Projekt izgradnje nizinske pruge doživio je novi fijasko. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nakon pet i pol mjeseci (!) razmatranja žalbi poništila je odluku o odabiru zajednice ponuditelja Doğuş İnşaat ve Ticaret Anonim Şirketi iz Turske i BK Montaže iz Zagreba za rekonstrukciju postojećeg i izgradnju drugog kolosijeka te elektrifikaciju pruge Hrvatski Leskovac - Karlovac.
Ovako dugotrajno razmatranje žalbi svakako je rekord kad je riječ o strateškim infrastrukturnim objektima. DKOM je HŽ Infrastrukturi naložio da ponovo provede postupak odabira izvođača radova te svakom žalitelju, španjolskoj tvrtki Comsa i indijskoj Afcons Infrastructure Limited, plati po 66.516,25 eura za troškove žalbenog postupka.
Državna komisija rješenje je objavila 19. prosinca, iako je dokument sastavljen još 10. studenoga, te nije jasno zašto se čekalo skoro mjesec i pol dana s njegovom objavom. Rješenje je napisano na čak 110 stranica, a osim što su se španjolska i indijska tvrtka žalile na izbor tursko-hrvatskog konzorcija, Afcons je podnio i žalbu na španjolsku Comsu te je tražio da je se izbaci iz natječaja.
U žalbama je izneseno više desetaka žalbenih navoda, od kojih je velik dio odbijen, no usvojeni su oni koji, prema DKOM-u, značajno utječu na proces javnog nadmetanja i zbog kojih je poništena odluka o odabiru izvođača.
Glavni razlog poništenja jest usvajanje žalbenih navoda da tvrtka Doğuş nije dokazala tehničke i stručne sposobnosti na dosad obavljenim radovima, a koje su tražene natječajem. Naime, turska kompanija vrijednost obavljenih radova dostavila je u turskim lirama te je naknadno korigirala iznose sukladno povećanju inflacije u toj zemlji. Žalitelji su smatrali da je povrijeđeno načelo jednakog tretmana i da je odabrana zajednica stavljena u povoljniji položaj u odnosu na druge ponuditelje koji nisu revidirali iznose izvršenih ugovora sukladno inflaciji u svojim državama.
Comsa u žalbi tvrdi da je turska tvrtka prvotno navela jednu vrijednost obavljenih ugovorenih radova, da bi nakon traženja HŽ Infrastrukture da objasne te podatke te vrijednosti korigirala, "što dovodi u pitanje točnost i vjerodostojnost dostavljenih informacija". Razlike u iznosima Doğuş je opravdavao hiperinflacijom u Turskoj. Žalitelji su tvrdili da turska tvrtka nikad nije dostavila stvarnu vrijednost ugovorenih i izvršenih radova, nego je riječ o administrativnoj prilagodbi sukladno ekonomskoj situaciji u zemlji. HŽ Infrastruktura je u odgovoru na žalbu ustvrdila da je turska država ovlastila Upravu za javnu nabavu da, prema posebno izrađenim indeksima i koeficijentima koji uključuju kretanje inflacije, za ugovore sklopljene prije inflacije izdaje dodatne potvrde, a u cilju realnog prikaza vrijednosti te sudjelovanja u daljnjim postupcima javne nabave. Negirali su da se uvažavanjem hiperinflacije pribraja vrijednost i tako stječe sposobnost te su ostali kod svoje tvrdnje da je odabrani konzorcij dokazao svoju sposobnost za izvršenje traženih radova. No u tom slučaju DKOM je stao na stranu žalitelja. Prihvaćajući žalbeni navod zaključili su da je HŽ Infrastruktura mogla drukčije preračunavati iznose izvršenih ugovora u eure i isključiti utjecaj inflacije. Također su mogli propisati uvjet tehničke i stručne sposobnosti koji sadrži samo vrstu izvršenih radova, bez propisivanja vrijednosnog kriterija. Zaključili su da je naručitelj pregled i ocjenu trebao izvršiti sukladno dokumentaciji koja ne predviđa uzimanje u obzir inflatornih i hiperinflatornih učinaka, a ne takvu mogućnost usklađivanja uvoditi u fazi pregleda i ocjene ponuda. "Opisano postupanje dovodi u nejednak položaj ponuditelje koji bi eventualno sudjelovali u postupku da su imali jasnu informaciju da je navedeno uzimanje u obzir inflatornih učinaka moguće, ali takva mogućnost ni na koji način nije navedena u dokumentaciji o nabavi", navodi se u rješenju te je zaključeno da "naručitelj nije postupio sukladno odredbama dokumentacije o nabavi".
Osim toga, žalitelji su uspješno osporili reference koje je u natječajnoj dokumentaciji ponudio tursko-hrvatski konzorcij te je i to utjecalo na konačnu odluku o poništenju odabira izvođača.
Na natječaj koji je objavljen još 30. listopada 2024. godine pristiglo je pet ponuda, a jedino je tursko-hrvatska ponuda bila ispod procijenjene vrijednosti i iznosi 225,9 milijuna eura bez PDV-a. Sljedeća po redu je ponuda španjolske Comse u iznosu od 279 milijuna eura, treća je ponuda indijske tvrtke Afcons, koja je radove bila spremni izvesti za nešto manje od 300 milijuna eura. S obzirom na taj poredak, važan je podatak da je DKOM odbacio traženje Afconsa da se iz natječaja Comsa izbaci zbog sudskih presuda za sudjelovanje u kartelu na natječajima za željezničku infrastrukturu u Španjolskoj, za korupciju na radovima u SAD-u te zbog plaćanja kazne za neizvršene radove u izgradnji autoceste u Rumunjskoj. DKOM je prihvatio obrazloženja Comse da su u SAD-u i Španjolskoj osuđene njezine podružnice koje nemaju veze s natječajem u Hrvatskoj te da su vezano za slučaj u Rumunjskoj poduzeli mjere samokorigiranja "te ne nalazi osnovan razlog za isključenje ponude drugorangiranog ponuditelja iz postupka javne nabave".
Tursko-hrvatski konzorcij na ovu odluku DKOM-a ima pravo žalbe Visokom upravnom sudu, što će nesumnjivo iskoristiti. Sukladno rješenju DKOM-a, HŽ Infrastruktura sada ponovo mora odabrati izvođača radova, a nema zapreke da ponovo odabere Doğuş i BK Montažu uz obrazloženje da je njihova ponuda jedina ispod procijenjene vrijednosti radova. Bez obzira na to tko ponovo bude odabran, bez sumnje će uslijediti nova runda žalbi DKOM-u. Stoga se realnim čine procjene da radovi na ovoj pruzi neće početi prije jeseni sljedeće godine. Rok za završetak ove trase duge 40 kilometara je 36 mjeseci, pa se njezin završetak može očekivati tek krajem 2029. godine. Podsjećamo, prvi natječaj za izgradnju ove trase bio je raspisan u rujnu 2020. godine!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....