KRŠKO - Josip Zagajski, 60-godišnji ratni veteran iz Vukovara koji je s pet bombi krenuo u teroristički napad na slovenski politički vrh, proglašen je krivim po svim točkama optužnice te osuđen na 11 godina zatvora na jutros započetom suđenju.
Nakon presude je zapljeskao sutkinji Mariji Vrisk i rekao: "Bravo".
U cijelosti je dokazano da ste krivi za sva kaznena djela, rekla je sutkinja Zagajskom u kraćem usmenom obrazloženju presude.
“Samo pravovremenom intervencijom policaje spriječeno je stradavanje većeg broja ljudi”, kazala je sutkinja Vrisk. Rekla je je sud jedino morao riješiti dvojbu kome su bile namijenjene bombe. No, kako Zagajski nije imao razloga za nikakav osobni obračun sa bilo kime u Sloveniji, kako ih nije namjeravao prodati jer su osigurači bili olabavljeni što ukazuje na to da ih je pripremio za što lakše aktiviranje jedini mogući odgovor je da je pripremao teroristički napad. Sud stoga nije mogao zanemariti presudu minhenskog suda iz 2001. koji ga je osudio na 13 godina zatvora i trajni izgon iz Njemačke zbog toga što je 23. srpnja 1999. godine bacio dvije ručne bombe u ured turske turističke agencije u Munchenu, nezadovoljan politikom Turske prema Armencima.
- Svatko ima pravo biti osjetljiv na nepravdu ako smatra da se ona nanosi njegovoj domovini, no ti se problemi ne rješavaju bombama - kazala je sutkinja Vrisk.
No, Zagajski jedino u tom načinu vidi mogući izlaz iz problema, što je posljedica i njegova PTSP-a, te strahota koje je prošao tijekom rata, kazala je sutkinja u obrazloženju presude. Kazna od 11 godina zatvora jedinstvena je za sprječavanje službene osobe, nedozvoljen unos eksploziva u Sloveniju i pripremu terorizma. Za sprječavanje policajaca kažnjen je sa četiri i pol godine zatvora, za nedozvoljeni unos oružja sa tri godine, te za terorizam sa četiri godine.
Tužiteljica Nina Ribič bila je zadovoljna izrečenom presudom i rekla je da će razmisliti o žalbi, dok je Klavdija Kerin, njegova braniteljica komentirala kako nema dokaza da je Zagajski kriv i za terorizam.
Osim 11 godina zatvora morat će platiti i sudske troškove, produljen mu je pritvor i oduzete su mu bombe.
Tužiteljica Nina Ribič tražila je 12 godina zatvora. U završnoj je riječi navela kako je u cijelosti dokazano da je počinio tri teška kaznena djela, a najteže od njih je terorizam jer je planirao ubiti najviše političke dužnosnike Slovenije.
Povod mu je bio, kako je rekla, to što je bio nezadovoljan slovensko-hrvatskim odnosima i na taj način je htio izraziti svoj protest. Svaka njegova bomba bila je smrtonosna u promjeru od 15 metara.
Odvjetnica Klaudija Kern, braniteljica Zagajskog tvrdila je u završnoj riječi da optužba ničim, osim jednosnjernom kartom Zagreb-Ljubljana i presudom minhenskog suda iz 2001. kojom je već bio osuđen za terorizam.
Prigovorila je i nalazu psihijatrijskog vještaka Slavka Ziherla, koji je potpredsjednik stranke LDS, čija je predsjednica Katarina Kresal, slovenska ministrica unutarnjih poslova koju je Zagajski navodno htio likvidirati.
Vještak Ziherl je rekao da Zagajski zbog strahota koje je prošao u ratu u Vukovaru, te u zarobljeništvu, ima paranoidnu psihozu, ali da je bio svjestan svojih postupaka. Zagajski je prigovorio da ne može netko u 45 minuta ocijeniti nečiji život od 60 godina. Okrenuo se prema novinarima i rekao: „Meni su sve zube povadili kliještima!“.
