Zabrinjava porast nasilja prema roditeljima

U prošlom nastavku iznijeli smo samo dio elaboracije Matee Babić, više stručne savjetnice i socijalne pedagoginje s Odjela za mladež zagrebačkog Županijskog suda o tome koliko danas i virtualni svijet može potaknuti nasilje djece i adolescenata, odnosno mladih općenito. Ali, to je samo jedan od faktora. Stručnjakinja sa zagrebačkog Županijskog suda daje nam još širu sliku o uzrocima sve brojnijeg nasilja.

- Sociolozi i stručnjaci mentalnog zdravlja različitih profila ukazuju na neizbježnu mijenu generacija koje su se prije događale u, otprilike, dvadesetogodišnjim ciklusima, međutim, unatrag tridesetak godina ta se izmjena nekako ubrzala, odnosno trajanje ciklusa se naprosto skratilo. Na novonastalu "kratkoću" ciklusa najviše utječe ubrzani tehnološki razvoj, no čini se da biološki razvoj čovjeka ide lagano svojim prirodnim tempom pa danas imamo djecu predškolske dobi koja već znaju rukovati daljinskim upravljačima i joystickovima, već i prije polaska u školu dobivaju na raspolaganje svakojake gadgete koji pobuđuju njihove adrenalinske transmitere, no njihove su živčane stanice još u razvoju i nalik su žnirancima bez plastificirane kapice koja ih drži u strukturi da se ne rasipaju već da ispune svoju svrhu prolaska kroz rupicu na cipeli, odnosno još ne posjeduju emocionalne i socijalne vještine kojima bi virtualni svijet uskladili s onim realnim - objašnjava Babić.

Sigurno ćete se zapitati kakve veze imaju vezice za cipele i nasilje pojašnjava:

- Kada smo kod vezica za cipele, unatrag dvadesetak godina zapravo i njih je sve manje, često na cipeli služe samo kao ukras, a, kako bi se olakšao i ubrzao život, cipele se zatvaraju patent zatvaračem - time izbijamo djeci mogućnost razvoja fine motorike važne za kasnije pisanje u školi, otimamo im prostor da se uče strpljenju, odgodi i upornosti - jer vezanje vezica na cipeli je, koliko god smo je mi odrasli automatizirali, zapravo vrlo složena radnja - pojašnjava naša sugovornica.

Ali i niz je drugih faktora koji utječu na nasilje kod mladih, a to nisu samo igre već, kako objašnjava Babić, i drugi faktori:

- Zemljopisni položaj, izloženost svjetlu, prehrana, psihološki čimbenici, povećanje tjelesne mase, aditivi, plastični proizvodi, zrelija dob roditelja, niže porođajne mase za gestacijsku dob… sve su to čimbenici koji su za čak nekoliko godina spustili dob ulaska u pubertet koji se odnosi na spolno sazrijevanje i završava oko dvadesete godine. Paralelno s njime ide i adolescencija koja se odnosi na psihičko sazrijevanje koje rijetko završava prije dvadesete godine. Problem današnjih mladih generacija nije toliko ubrzani tehnološki razvoj već je problem slabo usklađivanje s tim razvojem, a odgovorni za usklađivanje su odrasli.

Socijalna pedagoginja ističe kako su najteži nasilni zločini nekako dio ljudske prirode od pamtivijeka, čak i kada nije bilo nasilnih igrica i virtualnog svijeta događali su se sporadično zločini koji su dovodili do zaprepaštenja, a pravi uzrok im je, kao i ovima danas, zapravo neotkriven jer ne postoji jedan uzrok, postoji splet različitih čimbenika-bioloških (genetskih), psiholoških, socijalnih… tu su čimbenici odgoja, individualnih karakteristika, otpornosti, temperamenta, karaktera, promjena uže i šire društvene sredine…

Niz faktora utječe na nasilje kod mladih, to nisu samo igre

Ina FASSBENDER/AFP

- Oo što danas zapada u fokus bilo bi svojevrsno otuđenje. Jednim dijelom virtualni svijet može biti učinkoviti pomoćnik mladoj, povučenoj osobi da istraži neistražena područja, no bitno je da ne prevladava u cjelokupnom životu i vremenu pojedinca. Taj svijet može povezati mlade različitih interesa, omogućiti da i dalje održavaju odnos i kontakt u situaciji kada netko od njih daleko odseli, no i tada bi taj virtualni svijet trebao biti samo jedan od pomoćnika, a nikako osnovni projekt oko kojega mlada osoba gradi svoje životne navike i sustav vrijednosti. Međuvršnjačko nasilje, prema podacima sudova, je u konstanti, no zabrinjava porast nasilja prema roditeljima, prema autoritetu koji pomalo s godinama opada na svim segmentima, posebice u školi. Autoritet odraslih osoba i institucija, općenito, mijenja se, odnosno mladi ga ne percipiraju toliko značajnom stavkom. Današnji autoriteti više su usmjereni materijalnim vrijednostima i brzoj i lakoj zaradi kao i instant rješenjima u svim segmentima. Percepcija mladih prema životu iskrivljena je jer ga shvaćaju kao nešto "trenutno, brzo ili lako pripremljivo", kako je prikazan u virtualnom svijetu, no kada se susreću s uobičajenim problemima i sporijom dinamikom stvarnog života, zbog visoke razine pobuđenosti i površnosti, ne posjeduju vještine kojima će svladavati uobičajene životne prepreke. Čija je to odgovornost? Odraslih - posebno ističe socijalna pedagoginja. Ističe još jedan trend koji je prisutan unazad više od dva desetljeća.

- Unatrag dvadesetak i više godina bilježi se i veća stopa razvoda tzv. mladih brakova. Prije dvadesetak godina svaki treći brak bio je razveden dok se zadnjih godina svaki drugi brak razvede. Osim toga, i sama vrijednost života nije više na tolikoj cijeni, prolaznost života mladi doživljavaju iskrivljeno. Često vrijeme provode pred videoigrama ili medijskim sadržajima u kojima protagonisti imaju veći broj života pa tako život doživljavaju i u stvarnom svijetu - kao da smrt nije konačna. Vodi se iznimna briga o fizičkom izgledu dok se, s druge strane, ide na uštrb zdravlju obzirom na pojačanu konzumaciju različitih psihoaktivnih sredstava i tretmana ljepote kojima se tijelo sustavno izlaže proizvodima koji na dulji rok tijelu nanose veliku zdravstvenu štetu (različiti kozmetički preparati, gelovi za nokte, trepavice…). Većina današnje djece, dijelom pod utjecajem medija i virtualnog svijeta, želi pod svaku cijenu preskočiti razdoblje rasta, razvoja i sazrijevanja i postati odraslima. Izgledaju odraslo s preuveličanim sekundarnim spolnim obilježjima, no u mentalnom sklopu su još djeca koja po svojoj zrelosti ne odstupaju previše od prijašnjih generacijskih ciklusa. Kada razmatramo trend masovnog trajnog tetoviranja tijela i tretmana uljepšavanja na mladosti koja je lijepa sama po sebi, u širem smislu, možemo i taj trend smatrati nekim oblikom nasilja prema svome tijelu.

Zaključno, problemi su detektirani, a na odraslima je da se njima pozabave, da vrate smirenost života, strpljenje, procese i sustav vrijednosti djeci jer djeca su produkt društva u kojem se razvijaju, djeca su simptomi svojih obitelji i društva u kojem odrastaju - zaključuje naša sugovornica.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti