U Zadru je počela Međunarodna konferencija obrambene industrije „EU4 Defence Readiness Road Map to Future“ u organizaciji Agencije Alan i klastera hrvatske obrambene industrije, pod visokim pokroviteljstvom Vlade RH i medijskog partnera - Jutarnjeg lista i Hanza Medije.
Konferencija se održava u zadarskom hotelu Hyatt Regency, a okupila je oko 200 sudionika iz Hrvatske i inozemstva.
Živimo u nesigurnim vremenima u kojima su ratovi i krize postali svakodnevica, a izdavanja za obranu nužnost. One nacije koje pokazuju spremnost za obranu agresori neće napasti ili će dobro promisliti. Govorit će se o novom geopolitičkom okruženju, iz kojih će se financirati obnova i kako se primjenjuju nove vojne tehnologije, zatim o investicijama, kao što je izgradnja tvornice streljiva koju dovodi „Beretta“ u Zadarsku županiju.
Sigurnosni izazovi
Obraćajući se prisutnima u ime organizatora, Goran Basarac, predsjednik Uprave Agencije Alan, u uvodnom je obraćanju rekao:
„Živimo u vremenu u kojem sigurnost više nije tema koja se razvija isključivo teorijski. Želio bih prije svega ovdje iskoristiti priliku te, u ime hrvatske obrambene industrije koju predstavljamo, iskoristiti priliku podsjetiti na programe te industrije. Mi ne želimo biti samo promatrači, već želimo da se čuje naš glas i da se vide naše stvarne mogućnosti i vrijednosti“, rekao je, među ostalim, predsjednik Uprave Agencije Alan.
Goran Ogurlić, glavni urednik Jutarnjeg lista, pozdravljajući sve prisutne u uvodnom izlaganju, među ostalim je rekao:
„Da je ovakva konferencija i susret potreban jer, kao što smo čuli, sigurnost je danas jedno od ključnih europskih pitanja, ali i za razgovor o obrambenoj spremnosti i ulaganjima stoje vrlo konkretni izazovi. Što možemo razviti i proizvesti, koliko brzo možemo odgovoriti na nove potrebe i s kim možemo izgraditi pouzdana partnerstva. Ono što je naša uloga u Jutarnjem listu i Hanza Mediji jest pratiti te promjene, objasniti njihovo značenje javnosti i stvarati prostor za razgovor. Želimo da se čuju ljudi koji imaju znanje, iskustvo i rješenje te da važne teme dobiju pažnju javnosti koju zaslužuju.
Vjerujem da ćemo danas, uz procjenu sigurnosnih izazova, razgovarati o konkretnim mogućnostima suradnje. Kako se hrvatske kompanije snažno mogu uključiti u europske projekte, kako povezati industriju i znanost te kako dobre ideje pretvoriti u sposobnosti koje su nam potrebne. Zahvaljujem Vladi Republike Hrvatske na pokroviteljstvu, Ministarstvu obrane na potpori te svim partnerima, govornicima i sudionicima koji su pridonijeli ovom skupu.
Posebno zahvaljujem kolegama iz Agencije Alan na potpori u organizaciji ovog skupa“, rekao je na kraju obraćanja Ogurlić.
Komplicirane okolnosti
Nakon glavnog urednika Jutarnjeg lista skup je otvorio i uvodno se obratio Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH. Pozdravljajući prije svega svog kosovskog kolegu Makedoncija, Anušić je u uvodu rekao:
„Ovakve konferencije su sve češće i češće, nažalost ili na sreću. Nažalost, zato što su takve okolnosti, okolnosti koje nas jednostavno tjeraju da moramo početi razmišljati puno ozbiljnije i puno aktivnije o obrani i o sigurnosti.
Geopolitika se intenzivno mijenja i kroz tu promjenu geopolitike mi moramo znati kuda idemo, što činimo i na kakav način ćemo se postaviti u ovim novim okolnostima i gdje ćemo biti za godinu, dvije, tri, za šest mjeseci. I upravo je to sreća u toj nesreći što smo toga svjesni, što se nalazimo, što imamo ovakve konferencije, što se okupljamo. Ukupno 208 hrvatskih kompanija, malih, većih, start-upova, okupljeno je oko jednog cilja, a to je učiniti kvalitetniju i bolju obranu Republike Hrvatske i, naravno, pomoći našim saveznicima u okruženju“, rekao je Anušić.
Govoreći o ulaganjima u obranu, Anušić je rekao:
„Preko 200 milijuna eura Ministarstvo obrane je potpisalo ugovora samo u prošloj godini sa svim našim hrvatskim tvrtkama koje rade na unaprjeđenju naše obrambene industrije, naše sigurnosti i naših obrambenih sposobnosti. Iz toga možemo zaključiti jednu stvar, a to je da je ovo stvar i velika prilika. Prilika za naše gospodarstvo, prilika za novu gospodarsku granu koju dosad, budimo iskreni, nismo razvijali, a nismo previše o njoj niti razmišljali.
Cijene oružja otišle u nebo
Ta gospodarska grana je obrana koja u ovom trenutku ima ogromnu ekspanziju, ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu. Cijene po kojima mi danas nabavljamo naoružanje i opremu otišle su u deseterostruku vrijednost, neke u smislu današnjih cijena i cijena koje su bile prije pet ili šest godina. I upravo iz toga je ogroman potencijal i mogućnost Hrvatske da se prvenstveno pozicionira kao mala, kompaktna, obrambena industrija iz male države kao što Hrvatska i jest, ali specifična.