Zagajski: Kad mi je policajac rekao da ima dijete, odustao sam
Vukovarski veteran sjeo je jutros u 9.15 na optuženičku klupu Okružnog suda u Krškom. Kad su ga od pravosudne marice parkirane tik uz ulaz u sudsku zgradu uvodili u sud brojnim okupljenim novinarima izjavio je: "Očekujem visoku kaznu!“.
Nekoliko minuta kasnije na pitanje predsjednice sudskog vijeća Marije Vrisk hoće li iznijeti obranu rekao je:
"Branit ću se šutnjom. Priznajem, kriv sam. Samo bih htio reći u vezi druge točke optužnice. Da sam namjeravao aktivirati bombu mogao sam to učiniti, predomislio sam se kada mi je policajac rekao da je otac malog djeteta. Jer, da sam htio mogao sam to učiniti. Već sam bio izvadio osigurač iz druge bombe koja je bila u drugom džepu i mogao sam je aktivirati. Ali, nisam htio. Nije to bilo baš tako kako policajac tvrdi. Pitajte ga. Ni njemu ni meni ne bi bilo spasa, jer je prostorija bila i zatvorena, vrata i prozori“; kazao je Zagajski. Još je dodao:
"Da sam htio, mogao sam aktivirati bombe i ne bi bilo suđenja. Ja sam pet godina bio vojnik u ratu, sudjelovao sam u ratu u Vukovaru. Branit ću se mukom ili šutnjom, obzirom da na to imam zakonsko pravo. To je sve što imam za reći, a na pitanja neću odgovarati".
Okružna državna tužiteljica Nina Ribič pročitala je optužnicu koja Zagajskog tereti za sprječavanje policajaca u obavljanju posla, unos nedozvoljenog oružja u Republiku Sloveniju te akt terorizma. Svojim postupkom tvrdi tužiteljica namjeravao je ugroziti same temelje Republike Slovenije napadom na najviše državne dužnosnike, premijera Pahora, te institucije Republike Slovenije.
Potom je predsjednica vijeća pročitala izjave policajaca koji su 10. srpnja uhitili Zagajskog.
Nakon što je pročitana izjava policajca Aleša Cesara koji je „skinuo“ Zagajskog s vlaka u Dobovi i sproveo ga u policijsku postaju na detaljan pregled, te koji ga je svladao, Zagajski je njegovu izjavu cinično sa smješkom komentirao:
"Čestitam mu, on je super kad je to uspio!“.
„Ja nisam terorist, ni muslimanski ni kršćasnki, ali ovo je bila izravna akcija. (to je rekao i na francuskom nap. a.). Morate znati da sve ima svoj uzrok i posljedicu. Priznao sam i iza toga muški stojim. Htio sam to napraviti i moglo je biti grdo. Neka kazna odgovara zločinu. Hvala lijepo“.
Rekao je to na kraju svog obraćanja sudskom vijeću Josip Zagajski.
Pismo Zagajskog Jutarnjem: Htio sam ubiti Pahora i Kresal
Josip Zagajski iz pritvora ljubljanskog zatvora napisao je pismo redakciji Jutarnjeg lista. U njemu je napisao da će ispričati priču o neuspjelom atentatu na premijera Slovenije Boruta Pahora i ministicu unutrašnjih poslova Katarinu Kresal.
Iskaz policajca Aleša Cesara
Aleš Cesar, policajac koji je svladao Zagajskog o događaju sa graničnog prijelaza u Dobovi u istrazi je rekao:
„Išao sam od zadnjeg vagona prema naprijed i negdje u drugom vagonu, u drugom ili trećem kupeu je sjedio osumnjičeni, dva Amerikanca i neka gospodična. Tražio sam ga dokumente i dao mi je voznu kartu. Ponovo sam zatražio dokumente i potom je iz karte izvadio osobnu iskaznicu i kartonček. Preko veze sam dobio podatak da ima zabranu ulaska u Sloveniju. Rekao sam mu da ću morati obaviti temeljitu kontrolu i rekao mu da krene sa mnom u postaju. Ušli smo i pitao me zašto ima zabranu ulaska u schengensku područje, a ja sam mu rekao da valjda sam zna zašto ima zabranu. Stao je za drugi kraj stola i tražio da isprazni torbicu i potom džepove, opisivao je Cesar.
