Deset godina i četiri mjeseca bilo je potrebno za početak suđenja zbog pada vojnog helikoptera u Vukovaru i pogibije troje ljudi. Nakon što je petogodišnja istraga protiv tapetara neslavno propala, Državno je odvjetništvo za pad helikoptera optužilo pilota kojemu je u tijeku suđenje.
Transportni helikopter registarske oznake H-253 u VIP verziji pao je u vukovarskoj vojarni 9. srpnja 2007. godine. Do dandanas službeno nije poznat uzrok njegova pada, ni tko je kriv za smrt troje ljudi i teško ozljeđivanje njih još sedmero.
Iznad Plaškog su se 26. rujna 2010. godine sudarila dva borbena aviona MiG 21. Zbog sudara je došlo do ispaljivanja rakete čije su krhotine ranile jednu ženu. Za sudar su okrivljena dva pilota kojima se sudilo punih sedam godina. Oslobođeni su krivnje uz zaključak suda da piloti nisu bili obučeni za izvođenje vježbe, da je sustav komunikacije bilo loš kao i meteorološki uvjeti za izvođenje vježbe. Piloti su oslobođeni krivnje, a nikad nije suđeno onima koji su pilote poslali na vježbu u takvim uvjetima. Tako ni sedam i pol godina poslije nije poznato tko je zapravo kriv za tu nesreću.
Tri velike nesreće
Iznad Donje Lomnice se 5. kolovoza 2014. godine zapalio MiG 21. Pilot se uspješno katapultirao, a avion završio na tlu. Istraga je utvrdila da je zakazao hidraulični sustav zbog čega je avion bio neupravljiv. Dakle, razlog pada je tehnički kvar. No, istraga je utvrdila i da su avionu istekli vremenski resursi te da je letio samo zato što su drugi avioni bili na remontu u Ukrajini. Tko je naredio korištenje aviona koji nije smio letjeti i time ugrozio život pilota, ali i opću sigurnost, ni tri i pol godine poslije nije poznato. Službeno nije poznato da je o tome ikada pokrenuta istraga.
Riječ je o tri najveće vojne zrakoplovne nesreće u Hrvatskoj nakon rata. Ni u jednom slučaju civilna istraga nije obuhvatila nekog visokog dužnosnika Ministarstva obrane ili nekog zapovjednika. Niti jedan nalogodavac nije istraživan. U slučaju helikoptera prvi su na meti bili tapetari, kod sudara aviona piloti, a kod pada aviona kriv je bio tehnički kvar.
Samo nekoliko sati nakon pada helikoptera u Vukovar je stigao tadašnji ministar obrane Berislav Rončević. U izjavi novinarima odbacio je mogućnost tehničkog kvara. “Mi-8 je jedna od najsigurnijih letjelica u klasi, a sve letjelice pregledavamo i remontiramo u predviđenim rokovima”, izjavio je tada i usmjerio istragu, kako se poslije pokazalo, od sebe. Istražitelji Vojne policije, ali i osnovanog civilno-vojnog povjerenstva jako su dobro shvatili njegove riječi i istraga se bavila najnižim razinama. Povjerenstvo je utvrdilo da je za pad helikoptera kriva spužva, a za njezinu su ugradnju, pak, kriva četvorica radnika Zrakoplovno-tehničkog centra iz Velike Gorice gdje su taj i još jedan helikopter preuređeni u VIP verziju za prijevoz najviših civilnih i vojnih dužnosnika. Nalogodavci preinake helikoptera nikad nisu odgovarali.
Povjerenstvo za remont helikoptera Mi-8 osnovano je 2004. godine, a ugovor o kapitalnom remontu deset helikoptera i modifikaciji dva helikoptera u VIP salonsku verziju potpisao je upravo Rončević. Za preinaku helikoptera u VIP verziju Ministarstvo obrane je trebalo suglasnost ruskog proizvođača koju nikad nisu zatražili. Činjenica je da je Hrvatska te helikoptere nabavila na crnom tržištu u vrijeme embarga na uvoz oružja pa MORH nije posjedovao nikakve papire o helikopterima, ni upute o njegovu remontu. Remont je radila ukrajinska tvrtka Ukrspecexport zajedno sa ZTC-om. No, kada je na red došla preinaka u VIP verziju, Ukrajinci su to odbili raditi jer su znali da to ne smiju bez ruskog dopuštenja. No, to nije spriječilo društvo iz Ratnog zrakoplovstva i Ministarstva obrane da nastavi radove na svoju ruku.