Kao što je nekoliko naših kompanija, sada neću namjerno nabrajati i favorizirati nikoga od tih kompanija, već su daleko, daleko otišle van granica Republike Hrvatske i svoje proizvode prodaju, distribuiraju diljem svijeta. Nitko tko je uzeo i tko koristi obrambene proizvode Republike Hrvatske nije rekao: ta roba nije dobra, mi ćemo to prestati kupovati, mi ćemo se okrenuti nekome drugome i nećemo više od vas nabavljati. Znači da znamo što radimo, znači da imamo i kvalitetu i znanje i tako treba, naravno, ostati. Iz svoga mjesta poručujem i našoj obrambenoj industriji da daju sve od sebe, da rade, da se obrate i Alanu, da se obrate i Hrvatskoj gospodarskoj komori u kojoj smo okupili i mapirali naše tvrtke i kompanije, i da se obrate Ministarstvu – na moja vrata, vrata ministarstva ovdje su uvijek otvorena za sve naše kompanije, za sve naše ideje, sve vaše ideje, i, naravno, da želimo da budemo što više neovisniji“, rekao je Anušić. Govoreći o dostignućima i modernizaciji obrambenih snaga Hrvatske, naglasio je i ovo:
„Hrvatska provodi najveću, a rekao bih jedinu modernizaciju oružanih snaga od samostalnosti Republike Hrvatske. Mi smo 90-ih godina koristili ono što smo zarobili, ono što smo zatekli u tadašnjim vojarnama, uglavnom to je bila istočna tehnologija koju smo morali ili moramo napustiti kao članica NATO saveza. Tehnologija i, na kraju krajeva, oprema cijela nije kompatibilna sa zapadnom tehnologijom i, naravno, da je moramo mijenjati. Danas Hrvatska to čini, unazad par godina. Ulažemo velike novce, ulažemo ozbiljne novce u modernizaciju i Hrvatska vojska će do 2030. godine, a može i koju godinu ranije, jednu godinu ranije, biti u potpunosti opremljena i spremna za sve ono što danas moderna tehnologija zahtijeva od oružanih snaga. Imamo, nažalost, ili opet kažem na sreću, jer ovakve situacije za nekog su teške, a za nekog su prilika; teške su, nažalost, za Ukrajince, prilika je za nas učiti iz tog sukoba, pomoći, naravno, toj zemlji kojoj Hrvatska i pomaže, ali učiti iz tog sukoba, vidjeti kako i na koji način Ukrajina uspijeva odoljeti već četiri i pol godine ruskoj agresiji i kako i na koji način Ukrajina brani svoju državu. To je potpuno drugačije nego što je to bilo od 1990. godine. Mi koji smo bili sudionici Domovinskog rata, potpuno drugačiji rat izgleda od tada u odnosu na danas. I ta razlika upravo zahtijeva prilagodbu naših oružanih snaga, zahtijeva novu tehnologiju. Hrvatska će raditi, ali Hrvatska ne želi, niti ja kao ministar obrane, niti Vlada Republike Hrvatske, ne želimo biti samo kupac na tržištu oružja, želimo biti i onaj koji proizvodi i koji prodaje, koji distribuira svoje proizvode, koji radi nove tehnologije, nova znanja, koja će se primjenjivati i u Hrvatskoj, naravno, ali i u svijetu“, rekao je Anušić.
Neprijateljska retorika
Potom je govorio o sigurnosnoj situaciji u okruženju, a posebno retorici koja dolazi iz susjedne Srbije.
„Druga i treća stvar koju želim spomenuti, to je sigurnosna situacija u Hrvatskoj, oko Hrvatske i u našem okruženju. Ona nije jednostavna, ona je teška, komplicirana, povijest koja nas opterećuje, povijest koja nas je naučila odličnim lekcijama i retorika koja se ponovno čuje iz susjedne zemlje Srbije.
Nevjerojatna je retorika, agresivna, napadačka i, na kraju krajeva, vrlo neprijateljska. Što ćemo i kako ćemo u budućnosti s tim našim susjedima i što ćemo i kako ćemo s njima i njihovom politikom, to ćemo još vidjeti. Svjesni smo jedne stvari, da Srbija već desetu godinu intenzivno naoružava svoje oružane snage s vrlo ozbiljnim oklopnim, ne bih rekao obrambenim, nego ofenzivnim sustavima.
Da Srbija ne prestaje retorikom koju je imala i 90-ih godina, koja je nakon te retorike započela krvavim ratom u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, na Kosovu. Rekao bih da je ta retorika možda i malo oštrija. Na vijest da Srbija ima hipersonične rakete koje su 400 kilometara dometa, koje su kineske proizvodnje i koje su Srbi i predsjednik Srbije nazvali da mogu pogoditi svaki glavni grad u okruženju, nazvali su i Zagrebčankama, nama je bio dovoljan motiv da tražimo protuodgovor.
Mi protuodgovor imamo. Imamo raketni sustav dalekog dometa, dužeg dometa nego što oni imaju svoje domete. Ne želim da generalno rasprava o tome završi s time tko ima veći domet raketnog sustava, ali odgovor za ono što oni imaju Hrvatska ima i vrlo brzo će biti u posjedu i napravit će ponovno tu ravnotežu oružanih sila, snaga na ovom teritoriju, u ovom okruženju, na jugoistoku Europe, što je vrlo bitno.
