i o banci, nuklearki Krško. Dakle, moguće je da će Slovenija popustiti Hrvatskoj oko povrata duga Ljubljanske banke ako u Piranskom zaljevu ostvari strateški cilj - pristup otvrenom moru.
Tvrdi to više naših sugovornika s domaće političke scene s kojima smo jučer razgovarali, a da će tako i biti još su više uvjereni nakon posjeta slovenskog premijera Pahora Zagrebu. Jednako tako, tvrde isti sugovornici, o arbitražnom sporazumu nema nikakvih pregovora između hrvatske i slovenske strane jer je sporazum definitivno dogovoren još ljetos pred predstavnicima EU i SAD-a.
Kompromisno rješenje
Iako predstavnici Vlade i Ministarstva vanjskih poslova RH već tjednima tvrde kako se o sporazumu još pregovara, iz više izvora, i sa slovenske i s hrvatske strane, potvrđeno je da od ljetos nije bilo nikakvih dodatnih pregovora o sadržaju sporazuma. A tvrdnje hrvatske Vlade da se o sporazumu još pregovara tumači se tek kao premijerkino kupovanje vremena.
Na koji će način Slovenija dobiti dodir s otvorenim morem, kako je to predviđeno člankom 3b sporazuma Kosor - Pahor, trebala bi po svemu sudeći odrediti arbitražna komisija kojoj se, po tom istom sporazumu, prepušta rješavanje hrvatsko-slovenskog graničnog spora.
Kompromisno rješenje sadržano u sporazumu Račan - Drnovšek predviđalo je teritorijalni koridor - tzv. dimnjak - s ciljem izlaska Slovenije na otvoreno more. Sporazum Kosor - Pahor ne predviđa konkretno ‘dimnjak’, ali Sloveniji jamči da će dobiti izlaz na otvoreno more.
- Arbitražni sporazum ide i dalje od onoga iz 2001. jer je arbitraži sada prepušteno i određivanje granice na kopnu. Očito će Hrvatska dobiti malo kopna, a Slovenija malo mora. A to znači da će Hrvatska izgubiti dio svog teritorija, dok će Slovenija dobiti dio hrvatskoga - uvjeren je IDS-ovac Damir Kajin.
Čeka pravi trenutak
I sve reakcije iz Slovenije govore kako je jedini cilj Pahorova dolaska u Zagreb bio taj da uvjeri Kosor da napokon potpiše sporazum, ali da u tome nije uspio jer Kosor ni svojim koalicijskim partnerima, ni oporbi još nije spremna predočiti sporazum.
‘A što ako Hrvati odbiju sporazum?’
Lider slovenske opozicije Janez Janša izjavio je da sastanak dvoje premijera u Zagrebu očekivano nije donio napredak, piše agencija STA.
“S obzirom na to da Hrvatska nije napravila niti jedan korak za raspravu o tom sporazumu, sastanak nije mogao donijeti nikakav napredak, stoga je pitanje zašto je do njega uopće došlo”, stoji na web stranicama njegove stranke.
Prema Janšinim riječima, dobro je za slovenske interese što sporazum još nije potpisan “jer predsjednik vlade zadnjih dana obmanjuje slovensku javnost kada tvrdi da nacrt toga arbitražnog sporazuma sadrži obvezu da arbitar odredi kontakt slovenskog teritorijalnog mora s međunarodnim vodama”.
Janša tvrdi da sporazum sadrži samo “općenitu formulaciju da se odredi kontakt Slovenije s otvorenim morem, što može značiti bilo što”. Slovenski mediji razočarano primjećuju da premijeri Kosor i Pahor nisu dogovorili potpisivanje arbitražnog sporazuma, pri čemu dopisnik Dela tvrdi kako nije jasno hoće li do toga uopće doći.
Dok bi Pahor i mogao dobiti potporu kod kuće, “hrvatska je strana potpuna nepoznanica jer je nemoguće predvidjeti kada će premijerka uspjeti postići domaće političko suglasje i većinsku potporu u Saboru”, piše Delo te dodaje da tek treba vidjeti hoće li Hrvatska odustati i od ovog sporazuma kao što je odustala od sporazuma Račan - Drnovšek. ( N. Š.)
Komentar Željka Trkanjca: Granica postoji samo u glavama, treba riješiti dug prema štedišama i NE Krško
Hrvatsko-slovenski granični spor ove je godine postao punoljetan: već 18 godina dvije novonastale zemlje nikako da utvrde dokud koja seže i da na taj način potvrde svoju zrelost. Sporazum Račan - Drnovšek nije bio idealan, ali da se našlo političke mudrosti da ga se prihvati, Hrvatska bi bila bliže EU jer se smiješan spor o 20 kilometara mora (tako ga je nazvao francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner) ne bi mogao zlorabiti za usporavanje ostalih uistinu ključnih reformi: borbe protiv korupcije, reforme pravosuđa, javne uprave. A upravo se tako koristio s naše strane Sutle.
Sada se, pak, opet čuje da premijerka Jadranka Kosor odugovlači s potpisivanjem arbitražnog sporazuma koji bi to pitanje konačno trebao dati na rješavanje trećoj, objektivnoj strani jer nije sigurna hoće li imati podršku u svojoj stranci, ali i u Vladi.
A navodno je opet glavni problem doticaj Slovenije s otvorenim morem.
Besmisleno je sada govoriti kako u budućnosti u Jadranu više neće biti otvorenog mora kada Italija i Hrvatska proglase gospodarske pojaseve.
Hrvatska je morala konačno pristati na kompromis, dati nešto i Sloveniji: na kraju krajeva, neka suci presuđuju, nismo li to htjeli? Ovo je, naime, pravi trenutak da se pokaže državnička odgovornost na obje strane - Pahor je, osim toga, otvoreno stao iza Sporazuma svojim političkim autoritetom, a napadaju i njega.
Neće Hrvatska, ma kako me nakon ove izjave nazivali, ništa izgubiti, niti će Slovenija dobiti: obrnuto, i jedna i druga strana će biti na dobitku jer ćemo konačno moći riješiti i ostala pitanja. A ona su stvarno važna: štednja u Ljubljanskoj banci, Krško. A granica, ona ionako postoji samo u glavama.