Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 21 najboljeg.
Ovo su njihove priče.
Još dok su bili djevojka i dečko, Ivana i Matija Panić, imali su zajedničke snove o vlastitom imanju, životu na selu, na kojemu su oboje odrasli i gdje su od svojih roditelja stekli radne navike, ali i uvijek potrebnu dozu upornosti, strpljivosti, stabilnosti... za one trenutke kada čovjeku dođe da od svega odustane. A, takvih dana, znaju to svi koji žive od poljoprivrede, uvijek ima. No, oni su imali veliku želju, enormnu energiju i danas žive svoje snove.
- Ima i danas teških dana. Barem jednom mjesečno pomislimo da bismo odustali od svega, ali prođe to već do sljedećeg dana, i u biti ne znamo čime bismo se drugim bavili, jer ovo je ono na što smo se tijekom djetinjstva i mladosti pripremali - kažu naši simpatični domaćini, na što bi netko neupućen mogao pomisliti kako je mladost odavno iza njih, a stvarnost je zapravo drugačija.
Ivani je 29, a Matiji 30 godina, i pred njima je još puno izazova, ali i, sigurni smo, sretnih trenutaka i uspjeha, u što smo se i sami uvjerili kao gosti njihova toplog obiteljskog doma u mjestu Vrbova nedaleko od Nove Gradiške, gdje već sedmu godinu cvate njihova poslovna priča u koju mnogi nisu vjerovali.
Čudno gledali
- Znate kako je na selu kada kažete da ćete zasaditi nešto neuobičajeno, kada to nije pšenica ili kruške i jabuke. E, tako su i nas čudno gledali, neki čak i s podsmjehom, kada smo rekli da ćemo zasaditi dunje - govori Ivana, dok s njom i trogodišnjim im sinom Noelom hodamo između redova plantaže dunja na kojima su izbili prvi ovogodišnji cvjetovi.
- Di je tata? Di je tata? Jel' ono tata? Jeeee. Tata, tata - prekida nas Noel, koji s nestrpljenjem čeka da se na obzoru pojavi tata Matija za upravljačem traktora marke Lamborghini, kupljenom zahvaljujući mjerama za mlade hrvatske poljoprivrednike i novcem iz fondova EU, koji su i ovoj mladoj obitelji i njihovom OPG-u donijeli spas i toliko potrebnu injekciju za daljnji rast i razvoj.
Dočekao je Noel tatu, a dočekali su i njegovi roditelji da im se isplate svi sezonski poslovi na moru i po Austriji, na koje su zajedno odlazili, zarađivali i kao pčelice marljivo skupljali i štedjeli novac za svoje poslovne ideje.
- Prvi komad zemlje dobili smo od mojih roditelja - kaže Matija i nastavlja:
- Imali smo ideju posaditi aroniju, a onda su nam prijatelji predložili da posadimo dunju. Nećemo lagati. Čudno smo ih pogledali, jer nigdje u blizini nikada nisam vidio nasad dunje, i sve nam je to izgledalo prilično riskantno, ali onda smo se malo raspitali, malo prosurfali po internetu i uvidjeli da je to prilično dohodovna voćka, koja je vrlo tražena prije svega zbog vrlo kvalitetne rakije koja se od nje proizvodi. I tako smo odlučili zasaditi dunje - kazao je Matija. OPG su osnovali 2014., dok još nisu bili u braku.
Pet godina
- Prvo smo mislili posaditi 100-200 sadnica, ali to smo odmah znatno pojačali i posadili 1000 komada. Danas ih imamo 3500, što je najveća plantaža dunja u Hrvatskoj - dodala je Ivana. Onaj komad zemlje koji je Matija naslijedio od oca dodatno su oplemenili kupujući susjedne parcele novcem koji su uštedjeli "crnčeći" za druge i maštajući kako će jednoga dana raditi za sebe.