Hrrvatska - glas razuma
I to moramo nastaviti dalje raditi. Hrvatska je glas razuma bila u svim sukobima, u svim političkim situacijama i dalje je Hrvatska glas razuma, ali netko mora imati protutežu susjedu koji se naoružava i koji prijeti revanšom 90. opstojnosti za Oluju, koji prijeti da je teritorij Republike Kosova srpski teritorij, koji prijeti da su dijelovi Hrvatske i dalje linija Karlovac–Karlobag–Virovitica, njihova granica, i Hrvatska mora postati svjesna da ne živimo u idealnom svijetu i da nemamo idealne susjede te da moramo voditi brigu, učiti kako nas, ali prvenstveno djece kojoj smo dužni, voditi brigu, jer ponovni rat znači da će moja djeca, vaša djeca, biti ti koji će ići u uniforme i ponovno letati. Ono što sad radimo upravo je to, da spriječimo taj konačni i završni scenarij koji 1990. godine nismo mogli spriječiti, ali danas možemo. Zato i obrambena industrija, i politika, i diplomacija, i svi mi koji smo danas u ovoj prostoriji i oni koji nisu u ovoj prostoriji moramo raditi na tome da budemo dovoljno snažni i jaki, da nikomu više ne padne na pamet napasti Hrvatsku i Hrvatsku gledati kao laki plijen. Iz toga razloga trebamo imati suradnju s našim saveznicima, kako s Republikom Kosovom, tako i s Albanijom, tako i sa susjedima koji su u našem okruženju, susjedima koji su članice NATO-a i susjedima koji nisu članice NATO-a, ali koji imaju miroljubivu politiku, koji imaju dobronamjernu politiku i čija je politika stabilnost, mir i suradnja. Iz toga razloga još jednom pozdravljam kolegu ministra koji je danas ovdje s nama, ministra obrane Republike Kosova, s kojim radimo zajedno i s kojim imamo odličnu suradnju, s kojima ćemo nastaviti i dalje raditi na toj suradnji, graditi naše odnose i naše prijateljstvo. Hvala vam još jedanput na dolasku, hvala vam na sudjelovanju, hvala svim onima koji su organizirali, na kraju krajeva, konferenciju koja će zasigurno puno dobrih stvari i zaključaka iznjedriti, puno kontakata između industrija i, na kraju krajeva, puno kvalitetnih stvari za hrvatsku obrambenu industriju, ali, naravno, i za sve naše saveznike“, rekao je na kraju svog uvodnog izlaganja Ivan Anušić.
Panel 1
U prvom panelu pod nazivom „Europska sigurnost u novom geopolitičkom okruženju“ sudjelovali su Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Republike Hrvatske, Ejup Maqedonci, ministar obrane Republike Kosovo, Denis Tretinjak, direktor Glavnog stožera Oružanih snaga RH, i Heiko Borchert, sudirektor tvrtke Defense AI Observatory.
Ministar Anušić govorio je o južnokorejskom raketnom sustavu, za koji je rekao da je riječ o vrhunskoj tehnologiji koju je Hrvatska nabavila po prihvatljivoj cijeni i koja sada vraća stabilnost u regiji nakon što je Srbija nabavila slične kineske sustave. Anušić je rekao da će se i od SAD-a tražiti brza isporuka sustava HIMARS.
„Kad gledamo ovu regiju, kad gledamo jugoistok Europe, koje su tu neuralgične točke, što je tu potencijalno najveća opasnost? Ja ne želim stalno, da se ne bi komentiralo, da mi stalno upiremo prst u Srbiju i da stalno tužimo Srbiju za nešto. Ali mi to nismo izvukli iz malog džepa i počeli o tome pričati. Poslušajte njihovu retoriku, koja traje neprestano. Ako smo naučili nešto iz povijesti, ne tako daleke povijesti, iz iskustva, opet nas to zapravo upozorava na njihovu politiku, na njihov način funkcioniranja i njihove namjere. Ono što mene najviše zabrinjava jest razina opremanja i naoružanja kojim u ovom trenutku Srbija raspolaže i onoga čime će raspolagati, da bi ga imala ili da bi jednom godišnje vježbala“, rekao je Anušić.
Prema riječima hrvatskog ministra obrane, Srbija je glavni remetilački faktor mira i stabilnosti na ovom području i to je jasno. To ne treba izbjegavati reći, a na kraju krajeva i Europa i svijet moraju drugačije diplomatski pristupati tom problemu.
