European Journal of Clinical Investigation objavio je istraživanje četvorice znanstvenika sa Stanforda koji su procijenili učinkovitost vrlo strogih epidemioloških mjera u odnosu prema manje restriktivnim mjerama te su došli do zaključka kako zemlje koje su primijenile radikalne nefarmaceutske intervencije od toga nisu imale naročite koristi.
Kao stroge nefarmaceutske mjere ocijenili su one javne politike koje su išle na rješenja kao što je zabrana izlaska iz kuće ili zatvaranje određenih biznisa. Istraživanje „Assessing Mandatory Stay‐at‐Home and Business Closure Effects on the Spread of COVID‐19“ uvezalo je mjere u 10 zemalja (Engleska, Francuska, Njemačka, Iran, Italija, Nizozemska, Španjolska, Južna Koreja i Švedska) s podacima o širenju zaraze. Pri tome su Južnu Koreju i Švedsku uzeli kao primjere zemalja koje nisu zabranjivale izlazak iz kuće ili zatvarale biznise. Kad su usporedili grupu zemalja sa strogim mjerama u odnosu na one s labavijim došli su do zaključka kako jake epidemiološke restrikcije nisu donijele usporavanje zaraze. Za Francusku, koja je išla na stroge mjere, grupa znanstvenika sa Stanforda procijenila je da je prošla +7 posto lošije u odnosu na Švedsku te +13 posto u odnosu na Južnu Koreju.
Ovo istraživanje dolazi u vrlo delikatnom trenutku kad u Hrvatskoj epidemiološki Stožer treba donijeti novu odluku o (ne)popuštanju mjera. Ključno je pitanje treba li uz jako povoljan epidemiološki trend zadnjih tjedana Hrvatska ostaviti dio učenika na on line nastavi te ima li smisla i dalje držati kafiće i restorane zatvorenima. U opciji popuštanja moglo bi se i za škole i ugostiteljske objekte postaviti pravila koja bi minimalizirala mogućnost širenja zaraze te tako osigurati opreznu relaksaciju. Ukidanje djela mjera, kao što je zabrana treninga za mlade sportaše, u novoj epidemiološkoj situacije ne bi trebalo biti sporno.
I danas je Hrvatska zabilježila 5-postotni pad broja slučajeva na tjednoj razini. Grafikon ispod jako uvjerljivo govori o kontinuiranom padu broja slučajeva na 100.000 još od početka godine. Treba primijetiti da je Hrvatska blizu granice od 200 slučajeva na 100.000, što je ranije tumačeno kao statistički signal za mogućnost popuštanja.
Podjednako je uvjerljiv i grafikon koji govori kretanju broja potvrđenih slučajeva u Hrvatskoj. Iz njega se može iščitati kolaps širenja zaraze.
Vrlo uvjerljivi argument u prilog tezi kako gledamo povoljan epidemiološki scenarij daje i grafikon o kretanju udjela pozitivnih testova.
Ako uz ovaj uvid u epidemiološki trend u Hrvatskoj uzmemo u obzir istraživanje znanstvenika sa Stanforda, ključno je pitanje što možemo dobiti ustrajanjem u zatvaranju dijela biznisa i školskih institucija?