Rekao je u jednom trenutku i ovo:
„Pomaknuo sam se bez nekog razloga na drugu stranu, na udaljenost roke. Prvo je izvadio papirić za motanje cigarete. Ponovo sam tražio da izvadi sve. Počeo se pomicati i udaljavati od mene. Zgrabio sam ga za rukav jakne, on je lijevom ruku izvadio bombu i desnom rukom izvadio osigurač. Zgrabio sam ga za ruku i on je htio izvaditi desnom rukom za drugi džep, ali sam ga zgrabio za džep. Pozvao sam pomoć i kolega mu je rekao da miruje ili da će ga ustrijeliti.
U desnom džepu smo mu našli bombu, a osigurač je zakvačio neki konac, tako da smo morali prerezati da izvadimo bombu. Našli smo još tri bombe, one su imali osigurače, tako da se lako mogu izvaditi. U torbi je imao neke knjige psihološkog sadržaja. Drugih pojedinosti se ne sjećam. Kad sam ga primio sa lijevom rukom za desni džep, nije mogao osloboditi desnu ruku. Sve to trajalo oko pola sata, od kad sam pristupio njemu na vlaku do kad smo ga svladali. Isključivi razlog za postupanje je bila zabrana ulaska u zonu schengensku zonu.
Ne sjećam se je li bio tih ili je vikao. Osigurač bombe koja je pala na tlo, je stavio nazad Jurgen Racman“; ispričao je u istrazi Cesar, a taj je iskaz pročitan u sudnici.
Iskaz policajca Jurgena Racmana
Dramu u prostoriji policijske postaje u Dobovi opisao je i Cesarov kolega Jurgen Racman.
„U prostoriji su već bili moji kolege Cesar, Krejan i Žalnik. Nisam mogao vjerovati da se to događa. Stavio sam osigurač u bombu koju je držao Cesar. Htjeli prvo prerezati džep jakne da se bomba ne bi aktivirala, ali nije bilo potrebno. Imao je puno vjerske literature s likom Djevice Marije. Nikakvo čudno ponašanje, činio mi se miran i hladan obzirom da smo svi bili uzbuđeni. Nije bio agresivan“, kazao je Racman u istrazi, a i njegov iskaz je pročitan u sudnici.
Opis policajca Milana Žilnika
Policajac Milan Žilnik sređivao je papire u pisarnici postaje kad je čuo kolegu Cesara koji je viknuo da netko ima bombu. O tome što je vidio ispričao je:
„U prostoriji je već bio kolega Krejan i držao je u ruci pištolj, a Cesar je držao desnu ruku osumnjičenog u kojoj je imao bombu. Oduzeo sam mu sa Cesarom bombu koju je imao u ruci. Kad sam se vratio osigurač je bio natrag u bombi. Prišla su još dvojica policajaca, a nakon toga smo obavili sigurnosni pregled i našli smo još četiri bombe, jedna u desnom džepu. Ostale tri su bile u vanjskim džepovima jakne. Osigurač je bio izvađen iz bombi u džepu, a kod ostale tri su bili osigurači olabavljeni tako da se lako mogu izvaditi. Vidio sam ga neposredno pred incident jer sam ja Zagajskog otpratio iz vlaka na peron. Nisam opazio ništa neobično. Kad smo ga savladali bio je miran i nije pokazivao nijedan znak nervoze“; ispričao je Žilnik.
Bomba na Turke zbog Armenaca
Sutkinja Vrisk pročitala je i presudu suda u Munchenu. Josip Zagajski je 26. siječnja 2001. osuđen na 13 godina radi pokušaja ubojstva, kršenja zakona o nadzoru vojnog oružja i izazivanje eksplozije s ozlijeđenima. 22. srpnja 1999. bacio dvije ručne bombe na tursku putničku agenciju u Münchenu u kojoj je jedna osoba lakše ozlijeđena. Učinio je to kako je rekao radi neslaganja s turskom politikom u Armeniji.