„Moraju drugačije diplomatski reagirati i moraju drugačije tretirati Srbiju. Zadnje što smo vidjeli i što je na kraju potvrdilo ovo što mi sad pričamo jesu počasti koje je dobio ratni zločinac koji je jedini osuđen nakon Drugog svjetskog rata za genocid na prostorima Europe. On je dobio sve državne počasti, dobio je sve vojne i državne počasti. Što nam to govori? Nije tu bitan Ratko Mladić i te počasti. Bitna je namjera i bitna je politika koja ne odustaje od onoga što je taj čovjek činio 90-ih godina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, da to podržavaju, da nisu prošli katarzu koju su trebali proći, da nisu napustili tu politiku i da vrednuju tu politiku. Ja ne znam kako i na koji način s takvim političkim establishmentom raditi, surađivati. Nego jednostavno ovo što mi činimo i radimo. Pripremati se, ojačati se, osnažiti se, biti spreman za bilo koji scenarij za koji u ovom trenutku ne znamo kakav će biti. Ne možemo ući u njihove glave niti možemo predvidjeti, ali u svakom slučaju sve ono što vidimo, sve ono što čujemo, sve ono što čitamo, gledamo, pokazuje da idemo u nekakvom smjeru zaoštravanja odnosa, eventualno nekakvog sukoba. Ja nisam, da budemo vrlo jasni, ne mislim da je Hrvatska prva meta, ali nažalost neke susjedne države bi mogle biti“, zaključio je Ivan Anušić kao prvi govornik na prvom panelu.
Ejup Maqedonci, ministar obrane Republike Kosova, sudjelujući u panelu, rekao je kako je Kosovo pružilo podršku Ukrajini, te da nastoje uključiti i građane na dobrovoljnom temelju u sustav obrane, jer su mala zemlja i imaju ograničene resurse, te ne mogu stvoriti veliku vojsku za obranu. Podsjetio je kako su u protekle tri godine uspjeli sačuvati sigurnost i zadržati suverenitet Kosova unatoč tome što je Srbija pružala podršku kriminalcima i teroristima koji su na njihovu teritoriju činili kaznena djela. Najavio je da će Kosovo sljedeće godine započeti s proizvodnjom streljiva posebnog kalibra, te ocijenio uspješnom suradnju Kosova i Hrvatske na području obrane.
Denis Tretinjak, direktor Glavnog stožera Oružanih snaga RH, osvrnuo se na trenutačnu fazu u Ukrajini, rekavši da je u ovoj fazi rat došao u stanje iscrpljenosti i da se vodi pozicijski rat.
- Mislim da je trenutačna faza rata u Ukrajini, ili već u Rusiji, u Ukrajini došla u fazu iscrpljenosti.
Odgovarajući na pitanje koliko je Hrvatska vojska spremna odgovoriti na ugroze, Tretinjak je rekao da nakon dugo vremena imamo planove ulaganja u modernizaciju i opremanje.
- Hrvatska, nažalost, nije pošteđena takve vrste hibridnog djelovanja. Mislim da naš Zakon o domovinskoj sigurnosti, cijeli sustav domovinske sigurnosti i sve agencije koje su uključene u taj sustav kvalitetno rade, ali ga i dalje trebamo razvijati, rekao je Tretinjak.
Heiko Borchert, sudirektor tvrtke Defense AI Observatory, rekao je kako postoji potencijal u obrambenoj industriji i da je on velik. „Obrambena industrija je politička industrija. Država je ta koja kupuje opremu i postavlja uvjete, te vlade određuju prioritete i pravac kako će se ona razvijati.”
Ranko Krivokapić, bivši ministar obrane Crne Gore, u uvodnom dijelu govora u svom panelu podsjetio je na neke veze Crne Gore i Hrvatske još iz doba Njegoša, ali je, među ostalim, rekao i ovo: Europska unija danas ima jednu državu koja ima atomsku bombu i pruža nuklearni kišobran, a to je Francuska, koja je članica Europske unije. Sutra, ne znam, na vlast može doći Marine Le Pen ili odlučiti da Francuska napušta Europsku uniju?, rekao je Krivokapić.
Ministar Anušić u zaključnom dijelu prvog panela rekao je, među ostalim, kako je Hrvatska naučila da se u obrani mora osloniti na vlastite snage.
Panel 2
U drugom panelu konferencije pod nazivom „Europski obrambeni ekosustav: od financiranja do operativnih sposobnosti“ sudjelovali su Ron Nukles, predsjedatelj NATO-ove Industrijske savjetodavne skupine (NIAG), Giorgio Trichilo iz Glavne uprave za obrambenu industriju i svemir Europske komisije, Ante-Janko Bobetko, zamjenik predsjednika Uprave HAMAG-BICRO-a, Nera Pavić, p. o. ravnateljice Uprave za industriju i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, te Hrvoje Čuvalo, predsjednik Uprave HBOR-a.
S obzirom na to da EU intenzivno ulaže u razvoj obrambenih kapaciteta, panel je predstavio mogućnosti za razvoj tehnologija, prekograničnu suradnju i interoperabilnost među saveznicima. Kako uspješno sudjelovati u projektima Europskog fonda za obranu (EDF), koje prilike pruža NATO te kakva je uključenost domaće industrije u europske programe bila su neka od pitanja o kojima se raspravljalo na drugom panelu.
„Upravo zato što znamo da su potrebe velike, kao i potražnja, moramo osigurati potreban kontinuitet financiranja postojećih programa koje već uvodimo i koji već isporučuju rezultate u europskoj obrambenoj zoni“, istaknuo je Ron Nukles.
Istaknuto je i da bi domaće tvrtke bile spremne ući u investicije ako bi s druge strane postojao snažan interes i potražnja države, konkretno Ministarstva obrane. Drugim riječima, tvrtke bi bile spremne proizvoditi određene proizvode ako bi Ministarstvo obrane bilo spremno otkupljivati ih. Potražnja bi tako trebala potaknuti ponudu i daljnji razvoj domaće obrambene industrije.