Nalog za radove je dan djelatnicima ZTC-a koji su svoje obavili i na kraju su osumnjičeni za smrt troje ljudi. U Ratnom zrakoplovstvu se nisu osvrtali na prigovore da helikopteri čudno zanose, iako su se njima vozili premijer i predsjednik države. Osim toga, pitanje je kako je Odjel za sigurnost letačkih operacija dopustio letenje tim helikopterima kad nisu imali potrebnu dokumentaciju. Sve to istražitelje nije zanimalo, nego je dvije i pol godine nakon nesreće podnesen istražni zahtjev protiv četvorice djelatnika ZTC-a da su krivi za to što je ugrađena spužva pilotu onemogućila upravljanje helikopterom. Za otvaranje istrage bila je dovoljna famozna rečenica Dinka Vodanovića, istražitelja zrakoplovnih nesreća i jednog od članova povjerenstva, kako se s “velikom sigurnošću može reći” da je neovlašteno ugrađena spužva glavni tehnički razlog pada helikoptera.
Bez zapovjednika
Punih pet i pol godina trajala je istraga tijekom koje je napravljeno nekoliko vještačenja te je nedvojbeno zaključeno da famozna spužva nikako nije kriva za pad helikoptera, a time su četvorica djelatnika ZTC-a oslobođena sumnje. A ta četvorica djelatnika pet i pol godina nisu mogla nigdje raditi. Jedan od njih je posao našao prvo u Gabonu, pa u Kamerunu. I to na remontu helikoptera. Vještačenja - prvo sudskog vještaka Miljenka Čopa, a zatim i prometnih fakulteta iz Zagreba i Ljubljane - dokazala su da spužva nema veze s padom helikoptera. Zaključak je potonjeg vještačenja da “za nekontrolirano okretanje helikoptera ulijevo nije bila kriva blokada otklona palice i pedala udesno.
Teorija da pilot nije mogao upravljati zbog izolacijske spužve koja se zaglavila iznad rešetki upravljačkog sustava na stropu putničke kabine i nenadano ih zablokirala nije vjerojatna. (...)”. Oba su vještačenja uprla prstom u pilota Roberta Garića kao krivca za pad. On je sam više puta ustvrdio da nije kriv. Je li on osobno napravio sve što je bilo u njegovoj moći da spriječi rušenje letjelice, valjda će pokazati suđenje koje se trenutačno odvija. No, problem je što i nadalje nitko u zapovjednom lancu nije odgovarao. Zapovjednik eskadrile, zapovjednik baze, zapovjednik Ratnog zrakoplovstva, načelnik Glavnog stožera, ministar obrane...
Nitko od njih nije odgovarao pred civilnim sudskim tijelima što su se najviši državni dužnosnici - od predsjednika i premijera do ministra - vozili tim helikopterima i što je u konačnici poginulo troje ljudi. Naime, i u drugi je helikopter ugrađena ista ta spužva, a Dinko Vodanović je javno rekao da ju je on(!!!!) osobno trgao iz helikoptera H-254. Taj drugi helikopter nije prizemljen, nego je nakon nesreće nastavio letjeti. No, više niti jedan dužnosnik nije sjeo u njega. Korišten je samo za prijevoz vojnika. Oni su valjda manje vrijedni od političara.
Na vojnom poligonu u Slunju u rujnu 2010. godine provodila se obuka pilota borbenih aviona MiG 21 za lociranje i djelovanje po ciljevima na zemlji. U obuci su sudjelovali piloti 91. zrakoplovne baze HRZ-a Pleso s četiri aviona MiG 21. Bila je to prva takva obuka nakon desetak godina. U jednom od aviona bio je pilot Igor Trošelj, a u drugom Marijan Kudlik. Avioni su bili naoružani sa sedam raketa. Iznad Plaškog avioni su se sudarili, a piloti iskočili. Na zemlji je od krhotine aviona ranjena jedna žena. MORH je, naravno, odmah osnovao istražno povjerenstvo koje je nakon pet mjeseci zaključilo da zbog nepovoljne meteorološke situacije piloti dvaju zrakoplova nisu letjeli na planiranim pozicijama leta, zbog čega je došlo do sudara.
