Osim po ‘špeceraj’, lijekove, duhan ili automehaničarske usluge, Hrvati bi mogli u šoping u susjednu BiH i po bojlere. Tako bar nagovještava struka, koja upozorava da bi bojleri potencijalno mogli postati nova “afera razdjelnici”. Klasičnih plinskih bojlera od 2015. više nema na tržištu, a zalihe tvrtki proizvođača koje su ih imale, kao i zalihe servisera koji su pokupovali rezervne dijelove, polako se tope.
Stoga u slučaju kvara postoje dvije mogućnosti: skuplji, ali učinkovitiji bojler ili klasični i jeftiniji kupljen u susjedstvu. Izbor (još) postoji jer to područje u Hrvatskoj nije uređeno.
Naime, EU sugerira korištenje učinkovitijih uređaja i sedam godina je preporučeni rok trajanja takvog uređaja. Postala je svjesna rasipanja energije i novca kroz prozor korištenjem klasičnih plinskih bojlerskih tehnologija. Pitanje plinskih trošila, inače, pokriva Uredba Europske komisije o provedbi Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za ekološki dizajn grijača prostora i kombiniranih grijača i njome je uređen rok od 26. rujna 2015. za stavljanje na tržište novih uređaja. Drugim riječima, na području Hrvatske otada se više ne prodaju klasični plinski turbo bojleri jer nisu dopušteni. Štoviše, klasični bojleri već nekoliko godina uopće ne postoje na zapadnim tržištima. Za grijanje prostora u prodaji su atmosferski i kondenzacijski bojleri.
No, kad je riječ o zamjeni klasičnih bojlera ta obveza nije nametnuta. Iako su do nas doprijele informacije da pojedini dimnjačari ljudima tvrde suprotno, ukoliko je stari bojler funkcionalan ne mora se zamijeniti s novim kondenzacijskim.
Nadležnost
Pokušali smo doznati od nadležnih više o tom segmentu, ali bezuspješno. Čini se čak da se i ne zna tko je nadležan za to područje jer nas je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike preusmjerilo na Ministarstvo gospodarstva, u čijoj nadležnosti više nije energetika. No, u HGK napominju da zakonska regulativa u Hrvatskoj nije poznata pa zapravo nije moguće odrediti koji će točno uređaji zadovoljavati propise.
- Pojedine propise na lokalnoj razini donose jedinice lokalne samouprave pa tako u gradu Zagrebu postoji Odluka o obavljanju dimnjačarskih poslova kojom se propisuje postojanje mjernog otvora na priključku plinskog trošila na dimnjak. Međutim, ne uvjetuje se starost uređaja. Odluka propisuje način mjerenja dimovodnih plinova i kontrolu na temelju postojanja referentnih vrijednosti uređaja za loženje, a ne način na koji će korisnici osigurati postojanje mjernih otvora - ističu u HGK.
Nema obveze
Pritom Zdravko Šenjug, šef Hrvatske dimnjačarske udruge, ističe da nema nikakve zabrane i obveze zamjene plinskih trošila u Hrvatskoj.
- Postoje samo propisi koji reguliraju kontrolu kompletne plinske instalacije u sklopu koje je i plinski bojler, a to je najčešće rok od osam do 10 godina. Te kontrole odrađuje distributer plina, a za dimnjake dimnjačar. Ako su plinski uređaji postavljeni ispravno, uz odgovarajuće propise koji to određuju, nema potrebe za zamjenom - savjetuje Šenjug. Dakle, s obzirom da nije nametnuto, bojleri će se morati mijenjati kad prestanu raditi, a rok trajanja im može biti dug.
Zdravko Šenjug
U Zagrebu je, prema neslužbenim informacijama, od 2000. godine ugrađeno oko 80.000 bojlera, što znači da su stari i 20-ak godina, no neki traju i 30-ak godina.
I u Gradskoj plinari Zagreb napominju da Uredbom nije propisana obveza i rok za mijenjanje postojećih trošila koja su, ako su ugrađena u skladu s propisima i ako su ih redovito servisirali ovlašteni serviseri, sigurna za upotrebu.
Problem
No, kao moguće rješenje u prijelaznom razdoblju smatraju da bi bilo preporučljivo dopustiti zamjenu postojećih klasičnih turbo bojlera istim takvima. Jer, upravo bi pri zamjeni postojećih bojlera mogao nastati problem.
S obzirom da se posljednje dvije godine u zgrade kondenzacijski bojleri nisu ugrađivali, nego isključivo klasični turbo bojleri, problem se javlja kad netko želi zamijeniti klasični turbo bojler sličnim, odnosno kad se pokvari postojeći plinski bojler spojen na dimnjak na kojemu su priključeni i drugi stanovi.
- Tada bi svi koji su na tom dimnjaku morali mijenjati bojlere i ugrađivati kondenzacijske kojih jedino ima na tržištu, uz obaveznu sanaciju dimnjaka. Na taj problem dimnjačarska udruga upozorava već dulje, ali mjerodavni zasad nemaju sluha - kaže nam Šenjug.
Kondenzacijski bojler vs. klasični
Kondenzacijskom tehnikom se putem izgaranja prirodni plin pretvara u korisnu toplinu. Pritom bojler radi samo s temperaturom koja je potrebna za pokrivanje trenutačne potrebe za toplinom čime se gubici svode ma minimum.
Kod klasičnih bojlera mora se izbjegavati kondenzacija dimnih plinova, a time i vlaženje ogrjevnih površina ložišta i izmjenjivača, a kod kondenzacijske tehnike je izričito poželjna kako bi se latentna (skrivena) toplinska energija u vodenoj pari dimnih plinova dodatno iskoristila i predala sistemu grijanja kao dodatak.
Upravo je ta toplina ona famozna razlika u iskoristivosti između klasičnih i kondenzacijskih sistema...
Velika investicija
Takav zahvat, prema riječima struke, nije najsretnije rješenje i prilično je velika investicija od 10.000 kuna na više, a ušteda iznosi samo 200, 300 kuna. Stoga ne čudi izbor jeftinijih bojlera, s kojim dolazi i do stvaranja sivog tržišta, većeg uvoz klasičnih turbo bojlera iz BiH, jačanja neovlaštenog servisa i sl., kao što ne čudi naznaka da bi s bojlerima mogao nastati sličan problem kao onaj s razdjelnicima, koji još uvijek nije riješen.