Hrvoje Čuvalo, predsjednik Uprave HBOR-a, rekao je da su poslovne banke orijentirane na sigurnost poslovanja i dobit te da ih nužno ne mora zanimati vladina politika.
„Sve razvojne banke u svijetu funkcioniraju na način da provode vladine politike i imaju mandat za to. Ako se Vlada strateški odredila da će poticati određene dijelove gospodarstva, uključujući i vojni segment razvoja, banka u toj zemlji treba pronaći financijski model kako to popratiti“, kazao je Čulo.
Na panelu se moglo čuti i o jednoj od intervencijskih mjera Europske komisije kojom se s 500 milijuna eura podupire proizvodnja streljiva i izravno podržava povećanje proizvodnje u ključnim prioritetnim područjima, poput granata i baruta. EU je spreman financirati 30 projekata kojima će se proširiti opskrbni lanci i proizvodne linije u tvornicama diljem Europe kako bi se ublažila strateška uska grla, rečeno je, među ostalim, na drugom panelu.
Panel 3
Treći panel održan je pod nazivom „Obrana 2035: tehnologije koje mijenjaju bojište“. Sudionici su razgovarali o naprednim obrambenim tehnologijama, umjetnoj inteligenciji, autonomnim sustavima i kibernetičkoj sigurnosti. Panel je istraživao trendove koji oblikuju budućnost vojne industrije, od toga kako umjetna inteligencija transformira obrambene sposobnosti, do mogućnosti i ograničenja autonomnih sustava te strateške važnosti satelitskih i svemirskih sustava.
Na panelu su sudjelovali Gordan Pešić, glavni izvršni direktor tvrtke Rheinmetall Unmanned, Stjepan Sučić, predsjednik Uprave tvrtke Končar Digital – projekt, Marijana Bačić, članica Uprave Hrvatskog Telekoma i glavna operativna direktorica za poslovne korisnike, te Siniša Krajnović, predsjednik Uprave tvrtke Ericsson Nikola Tesla d. d.
„Svi ovisimo jedni o drugima. Ono što je rečeno na prijašnjem panelu jest da se za krizu ne priprema danas, nego se za krizu i takav trenutak pripremamo jako, jako dugo. Mi u Hrvatskom Telekomu i Combisu ulažemo jako velike iznose u infrastrukturu, ne samo u optičku i mobilnu infrastrukturu, već i u podatkovne centre, oblak te kibernetičku sigurnost. Taj je iznos u posljednjih pet godina dosegnuo 1,2 milijarde eura. Radi osjećaja o razmjeru, radi se o iznosu koji je veći od dva Pelješka mosta, dakle od najvećega državnog infrastrukturnog projekta, i to zajedno sa svim pristupnim cestama. Nastavit ćemo ulagati jer nam je ambicija biti pouzdan partner i tehnološki oslonac ne samo gospodarstvu, nego i državi, kako bismo zajedno jačali otpornost naše lijepe zemlje“, rekla je Marijana Bačić.
Stjepan Sučić, predsjednik Uprave tvrtke Končar Digital – projekt, rekao je među ostalim da je Končar oduvijek bio dominantno prisutan u tehnologijama dvojne namjene i izgradnji vlastite kritične infrastrukture.
„Iz tog strateškog pogleda razvila se čitava ideja i novi pristup pružanju naših usluga, odnosno čitavoga cjelovitog paketa sigurnosti na svim slojevima kritične infrastrukture“, naglasio je Sučić.
Siniša Krajnović, predsjednik Uprave tvrtke Ericsson Nikola Tesla d. d., istaknuo je da ta kompanija okuplja 3000 inženjera koji danas mogu napraviti bilo što.
„To je izuzetno ključno kada razgovaramo o Hrvatskoj. Ne radi se samo o tome da imamo proizvod koji nekome prodamo i instaliramo, nego imamo mogućnost razvijati nove proizvode koji potom umrežuju takve sustave. Možemo stvarati digitalnu infrastrukturu te graditi moderna i sigurna društva ili obrambene zajednice. Imamo cijeli spektar povezivanja različitih rodova vojske i digitalnog bojišta, što mnoge zemlje ne mogu ostvariti ako nemaju tako snažan industrijski potencijal. Naša odluka o ulasku u ovu industriju nije samo pitanje proizvoda koje nudimo na tržištu, poput 5G mreže, nego predstavlja i našu nacionalnu odgovornost da budemo prisutni kada je potrebno te sa stotinama ili tisućama inženjera razvijemo rješenja koja znatno povećavaju otpornost hrvatske države i učinkovitost u obrani“, poručio je Krajnović.
Panel 4
Hrvatska ima tehnološko znanje, tvrtke s međunarodnim iskustvom i akademsku zajednicu koja razvija napredna rješenja, ali ključni izazov ostaje kako taj potencijal brže pretvoriti u proizvode za obranu i svjetsko tržište. To je bila jedna od glavnih poruka četvrtog panela "Inovacije kao pokretač obrambene konkurentnosti", posvećenog sigurnosti, obrambenoj industriji i tehnološkim inovacijama. Na panelu su sudjelovali prof. dr. Nikola Mišković, profeor na FER-u, Goran Basarac, predsjednik Uprave Agencije ALAN, Marko Košuljandić iz Shadow Nauticsa, Tomislav Grubiša iz Geoluxa te Filip Novoselnik iz Protostar Labsa.