- Na prvi urod čekali smo pet godina, i dosad smo godišnje dobivali oko 40 tona, a ove godine očekujemo prvi pravi urod. Pod dunjom imamo tri i pol hektara, a očekivani prinos na toj površini je oko 150 tona. Sve prodajemo u Sloveniju i Italiju, a jedne godine prodali smo i u Švicarsku - kaže Ivana, koja nam prepričava i kako su se prošle godine našli u problemu kada je trebalo tek obrane dunje isporučiti kupcu u Sloveniju.
- To je jedan ozbiljan proizvođač rakije od dunje, i sve je bilo dogovoreno, a onda su nekoliko dana prije nego što je trebao doći po dunje, u Sloveniji uveli lockdown.
Tamo je sve bilo zatvoreno, čak i između njihovih pokrajina, i bila je baš prava panika, ali na kraju smo, srećom, našli jednog prijevoznika iz druge pokrajine, koji je imao dozvolu za dolazak u Hrvatsku, pa je on pokupio dunje i odvezao ih - ispričala nam je Ivana samo jedan primjer s čime se sve, pogotovo u okolnostima pandemije, susreću proizvođači.
Osim dunja, Panići imaju nešto površina pod šljivama i borovima, ali i četiri hektara lijeske. Nedavno su završili i uređenje manjeg ribnjaka s kućom za odmor, gdje se kane baviti ruralnim turizmom. Dodatno, Matija se zaposlio i uslugama iskopa, pa se može reći kako su ovi mladi ljudi prilično svestrani.
- Teško je živjeti samo od jednog izvora prihoda, osobito ako ovisite i o vremenskim uvjetima, bolestima koje napadaju voćke... Lješnjake smo posadili 2015., ali i tu je bilo problema, jer nas je ubrzo pogodila suša, pa smo morali sve izvaditi i posaditi cijeli novi voćnjak. To su ljepote života od zemlje - smiju se naši sjajni mladi domaćini, dok nam Matija pojašnjava kako su se i zašto odlučili i za nepoljoprivrednu djelatnost, odnosno usluge iskopa.
- Tu su nam pomogli fondovi. Traktor i malčer te sustav navodnjavanja i Ivanino doškolovanje riješili smo preko mjere 6.1.1, a onda se pojavila i mjera 6.2.1 za pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti, pa smo kupili mini rovokopač i prikolicu, čime se otvorilo još jedno radno mjesto i sada smo oboje zaposleni - objasnio je Matija.
Usluge iskopa
- Sada je na OPG-u malo više posla za mene, pa pogotovo sada kada dođu proljeće i ljeto, ne skidam trimer za košnju trave s leđa, ali nije mi ni žao ni teško. Uz oca sam jako zavoljela raditi sve što ima veze s poljoprivredom, i ne bih se mogla nigdje drugdje zamisliti - istaknula je Ivana, koja je završila srednju školu za poslovnu tajnicu, a onda se još i prekvalificirala i stekla diplomu voćara. Matija je, pak, strojovođa koji nikada nije sjeo za upravljač lokomotive, ali ni on zbog toga ne žali.
- Usluge iskopa koje radimo svakomjesečni su nam izvor prihoda, što je jako važno, jer nikada ne znaš kakva će biti godina. S dunjama, recimo, nemamo problema zbog mraza, jer one kasnije cvjetaju, a berba je tek u listopadu, no nedostaje nam registriranih sredstava za zaštitu, ali snalazimo se i izvlačimo kako stignemo.
Dunja, inače, zahtijeva puno održavanja, košnje, međuredne obrade, rezidbe, prskanje, branja, i sve to radimo sami. Jedino kada je berba angažiramo dodatnu radnu snagu - istaknuli su Ivana i Matija, koji su odlučili proizvoditi i svoju rakiju. Prošle godine u minimalnoj količini, ali ove će, kažu, ozbiljnije se posvetiti i tom segmentu.
- Išli smo polako, bez srljanja i žurbe, bilo je i grešaka, koje i dan-danas ispravljamo. Cilj nam je i popularizirati ne tako popularno voće kakvo je dunja, i nadam se da ćemo u tome uspjeti - poručili su Ivana i Matija, a Noel je na to konačno odahnuo, jer je došlo vrijeme da s tatom sjedne u traktor i uživa u vožnji kroz plodnu slavonsku zemlju...
