ŽIVOT MONAHINJA U MANASTIRU U molitvi svaki dan provedu šest i pol sati, doznali smo kako izgleda njihova skromna svakodnevica

Pet žena skrušeno izgovara svete riječi. U molitvi će provesti sljedeća tri sata, iako vani zora još nije ni svanula. To je tek početak. Dnevno provedu barem šest i pol sati moleći te čitajući svete knjige. Ostatak vremena, pak, rade. Brinu o crkvi i imanju, ali i o ljudima iz mjesta. Ne zamaraju se stvarima i užitcima koji ispunjavaju naš suvremeni svijet, već vode skroman život, posvećen isključivo Bogu. Nije im to teško. To je, ionako, put koji su odabrale. Svoj stari život su u potpunosti odbacile - svoje ime, hobije, muškarce, želje, materijalna dobra. Ostao je samo poziv koji ih je doveo ovdje. On ih pokreće, njemu su u potpunosti predane i to je zapravo ono što ih povezuje, budući da nisu iz istih krajeva. Jedna je iz Rusije, tri su rodom iz Srbije, a jedna je iz Bosne i Hercegovine. Vodile su različite živote, ali otkada su obukle crno, za njih postoji samo jedan put. I on ih je doveo u Jasenovac, gdje svojim radom žele vratiti ljudima vjeru u Boga. One su monahinje, žene koje su svoj život predale pravoslavnoj crkvi. Od 2016. godine djeluju u jasenovačkom manastiru i otada se brinu za pravoslavne vjernike u tom dijelu regije. O njihovom se životu jako malo zna. Samozatajne su, skromne i ne vole privlačiti veliku pažnju na sebe. Ne žele istupati u medije, zbog čega nećemo navoditi njihova imena, a na fotografijama se neće vidjeti njihova lica. To nije ono zbog čega su odlučile služiti Bogu, kažu. Zbog toga nam je njihov život pobliže predstavio vladika Jovan Ćulibrk, pakračko-slavonski episkop Srpske pravoslavne crkve, dok su nas monahinje provele kroz manastir i okolne kuće koje nose povijest Jasenovca. - Značaj manastira u Jasenovcu je prije svega duhovni. Kako nam govori iskustvo, recimo, iz logora Dachau, gdje postoje sinagoga, pravoslavna, rimokatolička i protestantska crkva, kao i samostan, duhovna dimenzija stradanja i sjećanja na žrtve od presudne je važnosti. Za vjernika i nevjernika manastir Jasenovac je mjesto koje će putnika namjernika dočekati molitvom, dobrodošlicom i toplom riječju u svako doba dana i noći - kaže vladika Jovan uvodeći nas u priču o jasenovačkom manastiru.

Pet žena skrušeno izgovara svete riječi. U molitvi će provesti sljedeća tri sata, iako vani zora još nije ni svanula. To je tek početak. Dnevno provedu barem šest i pol sati moleći te čitajući svete knjige. Ostatak vremena, pak, rade. Brinu o crkvi i imanju, ali i o ljudima iz mjesta. Ne zamaraju se stvarima i užitcima koji ispunjavaju naš suvremeni svijet, već vode skroman život, posvećen isključivo Bogu. Nije im to teško. To je, ionako, put koji su odabrale.

Svoj stari život su u potpunosti odbacile - svoje ime, hobije, muškarce, želje, materijalna dobra. Ostao je samo poziv koji ih je doveo ovdje. On ih pokreće, njemu su u potpunosti predane i to je zapravo ono što ih povezuje, budući da nisu iz istih krajeva. Jedna je iz Rusije, tri su rodom iz Srbije, a jedna je iz...