Sudionici su istaknuli potrebu za bržim razvojem i testiranjem proizvoda, boljim povezivanjem države, znanosti i industrije te kontinuitetom ulaganja.
Iskustvo Geoluxa pokazuje da hrvatska tehnološka tvrtka može izgraditi globalno tržište. Tomislav Grubiša rekao je da je kompanija počela u garaži u Samoboru, a danas izvozi u 85 zemalja. Razvija i proizvodi radarske i hidrometeorološke sustave koji se koriste u civilnom sektoru, ali i u područjima poput dronova, zrakoplovstva i obrane.
Poseban je problem, kaže, što domaće tvrtke ponekad međunarodno priznanje dobiju prije nego što ih prepozna domaće tržište.
"S dosta skepse smo promatrani. Kada smo se dokazali na svjetskom tržištu i u NATO-u, u raznim hidrometeorološkim agencijama, od Amerike do Europe, tek onda smo postali dobri i za Hrvatsku", rekao je Grubiša.
Geolux danas proizvodi oko 4000 radara i zapošljava tridesetak ljudi, a više od 95 posto poslovanja odnosi se na civilno tržište. Tvrtka planira gradnju hidrološkog bazena u Samoboru koji bi trebao biti među najmodernijima u Europi.
"Treba nam infrastruktura, ali trebaju nam i klijenti. U obrambenom sektoru moramo bolje iskoristiti ono što već imamo u Hrvatskoj", poručio je.
Marko Košuljandić iz Shadow Nauticsa naglasio je koliko je za ulazak na međunarodno obrambeno tržište važno dokazati kvalitetu proizvoda.
"Gdje god dođete vani, pitaju vas gdje vaš proizvod mogu vidjeti kako bi znali je li ono što govorite doista tako. U obrambenoj industriji sve je vrlo provjerljivo", rekao je.
Shadow Nautics razvija patrolna i borbena plovila za potrebe zaštite granica, carine, traganja i spašavanja te medicinskog prijevoza. Tvrtka je u završnoj fazi razvoja borbenog plovila za jednu vojsku, u suradnji s francuskim partnerima.
Kao primjer uspjeha Košuljandić je naveo Katar gdje je hrvatska tvrtka pobijedila na natječaju iako nije ponudila najnižu cijenu.
"Presudili su kvaliteta proizvoda i tehnološko rješenje", naglasio je.
Filip Novoselnik iz Protostar Labsa povezao je svemirsku i obrambenu industriju. Tvrtka razvija kamere, vizirske sustave i tehnologije umjetne inteligencije, a njezina se tehnologija koristi i u svemirskim projektima, uključujući satelit Europske svemirske agencije.
"To su industrije vrlo slične po zahtjevima. To su sustavi visoke pouzdanosti koji moraju raditi u ekstremnim uvjetima, uz velike zahtjeve za autonomijom", napomenuo je.
Hrvatske tvrtke, smatra, mogu konkurirati velikim sustavima, ali moraju pronaći područja u kojima mogu ponuditi tehnološku prednost.
"Možemo se nositi s velikima, ali moramo pronaći svoje niše. Tehnološka naprednost može biti faktor diferencijacije."
Predsjednik Uprave Agencije ALAN, Goran Basarac, istaknuo je da se obrambena industrija mora razvijati prema stvarnim potrebama krajnjeg korisnika.
"Rat je najbolji poligon. Donbas je poligon. To se događalo i u Domovinskom ratu. Industrija odgovara zahtjevima vojske", izjavio je.
Prema njegovim riječima, vojska mora biti uključena od ideje i prototipa do testiranja i konačne odluke o primjeni. Kao primjer je naveo razvoj sustava protuprovalne, odnosno protuoklopne mine, koji se razvija uz narudžbu Hrvatske vojske, a testiranja bi trebala biti završena do kraja godine.
Basarac smatra da je potreban moderator procesa koji bi povezao industriju s najvišim državnim i vojnim strukturama.
"Što brže i efikasnije da proizvod što prije nađe primjenu. Ako ne ide, treba sve zatvoriti i financiranje zaustaviti kako se ne bi izgubile tri godine u krivom smjeru."
Profesor na FER-u Nikola Mišković upozorio je na jaz između akademske zajednice i industrije. FER, rekao je, desetljećima razvija tehnologije koje često nadilaze ono što industrija u određenom trenutku može apsorbirati.
"FER već 70 godina pomiče granice i često je ispred onoga što industrija može apsorbirati. Transfer znanja prema industriji sve je veći, ali može biti intenzivniji", naglasio je.
Posebno je izdvojio autonomna vozila i dronove te problem prelaska od ideje preko prototipa do serijske proizvodnje.
Jedan od najvećih izazova pritom je nedostatak stručnog kadra. "Nije lako pronaći gotove inženjere. Isplati se ulagati u talentirane srednjoškolce. Trebaju nam mehatroničari, ljudi s tehničkim predznanjima, računalima, strojarstvom. STEM područja su budućnost", istaknuo je Mišković.
Grubiša je upozorio da se vrhunski inženjeri stvaraju godinama.
"Inženjeri se grade desetljećima. Trebaju godine da postanu vrhunski stručnjaci ako želite biti konkurentni na međunarodnom tržištu."
