Kada nogometna momčad izađe na domaći teren, zbog atmosfere s tribina i najjačeg stranog protivnika doživljava kao lako pobjedivog. Uzvici očekivanja na materinjem jeziku, pokošena trava poznate zemlje, miris sigurnosti u zraku, oprost za loše dodavanje ili promašeni gol... osjećaj koji ništa ne može zamijeniti. To znači biti svoj na svome. Ako i pogriješimo i zato nam netko očita bukvicu, nećemo se osjećati manje vrijednima.
Uvreda je legitimna, ali brzo zacijeli jer dolazi iz 'obitelji' pod čijom zastavom smo rođeni. Upravo nam ta zastava daje vjetar u leđa, slobodu u mislima, želju da ne odustanemo i kad je najteže, vjeru kako je naš kruh ipak najbolji kruh, bez onih sedam kora. Ali nešto ili netko nas navede da okrenemo leđa zastavi, uz opravdanje kako to nikad ne bi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....