U prijevodu, krivi su piloti! Istodobno je tadašnji ministar obrane Davor Božinović naložio Glavnom stožeru, kojemu je na čelu bio general Josip Lucić, osnivanje povjerenstva koje će ispitati odgovornost u cijeloj liniji zapovijedanja. Nekoliko mjeseci poslije povjerenstvo je presudilo da su general Vlado Bagarić, brigadir Zdenko Sokić i bojnik Adrian Celija zapovjedno odgovorni za pad dvaju MiG-ova. Na osnovi kojih parametara, nikad nije objavljeno.
No, vrlo se brzo saznalo da je upravo Bagarić prije nesreće jasno upozoravao svoje nadređene, pa tako i generala Lucića, o katastrofalnom tehničkom i materijalnom stanju u zrakoplovstvu te je gotovo pa najavio jedan takav udes. No, nikakve reakcije na njegova upozorenja i molbe nije bilo. Udes na Slunju kao da je dobro došao da se sustav Bagarića elegantno riješi kao nepotrebnog smetala.
Nisu smjeli letjeti
Dva su pilota, pak, u sedam godina prošla dva pravna postupka: jedan na Vojno-stegovnom sudu u Splitu gdje su oslobođeni odgovornosti za uništenje aviona, a drugi, kazneni, na Općinskom sudu u Karlovcu. I tu su oslobođeni svake krivnje. Ukratko, sud je utvrdio da Trošelj uopće nije bio osposobljen za vođu grupe u skupini od četiri aviona, a Kudlik nije ispunio nijedan uvjet za njegova prvog pratitelja grupe te da se uopće nađe u toj skupini. Oni naprosto nisu taj dan smjeli biti u zraku u toj formaciji.
Osim toga, čak i da jesu, nisu postojali hidrometeorološki uvjeti za vježbu. Od te je presude prošlo devet mjeseci, a nitko u vojnom sustavu nije pokrenuo pitanje tko je kriv. Tko je kriv za to što su se neuvježbani vojnici našli u avionima? Tko je dopustio vježbu ako su vremenski uvjeti bili loši? Protiv nikoga drugog iz vojnog sustava nije pokrenut sudski postupak. A sustav je nastavio raditi kao da se ništa nije dogodilo. I, naravno, stigla je nova kazna.
Neugodna pitanja
Iznad Donje Lomnice se 5. kolovoza 2014. zapalio MiG 21. Pilot Stanko Hrženjak uspješno je iskočio, a avion je pao. Već mjesec dana nakon pada sve je bilo jasno. Tadašnji predsjednik Ivo Josipović izjavio je kako je utvrđeno da u zapovjednom lancu pri donošenju odluka nije bilo pogrešaka te da je avion pao zbog kvara na hidrauličnom sustavu. I točka. Ali odgovora na pitanje svih pitanja nije bilo - tko je dopustio da avion registarske oznake 121 uopće poleti? Naime, tom je avionu istekao resurs i životni vijek uporabe i on nije smio letjeti. No, korišten je jer su avioni s remonta u Ukrajini kasnili.
To je potvrdio i tadašnji zapovjednik Ratnog zrakoplovstva, general Dražen Šćuri. Povjerenstvo koje je istraživalo nesreću nije dalo odgovor na pitanje tko je na papiru umjetno produljio životni vijek aviona i na taj način ugrozio živote pilota i nacionalnu sigurnost. Predsjednik države rekao je da zapovjedne odgovornosti nije bilo. A ona je itekako postojala. No, nitko tada nije želio reći kako bi bez tog aviona Hrvatska izgubila sposobnost zračnog nadzora svog neba. A da se otvorilo to pitanje, netko bi počeo postavljati neugodna pitanja o remontu aviona u Ukrajini.
Istom onom remontu zbog kojega je Ratno zrakoplovstvo ostalo bez četiri aviona koja danas trunu u hangaru na Plesu, a ministar obrane moli svoga ukrajinskog kolegu da ih zamijeni s četiri ispravna aviona kako Hrvatska ne bi ostala bez sposobnosti nadzora vlastitog zračnog prostora. I u tom se slučaju ponovila ista špranca. Zbog primanja mita na sudu je nižerangirani časnik, zapovjednici su dobili diplomatske pozicije, a piloti mole Boga da ne moraju letjeti na starim neispravnim kantama.
A što se tiče odgovornosti, na kraju bi se u svim ovim slučajevima moglo ostvariti zloguko proročanstvo odvjetnika Mate Kusture koji danas brani pilota Roberta Garića, a zastupao je i pilote MiG-ova: “Sudit će se pilotu te, kao i u mnogim drugim predmetima, zaštititi krupnije ribe u sustavu i kupiti vrijeme da njihova odgovornost padne u zastaru”.