Mišković je upozorio i na potrebu očuvanja domaće istraživačke infrastrukture. Posebno je izdvojio Brodarski institut koji bi, prema njegovu mišljenju, mogao postati centar izvrsnosti europske pomorske robotike.
"Treba osigurati da Brodarski institut ne postane hotel, nego novi centar izvrsnosti europske pomorske robotike."
Košuljandić je istodobno upozorio na potrebu dugoročnog pristupa modernizaciji Hrvatske ratne mornarice. "HRM se ne može opremati zbrda-zdola, nego postupno", rekao je, istaknuvši važnost pripreme infrastrukture i kontinuiteta ulaganja.
Rasprava je pokazala da Hrvatska ima dio potrebnih elemenata za razvoj konkurentne obrambene industrije - od znanja i istraživanja do tvrtki koje već posluju na međunarodnom tržištu. No, potrebno je bolje povezati te kapacitete i skratiti put od ideje do proizvoda.
Basarac smatra da Hrvatska ne može sve razvijati sama, ali mora znati prepoznati vlastite kapacitete i povezati ih.
"Ne možemo imati hrvatski nuklearni projekt - to nije realno i nije moguće. Ali moramo znati što se može napraviti i objediniti one koji to mogu postići", naglasio je, uz poruku da prilika nije u pokušaju da Hrvatska konkurira velikima u svemu, nego u specijalizaciji, tehnološkoj izvrsnosti i povezivanju znanosti, industrije i države. Dobra ideja pritom nije dovoljna: potrebno je stvoriti sustav koji će omogućiti brzo testiranje, financiranje i razvoj rješenja koja pokažu stvarnu vrijednost sve do njihove primjene i serijske proizvodnje.
Panel 5
Europska obrambena industrija ulazi u razdoblje ubrzanog razvoja, a Hrvatska u njemu traži svoje mjesto - kroz specijalizaciju, inovacije, transfer tehnologije i snažnije povezivanje domaćih kompanija s europskim tržištem. Poruke su to petog panela "Izgradnja europske obrambene industrijske snage", na kojem su predstavnici vodećih hrvatskih i europskih kompanija govorili o novim prilikama, ali i izazovima koji čekaju industriju.
Od malog pješačkog naoružanja i pametnih kaciga do oklopnih vozila, korveta i besposadnih platformi - zajednička je poruka sudionika bila jasna: obrambena industrija više nema luksuz sporog razvoja. Konkurencija se zaoštrava, tehnološki ciklusi skraćuju, a sigurnost opskrbnih lanaca postaje jednako važna kao i sam proizvod.
Predsjednik Uprave HS Produkta Željko Pavlin istaknuo je da Europa raspolaže snažnom industrijskom i tehnološkom bazom, ali je ona i dalje rascjepkana među državama. Upravo u toj strukturi vidi priliku za hrvatske proizvođače.
HS Produkt, rekao je, ne može konkurirati najvećim europskim proizvođačima po veličini, ali može pronaći svoje mjesto kroz kvalitetu, inovacije i specijalizaciju.
"Moramo biti svjesni svoje veličine i snage. Ne možemo biti stup europske obrambene industrije, ali možemo se nametnuti kvalitetom, inovacijom, iskustvom i proizvodom", poručio je Pavlin.
Put do europskog tržišta za HS Produkt već je počeo. Tvrtka je stigla do finala natječaja za novu francusku pušku, a iako je na kraju iz političkih razloga odabran njemački proizvod, nastup u finalu donio je hrvatskom proizvođaču značajnu međunarodnu vidljivost.
U posljednje dvije godine HS Produkt je, među ostalim, dobio natječaj za španjolsku policiju i počeo opskrbljivati bugarsku vojsku svojim pištoljem.
Pavlin pritom ne očekuje velike europske integracije upravo u segmentu malog pješačkog naoružanja. Umjesto toga, ključno pitanje bit će tko će uspjeti osvojiti najveći dio tržišta. Hrvatska, smatra, u tom segmentu ima kapacitet da u relativno kratkom roku odgovori na potrebe europskog tržišta.
Da je konkurencija u obrambenoj industriji postala globalna i neprekidna utrka, naglasio je glavni direktor Šestan-Buscha Alojzije Šestan.
"Liga prvaka u obrambenoj industriji igra se svaki mjesec, a ne jednom godišnje", poručio je, istaknuvši kako je broj proizvođača zaštitne opreme u posljednjih nekoliko desetljeća višestruko narastao.
Šestan-Busch zato je razvoj usmjerio prema novim materijalima, vlaknima i polietilenu, ali i prema proizvodima koji objedinjuju zaštitu i digitalne tehnologije.
U središtu tog razvoja nalazi se pametna kaciga, zamišljena kao platforma za integraciju senzora, elektronike i drugih sustava budućeg digitalnog vojnika. Cilj je dodatno povezati kacigu sa zaštitnom maskom i drugim elementima opreme.
"Zaštitna oprema mora se razvijati u skladu s razvojem napadačke opreme", istaknuo je Šestan.
No, tehnološka inovacija sama po sebi nije dovoljna. Za izlazak na međunarodno tržište proizvod mora biti kompatibilan s postojećim sustavima i standardima.
"Kada ulažete, ulažite u ljude, ali i u standarde. Inovacije koje nisu usklađene sa standardima nisu inovacije", poručio je.
Predsjednik Uprave Đuro Đaković Grupe Marko Ćosić pitanje razvoja domaće industrije otvorio je kroz iskustvo održavanja i modernizacije oklopnih vozila.
Bradley, Leopard i druga borbena vozila donose Hrvatskoj potrebu za dugoročnim održavanjem. Cilj je, istaknuo je, osigurati sposobnost održavanja vozila na kotačima i gusjenicama tijekom njihova dugog životnog vijeka. No, za Ćosića inovacija nije samo stvaranje potpuno novog proizvoda.
Podsjetio je na razvoj tenka M-84, jednog od najsloženijih proizvoda tadašnje industrije, te na današnji rad na Leopardu. Ključ je, kaže, u stvaranju dodatne vrijednosti na svakom segmentu proizvoda.
"Inovacija nije samo finalni proizvod, nego i svaki segment koji taj proizvod čini boljim. Upravo ti mali segmenti mogu napraviti razliku na bojnom polju", rekao je Ćosić.
Domaća industrija pritom ima važnu ulogu u opskrbi rezervnim dijelovima. Za razvoj i proizvodnju M-84 nekoć je bilo uključeno više od 80 tvrtki i fakulteta, a model suradnje velikih integratora s manjim specijaliziranim kompanijama, poručeno je, ostaje aktualan i danas.
Velike kompanije integriraju tehnologije u konačni proizvod, dok male tvrtke često nose inovacije.
Jedna od konkretnih prilika za hrvatsku industriju otvorena je u vojnoj brodogradnji. Julien Hostin, direktor za industrijske suradnje Naval Groupa, istaknuo je da se obrambena industrija mora prilagoditi novim sigurnosnim okolnostima, ubrzati proizvodnju i osigurati dugoročnu otpornost dobavnih lanaca. Naval Group, rekao je, želi biti integrator - od plovila do softvera - ali pritom računa na mrežu partnera u drugim europskim državama. U Hrvatskoj već vide potencijalne partnere, a posebno je izdvojena suradnja u programu korveta.
Naval Group trenutačno ima obvezu isporuke 13 fregata, što prema Hostinu otvara dodatne mogućnosti za europske industrijske partnere. Kada je riječ o korvetama, francuska kompanija spremna je, kaže, omogućiti transfer znanja i tehnologije kako bi se dio brodogradnje mogao odvijati u Hrvatskoj.
Takva suradnja, istaknuo je, mogla bi otvoriti više od tisuću radnih mjesta, a Hrvatsku pozicionirati uz bok državama poput Nizozemske, Belgije, Njemačke i Grčke u europskom lancu vojne brodogradnje.
Gordan Pešić, glavni izvršni direktor Rheinmetall Unmanned Vehiclesa, europsku obrambenu strategiju vidi kao priliku za integraciju hrvatskih kompanija u šire europske programe. Kao primjer izdvojio je DOK-ING, koji je kroz suradnju s Ministarstvom obrane ušao u europski obrambeni sustav svojim tehnološkim rješenjima. Platformu Komodo opisao je kao jedan od programa s velikim potencijalom. Na razini Europske unije danas postoji niz obrambenih programa, a njihova složenost zahtijeva dobro pozicioniranje i poznavanje europskih mehanizama. "To je prilika za velike igrače, ali i za male, ako se strateški pozicioniraju i odigraju važnu ulogu", poručio je Pešić.
Jedna od ključnih tema panela bili su i dobavni lanci. Rat u Ukrajini, promjene u energetskoj politici, trgovinske barijere, nestabilnost na Bliskom istoku i poremećaji pomorskih pravaca, istaknuo je Pavlin, pokazali su koliko europska industrija ovisi o dostupnosti sirovina, poluproizvoda i komponenti. Zato novi proizvodi, smatra, moraju biti razvijani uz što veće oslanjanje na europske sirovine i proizvodne kapacitete.
Europska obrambena industrija tako više ne govori samo o tome što može proizvesti, nego i o tome odakle može nabaviti sve što joj je potrebno za proizvodnju. Upravo je tu prostor za domaće proizvođače, ali i za cijeli lanac malih i srednjih kompanija.
Zaključak panela može se svesti na jednu riječ - integracija. Hrvatska sama ne može izgraditi cjelokupni europski obrambeni sustav, ali može zauzeti prepoznatljive niše u kojima već ima znanje, iskustvo i proizvode.
Od pištolja i pušaka, preko zaštitne opreme i oklopnih vozila, do besposadnih sustava i brodogradnje, domaće kompanije već imaju reference koje mogu biti ulaznica za veće europske programe.
U tom procesu važnu ulogu može imati i Agencija Alan, koja bi, kako je istaknuto na panelu, trebala djelovati kao platforma za integriranje i medijator između Ministarstva obrane i domaće industrije - od istraživanja i razvoja do krajnjeg korisnika.
Poruka sudionika bila je da se europska obrambena industrija nalazi pred velikim preslagivanjem. Za Hrvatsku to znači i izazov i priliku: ne pokušavati biti ono što nisu najveće europske države, nego izgraditi prepoznatljive sposobnosti i proizvode te ih povezati s europskim sustavom.
U novoj europskoj obrambenoj arhitekturi veličina više nije jedina ulaznica. Presudni mogu biti tehnologija, brzina, pouzdanost, standardi i sposobnost da se domaća inovacija uklopi u europske lance vrijednosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....